Za vrijeme pandemije COVID-19, Ruska Federacija pružila je medicinsku pomoć u više od 30 zemalja. Ruske vlasti iskoristile su takve aktivnosti kako bi pokušale uvjeriti svoje građane u ruski uspjeh u suočavanju s pandemijom. Istodobno, intenzivna uporaba kontrapropagande smanjila je učinkovitost ruske javne diplomacije u Sjedinjenim Državama, zemlji koja je strahovito podbacila u borbi protiv pandemije, i državama EU. Rusija će provoditi pomoć u sklopu svoje diplomacije i nakon završetka pandemije, videći to kao priliku za jačanje utjecaja u zemljama primateljicama pomoći.
Kao i mnoge druge zemlje, Rusija provodi korona-diplomaciju, što se podrazumijeva kao medicinska i humanitarna pomoć pružena tijekom pandemije COVID-19. Rusija je planirala koristiti pandemiju za ostvarivanje vanjskopolitičkih ciljeva održavanja dobrih odnosa sa svojim saveznicima (Venezuela i Sirija), poboljšanja odnosa sa zapadnim zemljama (Italijom i Sjedinjenim Državama) i potkopavanja sposobnosti drugih donatora, uključujući EU. Ruske vlasti također su promicale multilateralnu korona-diplomaciju tražeći, na primjer, ublažavanje međunarodnih sankcija u vrijeme krize.
Od veljače do srpnja, Rusija je pružila pomoć za ukupno 32 zemlje. Podupirući članice Euroazijske ekonomske unije (EEU), uključujući Armeniju, Bjelorusiju, Kazahstan i Kirgistan, Rusija je željela ojačati svoj položaj na postsovjetskom području. Međutim, uvjet za pomoć (uključujući financijsku potporu) bio je povećati političku integraciju unutar EEU-a. U Europi je Rusija ponudila pomoć zemljama gdje su proruske simpatije relativno jake. Na taj se način nastojalo steći utjecaj na unutarnju i vanjsku politiku država primateljica. To se između ostalog odnosilo na Moldaviju, Italiju, Srbiju, Bosnu i Hercegovinu. Za jačanje partnerstva u Aziji, Rusija je poslala pomoć Kini, Sjevernoj Koreji i Mongoliji. Na Bliskom istoku je pomogla Iranu, Siriji i Libanonu. Produbljujući angažman u Africi, Rusija je podržala Alžir, Gvineju, Demokratsku Republiku Kongo i Džibuti. Pomoć je, između ostalog, uključivala i dostavu testova, medicinsku opremu (respirator) i specijalističku podršku. Pružajući inozemnu pomoć i objavljujući je u medijima, ruske su vlasti također željele pokazati vlastitom društvu da je Rusija svjetski lider u borbi protiv pandemije. Pri tome su željeli odvratiti pozornost od sve većeg broja zaraženih COVID-19 u zemlji (preko 800 000) i poteškoća sa zalihama u ruskim bolnicama.
U ranim fazama pandemije, Rusija je brzo reagirala na zahtjeve za pomoć drugih zemalja. Rusija je treća zemlja na svijetu (nakon Kine i Sjedinjenih Država) po broju izvršenih ispitivanja (oko 27 milijuna) i ima mogućnost izvoza takvih testova. Dostavljajući testove drugim zemljama, Rusija ih je učinila ovisnima o njihovoj tehnologiji. Zahvaljujući ruskim testovima, bilo je moguće otkriti prve slučajeve koronavirusa u Armeniji, Bjelorusiji i Kazahstanu. Dan nakon razgovora s talijanskim premijerom 22. ožujka, rusko Ministarstvo obrane poslalo je u tu zemlju medicinsku pomoć i vozilo za dekontaminaciju. Kao rezultat toga, na prijelazu ožujka i travnja Rusija je postala, nakon Kine, druga najpopularnija zemlja među Talijanima (na što ukazuje 32 posto ispitanika), dobivši 17 posto podrške više u odnosu na istraživanje iz 2019. godine. Ruska i kineska medicinska podrška dobivala je više interesa svjetskog javnog mnijenja negoli napori drugih država. Prema studiji Internet instituta Oxford, materijali o COVID-19 koje su objavili ruski i kineski državni mediji dostigli su veću publiku na društvenim medijima u Francuskoj, Španjolskoj i Njemačkoj od podataka iz njihovih državnih medija.
Ponudom medicinske pomoći, ruske vlasti su ojačale dobre odnose s političkim liderima u Italiji (premijer Giuseppe Conte), Moldaviji (predsjednik Igor Dodon, inače euroskeptik) i Bosni i Hercegovini (Milorad Dodik, predstavnik Republike Srpske, predstavnik je protivnika proširenja NATO-a). Iskorištavajući sporove između različitih političkih sila, Rusija je mogla utjecati na unutarnju situaciju u tim zemljama. Podržavajući Dodona i socijaliste, Rusija je ojačala svoju poziciju posrednika u sukobu u Pridnjestrovlju, gdje socijalisti žele da ruske trupe ostanu u Pridnjestrovlju.
Unatoč ponudi suradnje tijekom pandemije, Rusija nije uspjela uvjeriti zapadne zemlje da ublaže međunarodne sankcije. Dana 26. ožujka, zajedno s Ukrajinom i Gruzijom, odbačena je ruska izjava solidarnosti u borbi protiv COVID-19 u Generalnoj skupštini UN-a, što bi dovelo do obustave ograničenja. Europska komisija navela je da zdravstvena pitanja nisu obuhvaćena režimom sankcija, tako da nema opravdanja da se traži njihovo ukidanje, pogotovo jer se razlozi za njihovo uvođenje, poput ruske aneksije Krima, nisu promijenili. S druge strane, talijanske vlasti nisu reagirale na pismo predsjednika Odbora za međunarodna pitanja ruske Dume Leonida Sluckija koji je tražio da talijanska vlada blokira sankcije EU-a protiv Rusije u zamjenu za pomoć.
Propaganda koja prati rusku korona-diplomaciju pogoršala je odnose Rusije sa Sjedinjenim Državama. Istovremeno, Rusija nije uspjela potkopati protukrizne sposobnosti EU-a, što pokazuje izvješće Europske komisije o korištenju dezinformacija od strane Rusije i Kine tijekom pandemije. Otkrivanje detalja ruske korona-diplomacije, uključujući tehničke probleme s ruskom opremom, oslabilo je utjecaj Kremlja. Vlasti Sjedinjenih Država poslale su nazad ruske respiratore nakon što su se u Rusiji uređaji zapalili, što je bio veliki faux pas Moskve, a dobrodošla protupropaganda Washingtona. Talijanski list La Stampa pisao je da je 80 posto maski koje isporučuje Rusija bilo loše kvalitete. Kada je ruski glasnogovornik Ministarstva nacionalne obrane optužio talijanske novinare da su diskreditirali Rusiju, talijanska vlada odgovorila je braneći pravo na slobodu govora. Stoga se u lipnju 41 posto Talijana zalagalo za jačanje odnosa s EU-om, dok se samo 11 posto zalagalo za bližu suradnju s Rusijom.
Pandemija je također otkrila sukobe unutar EEU-a. Pokušaj produbljivanja političke integracije u zamjenu za rusku pomoć za članove grupe bio je neuspješan. Pored toga, unatoč odluci organizacije da zabrani izvoz medicinskih proizvoda, odjeće i dezinfekcijskih sredstava izvan svojih granica, Rusija je, na primjer, poslala medicinsku opremu u Sjedinjene Države, ignorirajući potrebe članova EEU-a. Ograničena financijska pomoć Rusije članicama EEU-a prisilila ih je da se obrate međunarodnim financijskim institucijama i stranim donatorima. Podršku su dobili od Međunarodnog monetarnog fonda, Svjetske banke i EU. Materijalnu pomoć članovima Rusiji bliske unije pružila je i Kina koja je zamijenila Rusiju u tom pogledu.
Iako će se potreba za međunarodnom pomoći povećavati kako se pandemija razvija, ruske inicijative za pružanje pomoći izazivaju sumnju i nastavit će to činiti. To se odnosi na informacije koje prate rusku podršku i uvjetovanost medicinske pomoći zemljama primateljicama. Budućnost ruske korona-diplomacije ovisit će o razvoju pandemije u svijetu. U Rusiji je broj oboljelih i dalje visok, ali dnevni porast infekcija opada (od svibnja do srpnja s oko 11 000 na oko 5000 ljudi). U slučaju drugog vala pandemije, Rusija će nastaviti provoditi diplomaciju pomoći kako bi očuvala ugled u svijetu. Korona-diplomacija jača uvjerenje u ruskom društvu o rastućem međunarodnom položaju zemlje. Ruske će vlasti nastaviti promicati uspjehe Rusije, ali i diskreditirati EU. To će dovesti do napetosti između Rusije i zemalja EU-a, jer će ove države koristiti rusku medicinsku pomoć u manjem obimu nego prije. Zbog toga će se ruske vlasti vjerojatno usredotočiti na regije u koje dolazi manje pomoći, poput Afrike i Bliskog Istoka. U slučaju izuma vlastitog cjepiva protiv COVID-19, Rusija će dobiti instrument za pritisak na zemlje primatelje, uglavnom u sebi bliskoj gospodarskoj jedinici. Ruske vlasti tvrde da bi korona-diplomacija trebala služiti svrsi međunarodne suradnje, posebno velikih sila, u prevladavanju pandemije. Rusija vidi forum za takvu suradnju u sustavu UN-a, a predvodi ga Svjetska zdravstvena organizacija (WHO). Kako bi se izbjeglo ograničenje djelovanja aktivnosti WHO-a nakon što se financiranje Sjedinjenih Država obustavi i kada ta zemlja napusti organizaciju, Rusija će se vjerojatno pridružiti skupini zemalja koje će povećati doprinose WHO-u (zajedno s, između ostalih, Ujedinjenim Kraljevstvom, Njemačkom i Finskom).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
