Ove godine bivšu himalajsku kraljevinu Nepal, sada višestranačku republiku, pogodio je niz razornih potresa. Zemlja i dalje podrhtava, ali Nepalci tradicionalno se stoički nose s nevoljama. Nepal je obilježen predvidljivim zemljotresima, godišnjim redovitim monsunima, ali i prehrambenom nesigurnošću koja muči dva do tri milijuna Nepalaca već desetljećima. Tome se treba pridodati loše obrazovanje i zdravstvena skrb, trajna borba protiv siromaštva, ali i marginalizacija žene i djevojčica u svakodnevnom životu.
Jednostavni zaključak nesretnog potresa jest da se pokazala velika potreba suradnje između javnih dužnosnika i privatnih građana. Međutim, planiranje upravljanja katastrofama i pripremljenost na katastrofe je u Nepalu dio istih nesposobnosti vlasti koje obilježavaju državu desetljećima. Nepalska ranjivost nije nepoznata, ali ništa se nije učinilo po tom pitanju, kao i u mnogim drugim pitanjima za javne politike. Jedno od gorućih pitanja jest proces donošenja novog ustava.
Nepalska ustavna kriza ne pokazuje znakove smirivanja. Nakon što je izglasan ustav krajem 2013. pokazalo se da je nepredstavnički, jer nije uključio odredbe naroda Madhesi i Tharus koji žive u Terai, južnim nepalskim dolinama uz granicu s Indijom. Zemlja se našla na rubu podjele. Nepalski posljednji ustav je već šesti pokušaj da se napravi glavni dokument nacije, nakon što se Ustavotvorna skupština po prvi puta sastala 2008. Novi ustav je nastao nakon privremenog ustava iz 2007., nakon što se Nepal pokrenuo prema rušenju monarhije. Kontroverza oko trenutačnog ustava proizlazi iz jasnog favoriziranja nepalske elite u Kathmanduu i sjevernim planinama, dok marginalizira jug zemlje.
Potres u Nepalu je ipak prodrmao i političare iz četiri glavne političke stranke u zemlji, te preinačio uske interese političke klase u pravu raspravu oko ustava. To je na neki način oslobodilo Gordijski čvor koji se zapleo oko političkog napretka u zemlji. Političari su se složili oko niza federalnih provincija te predali tehničkom odboru pravo demarkacije tih provincija. Ideja o izravnom biranju predsjednika je napokon zaključena i vraćena je na diskreciju parlamenta da bira poglavara države. Iako pregovarače tek čeka mukotrpna rasprava o pravosuđu, napredak je postignut u dogovoru za stvaranjem odvojenog ustavnog suda čiji članovi bi se birali na određen mandat. Do sada je ta ideja počivala na uvođenju ustavnog odjela unutar već postojećeg Visokog suda.
Osnovni pojmovi državljanstva i bezdržavlja u nekim dijelovima Nepala i dalje čekaju na rješavanje. Radi se o trajnom političkom pitanju, rođenom iz patrijarhalnog umnog sklopa koji se odnosi prema ženama kao drugorazrednim građanima, potaknuto također i naširoko pretpostavljenom prijetnjom po nacionalnu sigurnost da indijski muškarci žene nepalske žene. Tijekom proteklih nekoliko godina, kad se ustav pisao pa rušio da bi se pisao ponovo, dokument je redovito negirao nepalsko državljanstvo djeci koja ne mogu dokazati da imaju nepalske očeve. To jasno pokazuje koliko problema nastaje zbog tradicionalnog svjetonazora.
Proces donošenja novog ustava nije odvojen od regionalnih sila. Indija je tradicionalno moćan i utjecajan čimbenik u nepalskoj politici. Indija je podržavala bivšeg kralja, te otvoreno odbija prihvatiti novi ustav. New Delhi je čak neslužbeno blokirao izvoz i uvoz potrebnih dobara, a indijski vozači kamiona se boje prijeći granicu i voziti kroz nestabilne i nasilne nepalske južne doline. Ironično, indijski je stav spojio nepalske interesne skupine koje su tradicionalno suprotstavljene. Nepalski Kongres, Komunistička partija Nepala - Ujedinjeni marksisti-lenjinisti i Ujedinjena komunistička partija Nepala - Maoisti predstavljaju većinu u nepalskoj ustavotvornoj skupštini, te su se zajedno suprotstavili indijskom pristupu. Prije indijske blokade, Nepalski Kongres i Marksisti-lenjinisti su bili skloni Indiji. maoisti nikad nisu imali proindijski stav. Četvrta velika stranka u Nepalu je Rashtriya Prajatantra, desna hinduistička stranka koja želi da se Nepal konstituira kao hinduistička nacija. Time ova stranka zrcali želje indijske vladajuće stranke Bharatiya Janata. Osim toga, Indiju podržavaju i manje stranke kao što su Terai Madhes demokratska stranka, Federalni socijalistički forum - Nepal, Sadbhawana i Terai Madhes Sadbhawana.
Kina, drugi veliki nepalski susjed, je bila relativno šutljiva što se tiče ustavne krize, te se čini da još uvijek čeka što će biti konačni rezultat. Ipak, oprezno su Kinezi dali do znanja da svi stanovnici Nepala moraju biti predstavljeni u novom ustavu. Kathmandu je tradicionalno politički bliži New Delhiju, ali Kina ima velik utjecaj u Nepalu. Upravo je odnos dviju zemalja obilježio nepalsku politiku. Kina će ipak u ovom pogledu dobiti veću korist od pomaganja Nepalu.
Indijska neslužbena blokada mogla bi se pretvoriti u indijsko diplomatsko samoubojstvo. New Delhi je dugo vremena imao nevjerojatan utjecaj u Nepalu, ne samo zbog ekonomske ovisnosti Nepala o Indiji, već zbog velikog broja utjecajnih dužnosnika koji su se sprijateljili i zbližili s Indijom. Tada se tvrdilo da Nepal ne može donijeti niti jednu značajnu političku odluku bez dozvole Indije. Kao i druge regionalne sile, Indija koristi lokalne svađe za svoje diplomatske ciljeve. Nije slučajno da su svi oni koji su pokušali izjednačiti indijski utjecaj u Nepalu s onim kineskim izgubili vlast. To se dogodilo kralju Gyanendri kao i maoističkom vođi Prachandi.
Poznato je da su nepalske političke stranke, uključujući maoiste, imali indijsku pomoć u ukidanju monarhije 2006. Kralj Gyanendra je navodno zamolio kinesku pomoć u borbi protiv maoista, koji su vodili građanski rat protiv monarhije. Također se smatra da je Prachanda morao dati ostavku na mjesto premijera u svibnju 2009, jer je predsjednik Ram Baran Yadav, čelnik Nepalskog Kongresa stao protiv Prachande u njegovom sukobu sa šefom vojske. Prachanda je pri tom napravio pogrešku jer je posjetio Peking prije New Delhija.
Indiji ovo nije prvi puta da "kažnjava" svog sjevernog susjeda zbog približavanja Kini. Navodno je indijski premijer Rajiv Gandhi blokirao Nepal 1989. zbog sve većeg približavanja Kathamndua Kini, što se vidjelo i kupovinom protuavionskog oružja i opreme iz Kine. Posljedično, New Delhi je uspio nagovoriti Nepal da napusti politički sustav zvan panchayat, da prihvati političko višestranačje, te da se uvede ustavna monarhija. Narod Nepala je bio doista protiv panchayat sustava, a Nepalski kongres je vodio pokret za novi politički sustav.
Sada su se političke okolnosti u Nepalu promijenile. Ideja suverenosti se prirodno povećala među narodom i političkim vođama, s obzirom na želju za ustavom. No, Indija podržava pokret Madheshi, te izražava nezadovoljstvo s političkom samosvjesnošću. Za hinduističke nacionaliste nepalska većinska hinduistička populacija je važan stroj koji širi indijsku političku misao. Sam indijski premijer Narendra Modi i njegovi suradnici su poticali religijske narative nekoliko puta sa ciljem redefiniranja nepalsko-indijskog odnosa. Unatoč hinduističke većine, međutim, nepalske su političke stranke prihvatile sekularizam, jasno odvajajući državu od bilo koje religije.
Geopolitička kriza oko nepalskog ustava nije nastala samo stoga što Indija jednostavno želi više uloge u Nepalu. U stvaranju važnih odluka o ustavu, posebice demarkaciji provincija novog Nepala, Pahade (brdo koje dominira nepalskom nacionalnom politikom), je pokazalo hegemonski mentalitet, ignorirajući neke prave zahtjeve i zabrinutosti naroda Tharu i Madheshi. Nacionalnim političkim strankama dominiraju Brahmini, Chhetri i Newari, a svi su oni porijeklom iz brdskog dijela Nepala.Korijeni ove predstavničke krize jest u tome da su te političke stranke neuspješno angažirale članove svih skupina u nacionalne stranke, u vrlo osjetljivo vrijeme postmonarhijskog Nepala, kada su mnogobrojne zajednice odjednom postale svjesne svojih prava.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
