Vratimo se u Budimpeštu, ovog puta stvarno u "Budimpeštu" jer Budim i Pešta, nakon što se "gledaju" stoljećima, postaju jedan grad 17. studenog 1873. Grad kojem je u više navrata prijetila opasnost da će ostati marginaliziran do kraja 19. stoljeća pretvorio se u jedan od kulturalnih centara Europe.
Ovo je bilo zlatno doba Budimpešte, tisuću godina nakon što su Mađari došli ovdje, a ta milenijska obljetnica svečano je proslavljena 1896. kada je upravo u Budimpešti puštena u promet prva podzemna željeznica na europskom kontinentu i jedna od prvih podzemnih željeznica u Europi i svijetu .
Budimpešta je bila na putu da bude novi Beč, novi Pariz... ali onda se sve raspalo - 1914. izbija Prvi svjetski rat u kojem će nestati brojna carstva, među njima i Austro-Ugarsko.
Prvi svjetski rat završio je 11. studenoga 1918. za Austro-Ugarsku s potpunim vojnim gubitkom, iako su u vrijeme kolapsa sve snage zapravo bile izvan granica 1914. godine. Raspadom austro-ugarske vojske raspala se i zemlja. No, dvije godine nakon dolazi najveći udarac za Mađarsku - u Trianonskom ugovoru potpisanom 4. lipnja 1920., Mađarska je izgubila dvije trećine svog teritorija, više od polovice svog stanovništva, više teritorija nego bilo koja druga zemlja u to vrijeme (isključujući kolonije).
Uspostavljeni su nove nacije poput Čehoslovačke, Poljske i Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS - uskoro će promijeniti ime u Kraljevina Jugoslavija), a neke već postojeće zemlje proširile su svoje teritorije (Italija i Rumunjska). Južni dio Mađarske postao je dio Jugoslavije te preimenovan u Vojvodina. Bosna i Hercegovina također je inkorporirana u Jugoslaviju, a Hrvatska je postala dio Jugoslavije nakon 900-godišnje federacije s Mađarskom. Više od 104.000 četvornih kilometara - cijela istočna Mađarska i Transilvanija - dodijeljena je od strane Antante (sile pobjednice u Prvom svjetskom ratu) Rumunjskoj, više nego što je preostalo za samu Mađarsku (93.030 km2). Sjeverni dio Mađarske pripojen je novoosnovanoj Čehoslovačkoj.
Te novostvorene ili uvelike proširene države formirale su Malu Antantu nakon rata - savez koji je okruživao Mađarsku kako bi se onemogućila obnova njenih granica. Mađarska vojska je smanjena na samo 30,000 vojnika, Mađarskoj je bilo zabranjeno imati zračne snage, tenkove i sva sofisticirana oružja. Granice su postavljene na takav način da su svi prirodni obrambeni pravci prekriženi čineći preostali teritorij potpuno ranjivim i teškim za obranu.
U vrijeme Prvog svjetskog rata niknula je pak istočnije jedna nova velika sila, Sovjetski Savez. U Budimpešti su odmah nakon rata buknule čak dvije revolucije - prvo Aster revolucija koja je dovela do uspostave Mađarske Demokratske Republike, a odmah zatim i do stvaranja kratkotrajne Mađarske Sovjetske Republike pod vodstvom Bele Kuna. Nakon toga je pak uslijedio 2-godišnji period tzv. "Bijelog terora" - borbe kontra-revolucionara protiv mađarskih boljševika. Izbija 1919. i Mađarsko-rumunjski rat koji završava rumunjskom okupacijom velikog dijela Mađarske - uključujući i Budimpeštu. No, 1920. Rumunji se ipak povlače nakon pritiska od strane sila pobjednica u Prvog svjetskom ratu.
U ovom kaotičnom periodu u poraženoj Mađarskoj sve više bujaju radikalne desničarske ideologije, a do sredine 30-ih u Budimpešti moćna postaja nacional-socijalistička (nacistička) stranka Strelasti križevi. Na vlasti je raskalašeni vladar Miklos Horthy koji je također bio i desničar i anti-semit, ali ne u tako ekstremnoj mjeri kao što su bili Strelasti križevi. Mađarska se sve više počela okretati i drugoj poraženoj sili iz Prvog svjetskog rata - Njemačkoj, koja je sada već pod vlašću Adolfa Hitlera.
Počinje Drugi svjetski, Mađarska je jedna od važnih članica Trojnog pakta (fašističke Sile osovine) koji je potpisan u Berlinu 27. rujna 1940. (Hrvatska kao nacistička marioneta NDH pristupa Trojnom paktu 1941. godine).
No, nacisti u Berlinu bili su svjesni da bi Horty mogao prijeći na stranu saveznika (već je počeo stupati u kontakte s njima) pa su stoga 1944. izveli operaciju "Panzerfaust" odnosno državni udar u Budimpešti pri kojem je s vlasti srušen Horthy, a na njegovo mjesto su kao novi vladajući režim postavljeni zloglasni Strelasti križevi. Očekivano, odmah je krenuo masakr Židova u Budimpešti. Prije izbijanja Drugog svjetskog rata u Budimpešti je živjelo oko 200,000 Židova - čak i u vrijeme rata Budimpešta je za Židove bila siguran grad, a tisuće su došle ovdje bježeći od nacističkih progona. Da, postojali su rasni zakoni, ali se za vrijeme Hortya nisu provodili - no jesu nakon njemačke okupacije Mađarske u ožujku 1944. (operacija "Margarethe"), a naročito nakon što je Horty srušen s vlasti u listopadu iste godine (spomenuta operacija "Panzerfaust").
Tada deportacije u logore postaju intenzivnije, a u kampu smrti Auschwitz-Birkenau završilo je oko 25,000 Židova iz predgrađa Budimpešte. Ipak, deseci tisuća su spašeni zahvaljujući stranim diplomatima koji su im izdavali lažne papire.
U studenom 1944. milicija Strelastih križeva okupila je oko 70,000 Židova, među kojima je bilo puno žena i djece, te im naredila da marširaju pješice do kampova u Austriji. Tisuće su na ovom putu ubijene, a tisuće su još umrle od gladi i hladnoće. Oni koji su stigli su završili u koncentracijskim logorima, većinom u logoru Dachau na jugu Njemačke i logoru Mauthausen na sjeveru Austrije. Židovi koji su ostali u Budimpešti završili su u getu. Kada je sovjetska Crvena armija ušla u Budimpeštu, 13. veljače 1945., tamo je još bilo oko 100,000 Židova.
Dva mjeseca je trajala sovjetska opsada Budimpešte. Grad je jako postradao, gotovo svi krovovi su uništeni u sovjetskom bombardiranju. O kakvoj je ogromnoj bitci bila riječ i više nego dovoljno govori podatak da je Crvena armija krenula na Budimpeštu s čak milijun vojnika!
Adolf Hitler nije htio ni čuti za eventualnu predaju bez obzira na moćnijeg suparnika. Upravo naprotiv, Hitler Budimpeštu proglašava tzv. gradom-utvrdom (Festung Budapest) što znači da se ona mora braniti sve do posljednjeg čovjeka. S druge strane Staljin se pripremao za povijesni sastanak s Churchillom i Rooseveltom na Jalti i htio je prikazati svu moć Crvene Armije, stoga naređuje svojim generalima da Budimpeštu zauzmu što je brže moguće.
29. prosinca 1944. sovjetski general Rodion Malinovski šalje dva izaslanika u grad kako bi pregovarali o eventualnoj kapitulaciji. Izaslanici se nisu nikada vratili. Ovim činom započinje urbano ratovanje koje se vodilo na vrlo sličan način kao i u Staljingradu. Crvena armija je relativno brzo okupirala Peštu što je rezultiralo povlačenjem većine vojnika osovine u Budu koja je po formaciji brežuljkastija i time dosta teža za osvajanje.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
