Odnosi između SAD-a i Kine zadnjih dana su, u najmanju ruku, turbulentni, a ovakve amplitude nIsmo već dugo imali prilike pratiti, naročito ne u tako kratkom vremenskom okviru! Kratki podsjetnik - američki državni tajnik Antony odradio je dvodnevni posjet Kini, tijekom nedjelje i ponedjeljka, ali još dok je bio tamo počele su stizati informacije da od njegove agende, koja je bila smirivanje napetosti između sve većih rivala, neće biti ništa. Zatim, po povratku u SAD u američkim medijima objavljena je priča kako Kina upravo s Kubom raspravlja o planu otvaranja zajedničkog vojnog centra na prostoru socijalističkog otoka koji se nalazi na stotinjak milja od američke obale. Dan kasnije na red dolazi američki predsjednik Joe Biden koji u svom govoru pred pristašama u Kaliforniji poručuje kako je kineski predsjednik Xi Jinping "diktator".
Dakle, u svega 3 do 4 dana prošli smo cijeli krug od potencijalne deeskalacije kinesko-američkih napetosti do novog trenutka u kojem Biden odbacuje lidera druge najveće ekonomske sile svijeta kao "diktatora".
Poprilično oštro čak i za Bidena koji, da je htio, mogao je birati iz popriličnog fonda drugih riječi. Mogao je, primjerice, adresirati činjenicu da Kina nije demokratska zemlja te da ima jednostranačku vlast. Dakako, to je po SAD uvijek bio problem jer njihova vlast je tek dvostranačka, a to i sam koncept demokracije čini poprilično sumnjivim. No, Biden je odlučio Xija nazvati "diktatorom" govoreći o incidentu s kineskim balonom s početka ove godine. Pritom je rekao kako je Xi bio iznenađen kad je špijunski (ili "znanstveni", kako tvrde Kinezi) balon zašao u američki teritorij te kako "diktatorima" ne paše kad im se događa nešto mimo kontrole.
Jasno, neki već sad tvrde kako je to bio Bidenov "gaf", no ta priča o Bidenovim gafovima već postaje poprilično plitka. Nije tajna da su Bidenovi kognitivni kapaciteti ponekad poprilično upitni, no to se manifestira u njegovom sporadičnom "gubljenju" na pozornici dok drži (ne baš česte) govore. U ovom slučaju nismo imali Bidena koji sastavlja apstraktne ideje - američki predsjednik dobro je znao o čemu priča, o kome priča i koga naziva diktatorom.
Bidenova ad hoc ideja? Teško. Ovo podsjeća na onaj njegov govor u Varšavi oko mjesec dana nakon izbijanja rata u Ukrajini kada je sugerirao da Putin "ne može ostati na vlasti". Ta Bidenova tvrdnja, koja je na tragu pozivanja na smjenu režima u Rusiji, bila je itekako utjecajna jer je došla upravo u trenutku kad se možda još i moglo nešto učiniti po pitanju ranog zaustavljanja sukoba, prije no što je isti prerastao u rat širih razmjera koji imamo danas (i koji neće tako brzo završiti). Može se reći da je Biden u tom trenutku "pomogao" da rat u Ukrajini ne bude tek ograničeni vojni okršaj jer je ruski vrh stavio pred rješenje da povratka na staro više neće biti što je pak "olakšalo" ruskim vlastima da se odluče za veći i dugotrajniji rat.
Nešto slično sad Biden radi i s Kinom.
Kad je Blinken došao u Peking kineski dužnosnici su ga primili na način da su pokazali da su voljni raspravljati o smirivanu napetosti - ne i pristati na sve američke zahtjeve, jer SAD jednostavno nema čime natjerati Kinu na to - ali postojala je volja što se dodatno potvrdilo i time da je Xi Jinping pristao sastati se s njime iako to nije bilo unaprijed planirano. On je rekao Kinezima što je imao za reći, a ovi su mu rekli da i oni žele deeskalaciju, ali pod uvjetom da američka strana prestane sa svojim regionalnim provokacijama u neposrednoj blizini.
U nedjelju se čak spominjala mogućnost da bi Blinkenov posjet Pekingu mogao biti uvertira u sastanak Joea Bidena i Xi Jinpinga kasnije ove godine, vjerojatno na jesen.
Kina je pokazala izuzetnu strpljivost s Amerikom koja neprestano pojačava pritisak, a to sad traje već godinama. U niti jednoj situaciji Peking nije sugerirao da odustaje od pokušaja za smirivanjem napetosti. Štoviše, kineski dužnosnici američkim često pojašnjavaju da ovo jednostavno nije dobro ni za američki ni kineski interes. Kina nikad nije zalupila vratima kao što je na kraju učinila Rusija, ali ako je Rusija dovedena pred taj čin onda se istim putem možda upravo "vodi" i Kinu.
Hoće li Xi biti voljan na jesen se susretati s Bidenom ako ga ovaj naziva diktatorom? Kina je već prekinula vojno-vojnu komunikaciju, što je razljutilo SAD, a idući korak mogao bi biti još veće zahlađenje.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
