Napetosti između Irana i SAD-a rastu iz dana u dan, a sada već gotovo iz sata u sat. Američki nosač zrakoplova USS Abraham Lincoln na putu je prema Perzijskom zaljevu i trebao bi uskoro biti tamo. Zašto je poslan? Iz SAD-a tvrde kako postoji konkretna opasnost od iranskog napada te kako im pojačanje treba za obranu. Dakako, iranska strana situaciju vidi potpuno obrnuto te navode kako se SAD sprema napasti Iran. Tko je u pravu? Dovoljno je reći kako ovo američko gomilanje naoružanja opasno podsjeća na pripremu njihove invazije na Irak. Nije Iran taj koji gomila vojsku pred nečijim granicama već SAD.
Tko je kome veća prijetnja ne bi uopće trebala biti tema rasprave, jer to je sasvim jasno. Pitanje je pak što će Iran učiniti - hoće li strpljivo čekati na američki udar ili će se odlučiti na vrlo opasan "preventivni napad"? Krenimo s prvom mogućnošću jer nešto konkretno ima se za reći glede toga - naime, vrlo je vjerojatno da Iran niti nema opciju čekati na "prvi napad" od strane SAD-a jer SAD može, po običaju, iskonstruirati situaciju na način da se njihov napad predstavlja kao "reakcija" na iranski.
Američki državni tajnik Mike Pompeo ovih dana jasno je otvorio sve prozore mogućnosti na temelju kojih SAD može napasti Iran. Poručio je kako će SAD "silovito i odlučno" djelovati ako (sortirajmo to po točkama):
1) Iran napadne SAD (odnosno američku vojsku).
2) Iran napadne nekog od američkih saveznika.
3) Iran djeluje protiv "interesa" SAD-a ili američkih saveznika.
4) Određene snage povezane s Iranom djeluju prema bilo kojoj od gornjih točaka.
Drugim riječima, SAD ima toliko otvorenih mogućnosti da može, ako poželi, Iranu proglasiti rat već danas te tu istu agresiju predstaviti kao "obrambenu misiju". Može, u krajnjoj liniji, reći kako su zabilježene kretnje iranskih (ili pro-iranskih) snaga u blizini Golanske visoravni (koju SAD sada, zahvaljujući Trumpovom potpisu, smatra sastavnim dijelom Izraela) te kako je to već "ugroza interesa američkih saveznika". Dakle, ne treba čekati na nešto konkretno od strane Irana, SAD-u to ne treba, može si složiti situaciju kakvu želi i osloniti se na široku medijsku podršku, isto kao što može primjerice, a to smo naučili ove godine, priznati bilo koga za predsjednika (slučaj Venezuele).
Pentagon je poslao B-52 bombardere u Katar, negdje na putu su i Patriot raketni sustav, a spomenuti nosač zrakoplova USS Abraham Lincoln trebao bi se uskoro pojaviti u Perzijskom zaljevu. Koji im je cilj? Tri su moguća cilja:
1) Napasti Iran.
2) Osigurati da Iran ništa "radikalno" ne poduzima (zatvaranje Hormuškog tjesnaca) dok im SAD priteže sankcije (i dalje su odlučni u namjeri da potpuno zavrnu iranski eksport nafte).
3) Da samom prisutnošću i prijetnjom natjeraju Iran na političko popuštanje - Trump je rekao što želi (potpuno uklanjanje nuklearnog programa iz Irana). Ili pak - što bi bila stavka b) ove točke 3. - svojom prisutnošću izazovu unutarnju pobunu unutar Irana koja bi eskalirala do smjene režima, odnosno do gašenja Iranske revolucije i tamošnje teokratske vlasti.
Ovo zadnje vjerojatno mogu odmah prekrižiti. Naime, SAD nije uspio provesti smjenu režima ni u Venezueli, a situacija je tamo daleko teža (po narod) nego u Iranu, a i elementi za provedbu su daleko brojniji - jedan Juan Guaido i nakon pokušaja državnog udara relativno slobodno organizira skupove u Caracasu prijeteći novim "akcijama" iako je označio sve kvačice veleizdaje. U Teheranu bi to bilo nezamislivo, uslijedile bi vjerojatno smrtne kazne bez ili s minimalnim suđenjem.
Dakle ostaju nam opcije napada na Iran ili strogog kontroliranja iranskih poteza u Perzijskom zaljevu. To su trenutačni američki ciljevi. Iranske opcije su pak ove:
1) Pripremati se za obranu u slučaju napada
2) Popustiti Trumpovim zahtjevima
3) Pripremati se, možda čak i izvesti, preventivni, odnosno prvi napad
Do popuštanja će jako teško doći jer zapravo nema tko ni popustiti. Da se danas umjerene frakcije, predvođene predsjednikom Rouhanijem i njegovim ministrom vanjskih poslova Zarifom, čak i odluče za popuštanje iza njih stoje veće sile od njih samih koje si to nikada neće dozvoliti - u prvom redu ajatolah Hamnei i klerikalni krug, a odmah iza njih (ili ispred?) moćna iranska Revolucionarna garda.
Što se tiče pripreme za obranu, to i nije neki novi proces, Iran se aktivno priprema za obranu (i morao se i braniti) još od revolucije 1979. godine. Tada je SAD upregnuo snage svojeg ondašnjeg saveznika Saddama Husseina koji je otpočeo velikih rat protiv Irana koji je trajao cijelo desetljeće, 80-ih godina, ali na kraju nije uspio (te će kasnije biti eliminiran od strane svojih dojučerašnjih američkih prijatelja koji su ga bodrili da uništi Iran).
Dakle, jedina konkretna nepoznanica o kojoj trebamo govoriti je iranski potencijalni preventivni napad. Kada pak govorimo o njemu onda se jedna meta nameće sama od sebe - američki nosač zrakoplova USS Abraham Lincoln. Štoviše, iz iranske Revolucionarne garde već su poručili tijekom vikenda da će prisutnost ovog velikog američkog broda biti "prilika, a ne prijetnja". Prilika za što? Za upravo ovo o čemu govorimo - preventivni napad, ili siloviti kontra-napad u slučaju da SAD zapuca prvi.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
