Ubojstvo generala Kirillova i mračna strana rata: Od prljavih bombi do američkih laboratorija po Ukrajini - cijele priče o biološkom oružju masovnog uništenja će se tek saznati ili su tek u pripremi
Istaknuti ruski general Igor Kirillov ubijen je u atentatu, u centru Moskve, eksplozijom. Iako se prvo posumnjalo da bi iza napada mogla stajati Ukrajina spekulacije nisu dugo trajale jer svega nekoliko sati nakon ubojstva ukrajinska obavještajna služba SBU preuzela je odgovornost.
Zašto je Kirillov ubijen? Samo zato što je bio ruski general ili postoje neki veći motivi? Naravno ovo prvo se u niti jednoj teoriji ne može zanemariti pošto je Kijev već ranije dao do znanja da su atentati nešto što si uzimaju za pravo te ih smatraju "alatom borbe" protiv okupatora. Uspješni atentat u centru Moskve, nekoliko kilometara od Kremlja, potvrđuje ukrajinske sposobnosti na tom planu - ili pak sposobnosti određenih saveznika koju su im možda pomogli u realizaciji takvog napada. Nije tajna da Ukrajina prima veliku količinu obavještajnih podataka sa Zapada u vezi brojnih detalja. Jasno, teško da bi takvo što ikad dospjelo u javnost s adekvatnim dokazima.
Cilj ubojstva svakako je i pokazati ruskim akterima da nisu sigurni čak ni u centru Moskve, a to od Rusije sad zahtjeva kompleksno podizanje razine sigurnosti, barem za ključne političke i vojne dužnosnike. Naravno, to unosi i element straha i paranoje jer svi koji su potencijalne mete takvih napada uvijek će razmišljati o tome koliko je sigurnosna situacija oko njih adekvatna i ima li ukrajinski SBU možda "svoje ljude" negdje u njihovim redovima. Očito ima, jer netko je ipak morao u centru Moskve namjestiti eksploziv i detonirati ga u pravom trenutku.
No, postoje potencijalno i drugi razlozi, a isti se tiču specifičnog posla koji je obavljao Kirillov - kao i određenih saznanja koje je imao, ili barem tvrdio da ima, a ista, ako su točna, vrlo su kompromitirajuća i za ukrajinske saveznike, prije svega SAD.
Naime, javna karijera Kirillova započela je 2017. godine kada je imenovan zapovjednikom ruskih snaga za nuklearnu, biološku i kemijsku zaštitu. Kasnije iste godine, Kirillov je postao i glasnogovornik ruske Vlade u vezi s kemijskim napadom koji je u travnju 2017. usmrtio desetke ljudi u sirijskom gradu Dumi.
SAD, Britanija i Francuska tada su optužile nedavno svrgnutog predsjednika Bashara al-Assada za napad te su kao odgovor gađale nekoliko vladinih ciljeva u Siriji. Na tiskovnoj konferenciji koju su organizirale Rusija i Sirija u Haagu, Kirillov je tvrdio da je kemijski napad insceniran.
Prema njemu, toksični spoj sarin bio je namjerno dodan u neke uzorke uzete s mjesta događaja.
Tiskovne konferencije poput one u Haagu, na kojima je Kirillov bio glavni govornik, postale su učestalije nakon što je Rusija u veljači 2022. pokrenula invaziju na Ukrajinu. U svojim govorima, Kirillov je optužio SAD za izgradnju više laboratorija u Ukrajini zbog razvoja biološkog oružja namijenjenog uporabi protiv Rusije.
Prema Kirillovu, američki plan bio je koristiti dronove za isporuku komaraca zaraženih virusom žute groznice na područja gdje su bile raspoređene ruske trupe. Nije pružio konkretne dokaze za tu optužbu, kao ni za tvrdnju da je porast slučajeva ptičje gripe u Rusiji posljedica migracije zaraženih ptica iz Ukrajine. No, kao i u slučaju kemijskih napada u Siriji, sve tvrdnje su intenzivno obojane ratnim informiranjem i dezinformiranjem. Postoje slučajevi istaknutih kemijskih napada u Siriji koji su detaljno istraženi od strane neovisnih izvora kao što je nagrađivani istraživački novinar Seymour M. Hersh. On je u velikom istraživanju 2014. iznio poprilično čvrste argumente da su kemijski napadi u Siriji organizirani od strane militanata uz pomoć Turske, a sve s ciljem uvlačenja zapadnih sila dublje u rat.
U konačnici, za neovisnu prosudbu, ljudi poput Hersha su neophodni jer "slijepo vjerovanje" jednoj ili drugoj strani, dok obje imaju ogroman interes nanijeti štetu drugoj, ne da je teško već vjerojatno i naivno.
U isto vrijeme sve priče o američkim laboratorijima u Ukrajini odbacuju se na Zapadu kao ruske teorije zavjere. No, činjenica jest da laboratoriji postoje, samo je pitanje za što se koriste. SAD, dakako, odbacuje bilo kakvu tvrdnju da isti imaju vojne svrhe dok Rusija navodi kako je vojna svrha jedan od njihovih glavnih ciljeva.
Dakako, jedini način da jedna strana bude u pravu je da predoči neosporne dokaze za svoju tvrdnju. SAD teško to može napraviti jer bismo im morali "vjerovati na riječ". Po istom ključu ni oni, a još manje Izrael, vjeruju Iranu kad vodstvo u Teheranu kaže da su sva njihova nuklearna postrojenja isključivo u "mirovnoj funkciji" za stvaranje čiste nuklearne energije.
Rusija pak, da bi dokazala svoje optužbe, morala bi u najmanju ruku zauzeti jedan takav laboratorij i tamo pronaći nepobitne dokaze o biološkom oružju. Jasno, to čak i da se dogodi, što nije baš vjerojatno jer bi isti vjerojatno bili uništeni prije ulaska ruske vojske, opet bi se susreli sa sukobljenim narativom - drugim riječima, što god da Rusija kaže bilo bi rečeno da je riječ o ratnoj propagandi. Možda i bi? Dok jedan Seymour M. Hersh ili netko njegovog kalibra ne uđe na sporni prostor i predoči objektivniju verziju stvarnosti, teško da možemo išta konkretno znati, no šanse da se to dogodi su vrlo male.
I Rusi i Ukrajinci međusobno se optužuju za kemijske napade. Imajući u vidu žestinu sukoba ne bi iznenadilo da su oboje u pravu. Ali ako je tako jedna strana po inerciji predstavljenog statusa gubi više - ukrajinska, odnosno zapadna. Zašto? Zato jer su Rusi već ionako demonizirani, do te mjere da vijest o ruskoj navodnoj uporabi kemijskog oružja skoro da više nije niti "vijest". S druge strane ukrajinski otpor ruskoj invaziji nastoji se predstaviti kao "čist" obrambeni rat - iako postoji pregršt dokaza da su u ratnim zločinima sudjelovale obje strane. U isto vrijeme taj narativ o "čistoći borbe" rastegnut je koliko može biti jer očito se na Zapadu već toleriraju i atentati po Moskvi, uz pojašnjenje da je ubijen "vrlo loš čovjek", dakako.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.