Velika priča o čovjeku zbog kojeg se ponovno ratuje u Europi: Tko je zapravo bio Stepan Bandera? Još jednom o Galiciji, uspješnom i propalom kolaboracionizmu, nacionalizmu, i jazu između heroja i zločinca
Jedno ime, moglo bi se reći, predstavljalo je poveću iskru koja je zapalila Ukrajinu, još tamo 2014. godine, a sad i znatno više od 24. veljače. To jedno ime je Stepan Bandera. Kad se njegovo ime počelo rehabilitirati nakon državnog udara na Majdanu došlo je do pobune na istoku Ukrajine. Separatisti u Donjecku i Lugansku poručili su kako neće živjeti u istoj zemlji gdje se Bandera slavi kao heroj. I zaista, mnogi ga slave kao heroja, mnogi pak tvrde da je bio fašisti i nacionalist. Ali tko je zapravo bio Stepan Bandera i zašto je rehabilitacija njegovog imena, ako već ne izazvala, onda svakako doprinijela izbijanju rata u Ukrajini?
Rođen je u selu Stari Uhriniv 1909. na prostoru Galicije, u tadašnjoj Austro-Ugarskoj (o povijesti Galicije čitajte ovdje: Vječna polja Galicije: Gdje je nestala ova povijesna regija i zašto je toliko važna za našu prošlost i budućnost?). Otac mu je bio svećenik. U osnovnu školu nije išao zbog izbijanja Prvog svjetskog rata pa je obrazovan kod kuće. Kao dječak je pjevao u zboru, volio je svirati gitaru, mandolinu, a volio je i sport (naročito plivanje i košarku).
Nakon završene srednje škole 1927. planirao je upisati agronomsku akademiju u Čehoslovačkoj, ali nije uspio. Nije baš posve jasno zašto, ali prema nekim izvorima nije mu odobrena putovnica (ili pak nije odobrena na vrijeme) tako da je upisao agronomiju u Lavovu. No, fakultet nikad neće završiti pošto je već radikaliziran, a njegov životni put odredit će sudjelovanje u nacionalističkim organizacijama (u kojima je aktivan još od srednje škole), naročito organizacija OUN (Organizacija ukrajinskih nacionalista).
Organizacija OUN je osnovana 1929. u Beču, no primarno je djelovala na prostoru istočne Galicije (današnje Ukrajine). Nastala je kao spajanje nekoliko manjih ultra-nacionalističkih skupina, a ideološki je bila bliska talijanskom fašizmu. Glavni zadatak im je bio, očekivano, infiltrirati se u političke stranke, sveučilišta i druge institucije. S kojim ciljem? Stvaranjem neovisne Ukrajine, ali nasilnim putem (često i terorističkim napadima) protiv svih percipiranih neprijatelja, bilo domaćih ili stranih, a popis je bio popriličan... zapravo cijelo susjedstvo.
OUN su za neprijatelje smatrali Poljsku, Čehoslovačku, Rumunjsku i SSSR.
Stepan BanderaBandera, koji se s OUN-om upoznao na fakultetu, brzo je napredovao u hijerahiji same organizacije te je 1931. postao šef OUN-a za propagandu, a već dvije godine kasnije šef i za cijeli prostor Galicije.
Nedugo zatim stiže i jedan od ključnih događaja - pripadnici OUN-a izveli su atentat na poljskog ministra unutarnjih poslova, Bronislava Pierackog. Bandera je uhićen te je optužen da je bio jedan od organizatora atentata. Osuđen je na smrt, ali je kasnije kazna ipak promijenjena na doživotni zatvor.
Ali moramo napraviti korak unatrag. OUN su izvodili ne samo atentate nego i brojne sabotaže protiv Poljaka i poljskih poslovanja na prostoru istočne Galicije te su ih poljske vlasti smatrale terorističkom organizacijom. Ali zašto? Zbog čega su OUN-ci toliko mrzili Poljake? Očekivano, postoje razlozi... Naime, kako smo i pisali u prethodnom tekstu o Galiciji, nakon što je Austro-Ugarska poražena u Prvom svjetskom ratu (Galicija je bila njena najveća provincija) prostor Galicije postao je dio obnovljene Poljske.
Ali tu imamo problem. Otprilike pola stanovništva Galicije bili su Poljaci, a pola Ukrajinci. Jasno, Ukrajinci nisu željeli biti dio Poljske, htjeli su svoju državu pa su to i učinili - u studenom 1918., dakle odmah po završetku rata, proglasili su svoju državu koja se zvala Zapadna Ukrajinska Narodna Republika.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
