Uspomena na Sonderbundkrieg: Građanski rat u Švicarskoj - jedan iznimno pristojan rat
Neki od najkrvavijih ratova na svijetu svakako su građanski ratovi. Zapravo "građanski" rat, složit će se mnogi, zvuči kao oksimoron, upravo zbog činjenice da su baš takvi ratovi najčešće prožeti s ratnim zločinima, mržnjom, napadima na civile i sl. No, danas nećemo govoriti o takvim strahotama, jer njih je ionako previše u aktualnom ratu u Ukrajini, umjesto toga prisjetit ćemo se jednog rata koji s pravom nosi naziv "građanski".
Riječ je o građanskom ratu koji je trajao u Švicarskoj 1847. godine (da, i iznimno neutralna Švicarska imala je svoj građanski rat, ali od onda nije sudjelovala u sukobima!). Možda niste ni čuli za ovaj rat poznat pod nazivom "Sonderbundkrieg" (uskoro ćemo pojasniti naziv), ali zašto smo rekli da je bio tako "građanski"? Zar je moguće voditi "civilizirani" rat? Nije li to i oksimoron sam po sebi? U ovom slučaju, kao što ćemo pokazati, ovo je zaista bilo nešto drugačije...
Sukob se vodio, tipično za ono vrijeme, između reformista u većinski protestantskoj federalnoj Vladi i pobunjeničke vojske koju su organizirali konzervativni katolici. Ovo već samo po sebi zvuči kao "recept" za vrlo krvavi i brutalni rat, ali očito ne u Švicarskoj! Spomenimo za početak samo ovo - glavni zapovjednik federalnih snaga odbio je zahtjev vlasti da se koriste artiljerijske rakete jer... nije želio da iste izazovu preveliku nevolju neprijatelju (!). Isti taj zapovjednik poslao je pobunjenicima detaljan plan napada, ne zato što je bio izdajnik nego im je htio na taj način "realno predočiti" da bi bilo bolje da se predaju, odnosno da se izbjegnu ljudske žrtve.
Nadalje, stanovnici u gradovima koji su pali jednostavno su dočekali "okupatore" bez ikakvog velikog animoziteta.
Ali što je s glavnim bitkama? Bilo ih je, ali su uvelike prošle bez puno krvi. Uzmimo ovaj podatak kao dokaz - u ratu je s obje strane bilo angažirano oko 150.000 vojnika, a na kraju rata (koji je potrajao svega tri tjedna), poginulo ih je manje od 100. Što se pak ranjenih tiče zapovjednici su dali eksplicitnu naredbu svojim snagama da moraju spašavati svakog ranjenog vojnika - svojeg ili neprijateljskog.
No, kako je uopće došlo do rata u Švicarskoj? Godine su 1840-e. Na vlast dolazi liberalna stranka Tagsatzung. Nova vlast pokrenula je ambiciozni plan reformacije, ali i smanjenja utjecaja katoličke crkve. Nadalje, najavili su da će formirati novi Ustav na temelju kojeg bi se čvršće ujedinili švicarski kantoni (okruzi) u nacionalnu konfederaciju.
Takvom potezu se ošto usprotivilo 7 većinski katoličkih kantona u centralnoj i zapadnoj Švicarskoj. Na poziv za većim ujedinjenjem cijele Švicarske ove kantoni su odgovorili stvaranjem vlastite unije pod nazivom Sonderbund (otud i naziv "Sonderbundkrieg" za ovaj rat).
Na donjoj karti možemo vidjeti pobunjene kantone u žutoj boji i kantone lojalne federalnim vlastima u Bernu (zelena boja). Dakako, tako tipično za Švicarsku, dva kantona odlučila su ostati neutralna - Neuchatel i Appenzell Innerrhoden (smeđa boja):
Nakon pobune katoličkih kantona federalne vlasti okupile su vojsku od oko 100.000 vojnika, a na čelo iste postavljen je heroj iz vremena Napoleonskih ratova, general Guillaume-Henri Dufour.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
