U potrazi za ocem stoicizma: Da bi stasali Seneka i Marko Aurelije kojima se svijet iznova divi, ali i rano kršćanstvo, morao je postojati genijalni um, Zenon Kitijski, koji će biti u stanju brodolom života pretvoriti u najljepšu transformaciju

Neke stare filozofije s lakoćom preskaču stoljeća i milenije, ravno u našu sadašnjost, kao da je sve to vrijeme između bila samo pauza. Naravno, postoji očito nešto i u našoj aktualnoj stvarnosti što nas čini podobnima za prihvaćenje drevnih mudrosti.

Da moderan život nema tendenciju biti težak i krajnje nepredvidljiv, koliko bi nam rezonirale drevne ideje koje mogu umanjiti teret takvih izazova? A stoicizam je ultimativna ideja sa nošenje sa svakim teretom.

U vrijeme naše permanentne tehnološke revolucije upravo je stres stalne promjene onaj koji nas često izbacuje iz "ravnoteže". Skoro svi antički filozofi, od istoka do zapada, propagirali su da je promjena nešto nezaustavljivo i trajno. Točno, ali promjene u njihovo doba ipak su imale određen ritam, bile su sagledive. Godišnja doba su se mijenjala i vraćala na staro, ljudi su živjeli i umirali, ali ipak po jednoj predvidljivijoj putanji.

Mi smo danas suočeni s ekstremnom nepredvidljivošću. Uz sve one "temeljne" nepredvidljivosti, igru sudbine koja nas svaki dan iznenada može pokositi ili nagraditi, dobili smo i pregršt novih. Ne znamo jesu li naši poslovi permanentni, a samim time i naš identitet.

Povrh toga sustav vrijednosti prema kojima bi se navodno trebalo živjeti u stalnom je velikom i ubrzavajućem vrtlogu promjena na koje bismo se ili trebali adaptirati ili im dati da nas frustriraju. Jasno, tu su i neke sigurnosti koje uzimamo zdravo za gotovo u usporedbi s davnim vremenima. Ne moramo toliko strepiti oko osnovnih potrepština. Hrane ima u izobilju, pod uvjetom da možemo zadržati posao i priuštiti si je. U isto vrijeme na svaku našu sigurnost dolazi neki oblik moderne nesigurnosti. Je li hrana koju konzumiramo zdrava? Je li naš krov nad glavom zaista siguran ili ćemo vlastitom ili tuđom greškom upasti u financijske nevolje pa će nam ga banka oduzeti?

Ne čudi stoga da neke stare filozofije danas doživljavaju posebno snažan povratak, ali i novi procvat. To se prije svega može reći za stoicizam koji je u zadnjih nekoliko godina toliko iznova propagiran da mu čak prijeti "opasnost" da postane termin koji gubi na značaju kod šire populacije, kao što je recimo svjesnost (eng. mindfulness), kognitivna vještina koja datira iz vremena budističkog učenja.

Zapravo stoicizam je danas toliko (ponovno) popularan da ste zasigurno već čuli dosta mudrih izjava i stavova od "super-heroja" stoicizma kao što su Seneka, Epiktet, i car Marko Aurelije. To su sve izuzetno vrijedne životne mudrosti i nema sumnje da je riječ o velikanima, ali kako je zapravo nastao stoicizam? Kako je stvorena filozofija koju su spomenuti (i brojni drugi) nadograđivali do savršenih razina?

Stoicizam, neopisivo bitan pristup životu koji nas uči da težina svih naših problema nije u njima već u nama, odnosno u našem načinu kako ćemo se prema njima postaviti. Svi ljudi su skloni zamišljati katastrofalne scenarije, a loše situacije prikazivati strašnijima no što stvarno jesu. "Patite više u mašti nego u stvarnosti", poručio je Seneka. Samo ta jedna izjava u stanju je demistificirati toliko ljudske patnje da bi trebala, u nekom boljem svijetu, biti obavezna lekcija za sve ljude.

Rimski car Marko Aurelije u svojoj knjizi "Meditacije" (koju je zapravo pisao samo za sebe, odnosno to je bio njegov osobni dnevnik) stoicizam je doveo do još puno višeg i praktičnijeg znanja, učeći nas kako i u najtežim trenucima možemo i sebe i sve što nam se događa pogledati iz jedne sasvim drugačije, ptičje perspektive, te primijetiti pritom koliko je naša patnja zarobljena u gabaritima našeg uma.

Ali da bi velikani stoicizma uopće imali na čemu graditi svoje ideje trebala je prvo zasjati osnovna stoička misao. Briljantna ideja da čovjek može postati neuništiv na način da svojim nedaćama ne daje veći značaj nego je potrebno, da patnja postoji samo ako je tako percipiramo, morala se roditi u nečijoj glavi.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.