Udar na most put je prema moru u plamenu: Ako je Kijev htio osigurati da crnomorski sporazum propadne to znači da su u planu velike eskalacije

Rusija se povukla iz crnomorskog sporazuma o žitu. To je očekivani potez, no posljedice bi, osim očekivanih, mogle biti i neočekivane. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski već je poručio danas kako se mora učiniti "sve" da bi se Ukrajini osigurao transfer žita preko Crnog mora.

"Čak i bez Rusije moramo učiniti sve što je moguće da bismo mogli nastaviti koristiti ovaj crnomorski koridor", rekao je Zelenski.

Nije baš jasno što je pod time mislio. Što je to točno "sve" što bi se trebalo učiniti da se koridor održi? Jer ovo zvuči kao poziv ukrajinskim saveznicima da i oni nešto učine po tom pitanju, a jasno je da su im opcije ograničene.

Podsjetimo, crnomorski sporazum dogovoren je u ranoj fazi rata između Rusije i Ukrajine uz posredništvo Turske i UN-a. Ukratko - dogovoreno je da će Rusija Ukrajini omogućiti specijalni pomorski koridor, primarno od Odese prema Istanbulu, putem kojeg bi Ukrajina mogla izvoziti svoje žito. Dakako, Ukrajina je jedan od najvećih izvoznika žita na svijetu (uz Rusiju).

Slobodni izvoz (odnosno izostanak prijetnje da ih potapa ruska mornarica) iz Ukrajine vrlo je važan za globalno tržište hranom, barem u načelu. Naime, Rusija već nekoliko mjeseci tvrdi kako ovaj sporazum u praksi uopće ne reflektira dogovorene stavke (pa se zato iz istog sad i povlače). U kojem smislu? Kao prvo, prema ruskoj tvrdnji, velik dio tog žita iz Ukrajine uopće ne odlazi do najpotrebitijih tržišta, a to su ona u Africi i na prostoru Bliskog istoka, već isto završava u europskim skladištima (gdje Europa radi i zalihe, tvrdi se).

Kao drugo, Rusi tvrde da se uopće nije ispoštovao dio dogovora prema njima, a to se pak odnosi na obećanja da će se Rusiji olakšati izvoz njenog žita (i gnojiva). Jasno, od početka se moglo pretpostaviti da će ukrajinski zapadni saveznici kočiti bilo kakav povećani prodor ruskih proizvoda na njihova tržišta (i tržišta koja drže pod indirektnom kontrolom) pošto im je i dalje u interesu vršiti maksimalni pritisak na rusku ekonomiju.

Ako čak i zanemarimo prvu stavku, opet ispada da Rusija od ovog sporazuma ne dobiva previše. Imajući u vidu da traje rat čini se da je ne bi zadovoljila moralna satisfakcija da ovaj sporazum olakšava situaciju s globalnom dostupnošću hrane (pod uvjetom da je to uopće točno).

Zadnjih tjedana Rusija je sve glasnije isticala da bi mogla odustati od produljenja crnomorskog sporazuma (danas, 17. srpnja, bio je rok za produljenje) iako je izgledalo kao da nastoji ovu situaciju iskoristiti kao polugu za dobivanje nekih ustupaka. No, kako se rok približavao postalo je jasno da ne samo da neće dobiti ustupke (u vidu olakšanog izvoza svojih proizvoda) već je ranim jutrašnjim (noćnim zapravo, oko 3 sata) napadom na Krimski most gotovo pa zapečaćena sudbina crnomorskog sporazuma.

Najmanje dvoje ljudi je poginulo u napadu na Krimski most, a šteta se tek utvrđuje. Promet je zaustavljen, a ovo je još jedan direktni napad na esencijalnu rusku logističku točku koja se pokazuje i kao ranjiva točka. Nekoliko sati kasnije iz Moskve su poručili da izlaze iz sporazuma o slobodnom prijevozu ukrajinskog žita preko Crnog mora. Pritom su naglasili da taj potez nije povezan s napadom na Krimski most, no teško da je to istina.

Napad na Krimski most je gotovo uvjetovao da će Rusija napustiti crnomorski sporazum. To je jednostavno bilo neminovno. Zašto? Zato jer Rusija već neko vrijeme tvrdi da crnomorski sporazum odgovara samo Ukrajini (a možda i njihovim europskim saveznicima) i bilo je jednostavno nemoguće očekivati da bi danas, nakon napada na Krimski most, Moskva učinila nešto što bi se na bilo koji način moglo interpretirati kao ustupak Ukrajini.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.