Usnula Bidenova administracija ni ne shvaća što joj se događa: Izrael želi totalni rat na Bliskom istoku, buktinju u kojoj će nestati Hamas, Hezbollah... A SAD će odraditi najteži dio posla pa se zato i očekuje da što brže odustanu od Ukrajine

Zanimljivo je da je Washington ponovno poslao državnog tajnika Blinkena na Bliski istok, još jednom s ciljem "sprečavanja eskalacije", dok u isto vrijeme ili ne gledaju ili potpuno toleriraju poteze kojima njihov saveznik Izrael svakodnevno radi na eskaliranju sukoba prema nečem znatno većem i od uništavanja Gaze i razmjene vatre na libanonsko-izraelskoj granici. Isto tako mora se reći da je poprilično fascinantno da Izrael stiže voditi sve frontove i polu-frontove simultano, no to se svakako može pripisati činjenici da se Izrael za ovakve multidimenzionalne sukobe pripremao godinama tako da transformacija u vojnu državu nije došla kao preveliki šok, osim možda onima koji su uporno i naivno nastojali prikazati Izrael kao "svjetionik demokracije i ljudskih prava" na Bliskom istoku. Daleko od toga da je ostatak Bliskog istoka mjerodavan, no Izrael se ponaša posve u skladu, čak i više od toga.

Kad već pričamo o naivnosti teško je reći gdje bi trebalo smjestiti ovu novu misiju američkog državnog tajnika. Je li riječ o autentičnoj naivnosti ili potrebi za prigodnom naivnošću kojom će SAD moći zadržati svoje odnose s ostatkom arapskog i muslimanskog svijeta tvrdeći da su povremeno činili nešto kako bi urazumili Izrael.

U isto vrijeme Izrael kao da ni sam nije siguran po kojoj strani žice Amerike pleše pa ništa ne prepuštaju slučaju te baš sad vrlo eksplicitnim potezima pokazuju da se ne boje eskalacije i da neće pristati ni na kakve poteze "s ciljem izbjegavanja eskalacije". Zašto i bi? Izrael je sam sebe doveo u slijepu ulicu gdje su postali vojna država koja se pogubila u vlastitim mitovima o egzistencijalnoj ugrozi, čak i u vrijeme kad im je toliko toga išlo na ruku. Na vlast je zasjedala daleko najdesnija administracija ikad - u vrijeme dok im je Trump nizao geopolitičke proboje dovodeći im cijelu skupinu novih arapskih zemalja koje su prihvatile uspostavu diplomatskih odnosa s Izraelom.

Američki vodeći mediji većinom su pobornici liberalne političke frakcije pa zato paze da ne bi što napisali pozitivno o omraženom bivšem predsjedniku koji ove godine planira ponovno ući u Bijelu kuću, no da nisu tako oprezni onda bi priznali da Amerika još nije imala takvog šampiona izraelskih interesa kao što je bio Donald Trump. Svašta im je dao, svega čega se sjetio i što su mu natuknuli. Prebacio je ambasadu u Jeruzalem i tako priznao Jeruzalem kao glavni grad Izraela, doslovno paleći most bilo kakvog dvodržavnog rješenja. Da, isto se spominje i sad, ali to su mrtve fraze na papiru - Palestina neće doživjeti sebe mirnim putem.

Trump je priznao i Golansku visoravan kao sastavni dio Izraela iako cijeli svijet taj teritorij smatra okupiranim sirijskim teritorijem. Jedino što je još mogao učiniti za Izrael je pokrenuti napad na Iran. Neki će pak reći da bi Donald to i učinio da nije izgubio izbore, odnosno da je to "čuvao" za drugi mandat.

Imajući sve to u vidu malo je reći da će Izrael navijati za njegov povratak, a ako zaista imaju takvu moć i utjecaj u SAD-u onda će to ove godine morati pokazati. Jasno, priča je puno kompleksnija i Izrael je isto zemlja sastavljena od frakcija, a u kontekstu Izraela američki Židovi imaju vrlo specifične stavove. Mnogi su pro-izraelski nastrojeni, ali su u isto vrijeme većinom pristaše američke liberalne frakcije što se uvelike razbija o stvarnost izraelske koalicijske Vlade koja po svom svjetonazoru više paše u društvu jednog Orbana, možda čak i Putina?

Ali vratimo se na Trumpa i Izrael. Sve što je Izrael dobio za vrijeme Trumpove administracije nije uopće "smirilo" izraelske ambicije, štoviše, samo ih je povećalo. Mirovna rješenja postala su gotovo nemoguća, a Netanyahuova desničarska koalicija krenula je s namjerom fizičkog širenja Izraela kroz fizičko protjerivanje ili eliminaciju Palestinaca. To se prvenstveno vidjelo u okupiranoj Zapadnoj obali gdje je okupacija u stalnoj ekspanziji kako bi se spriječila bilo kakva mogućnost teritorijalnih dogovora. Gaza je pak bila pod stalnim i uobičajenim pritiskom, ali taj pritisak je na kraju eksplodirao početkom listopada prošle godine na brutalan način koji je šokirao svijet.

Prošlo je više od tri mjeseca od onda, a SAD se ponaša kao da ne zna tko su ljudi u Netanyahuovoj koaliciji. Bezalel Smotrich, rođen na spomenutoj okupiranoj Golanskoj visoravni 1980, tijekom vikenda je za izraelski Kanal 12 izjavio kako je u ovoj fazi potrebno "potaknuti palestinsku emigraciju" te pronaći "zemlje koje su voljne primiti ih". Dakako, vidimo kako Izrael "potiče" palestinsku migraciju, tako da Pojas Gaze ravna sa zemljom. U isto vrijeme pojavile su se informacije da Izrael već potajno pregovara s nizom afričkih zemalja (DR Kongo, Ruanda, Čad...) o primanju Palestinaca.

Američka reakcija? "Ova je retorika zapaljiva i neodgovorna", poručio je glasnogovornik State Departmenta, Matthew Miller. Ali nije dovoljno da nešto o tome kaže dotični Miller. Trebao bi reći Blinken, ili čak i Biden. No, američki politički vrh i dalje se ponaša kao da Izraelom vlada nekakav "desni centar" s kojim će se pristojno razgovarati.

Dok se Amerikanci ponašaju kao da ne razumiju stvarnu situaciju pred sobom Izrael čini sve kako bi se regionalna eskalacija dogodila što je prije moguće. Zato vrše atentate po Bejrutu, prvo su ubili visokog lidera Hamasa, a sada i zapovjednika Hezbollaha - u oba slučaja riječ je o napadu bespilotnim letjelicama (inače Izrael raspolaže s ponajboljim dronovima na svijetu).

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.