Velika priča o mudracu za kojeg su na Zapadu svi čuli, ali o njemu znaju jako malo: Ovo je Konfucije, tvorac nezaustavljivog Istoka i konfucionizma, filozofije koja nam može dati uzvišenu disciplinu i druge zaboravljene moći

Sigurno ste čuli za konfucijanizam, filozofiju temeljenu na učenjima velikog kineskog mudraca Konfucija. Vjerojatno možete i vizualizirati dotičnog. Smireni pogled, tradicionalna nošnja, dugi sijedi brkovi, rukom u ruci kao da oko sebe sjaji čistu mudrost... Konfucije, barem za nas na Zapadu, skoro da je maskota "istočne mudrosti". Od samog spomena njegovog imena već čujemo onu umirujući tradicionalnu kinesku glazbu, dođe nam da si skuhamo čaj i prepustimo se toj atmosferi. No, ako smo iskreni, nemamo zapravo pojma o čemu se tu radi. Zašto je isti bio toliko utjecajan? Zašto ga se spominje i danas? Je li to religija? Filozofija? Nešto vezano s meditacijom? Onim jin i jang simbolom?

Ako vam je Konfucije apstrakcija nemojte se osjećati loše jer zaista nije do vas. Ukoliko niste odabrali filozofiju kao svoj akademski pravac Konfucije se vjerojatno negdje samo letimično spomenuo u školi, možda je uz njegovu sliku bio priložen i pokoji prigodan citat, ali to je to. Za razliku od Bude, koji je ipak dosta više spominjana ličnost na Zapadu, Konfucije je ostao poprilično... zapostavljen. No, ne možemo se pomiriti s time, ne kad je riječ o jednom od najvećih filozofa uopće. Konfucije, pogotovo kad se uzme i njegov današnji utjecaj, svakako zaslužuje da ga se spominje u rangu s najvećima. Moramo ga pokušati približiti, ne samo zato što je njegova mudrost nešto što i nama danas može koristiti, već i zbog boljeg shvaćanja cijelog Istoka. Živimo u svijetu gdje Istok nezaustavljivo i ubrzano napreduje, u svijetu gdje će Istok možda (i to relativno brzo) smijeniti Zapad na tronu globalnog utjecaja, ali da nije bilo Konfucija ne bi bilo ni povijesti ni sadašnjosti kakvu poznajemo.

Dobro, sad kad smo probudili interes valja odmah dati i jedno malo upozorenje, odnosno pretpostavku - očito postoji neki razlog zašto se o konfucijanizmu ne zna previše na Zapadu. Ne, nije riječ o nekakvoj organiziranoj cenzuri, jednostavnije je od toga. Priča o konfucijanizmu je... recimo to tako, ne baš najlakša za razumjeti. Da ste odrastali u Kini ili negdje drugdje u širem prostoru Azije, bilo bi lakše, ali ovako, da bismo stvarno i duboko razumjeli jedno takvo učenje moramo odmah na početku biti svjesni vlastitih razlika u shvaćanju nekih stvari. Naša točka polaska je jednostavno drugačija od generalno istočnjačke i ako neke koncepte uporno nastojimo gledati kroz naočale naše zapadnjačke tradicije možda nam neće uvijek imati smisla. Jasno, to ne znači da nećemo probati.

Ali kad već spominjemo fundamentalne razlike, evo nekoliko riječi o samom načinu čitanja povijesnih mudrosti. Mi smo jako naviknuti na naš alfabet, gdje svako slovo ima svoj glas. Kad vidimo slovo "A" odmah i čujemo u glavi, kao i svako drugo. U tom smislu sve ideje vidimo kao slova, odnosno rečenice, a ponekad zaboravljamo da nije cijeli svijet izgrađen na takvom modelu. Naime, u Kini ne postoje slova kao naša već se sporazumijeva kroz znakove. U principu to znači da se neka ideja može zapisati puno brže nego da je pišete slovima. S druge strane prostor za interpretaciju je znatno veći.

Uzmimo recimo ova dva znaka: 电脑. Zajedno tvore jednu specifičnu riječ. Dva su: 电 (čita se: dian) i 脑 (čita se: nao). Prvi znak označava struju, elektricitet, ali može recimo označavati i grom... Drugi znak pak označava mozak, um, ali i mentalni proces, funkcioniranje mozga. Dakle, svaki od ta dva znaka ima nekoliko interpretacija. A znate li kako se na kineskom piše računalo? Već smo otkrili - to su ova dva znaka zajedno: 电脑. To bi značilo da je na kineskom računalo zapravo "strujni mozak"? Otprilike tako. Sistem je vrlo funkcionalan i uz dosta vježbe vjerojatno biste otkrili da se neke stvari na kineskom mogu brže zapisati nego u našem slučaju gdje svaka riječ mora imati svoja egzaktna slova.

Ali zašto ovo sve spominjemo i kakve to veze ima s Konfucijem? Ima jer je Konfucije živio i učio u periodu od sredine 6. do prve polovice 5. stoljeća prije Nove ere, a njegove misli pisane su kineskim znakovima - i to ne modernim kineskim znakovima već "starijom verzijom", tako da, sasvim očekivano, i te neke stoljećima stare ideje bile su podložne raznim interpretacijama. Naravno, svi jezici i pisanja evoluiraju kroz vrijeme (ako dobro poznate "današnji" engleski probajte čitati staro-engleski, neće biti lako), ali ovo je nešto što svakako treba imati na umu čim se upuštamo u istraživanje drevnih znanja, a pogotovo nečeg što je imalo toliki utjecaj na kinesku (ali i azijsku) povijest kao konfucijanizam jer ideje kroz povijest znaju oscilirati... inicijalne možda s vremenom počnu malo i gubiti na važnosti pa ih zamijene moderne adaptacije, u ovom slučaju tako ćemo naići i na neo-konfucijanizam koji će se pojaviti preko tisuću godine kasnije dajući mu novu dozu racionalnog i sekularnog.

Konfucije Nadalje, kad smo već krenuli komplicirati cijelu priču, valja spomenuti da je puno toga vezano uz Konfucija zagrnuto u plašt povijesne nedorečenosti. Je li zaista rođen 551. godine prije naše ere u kineskoj državi Lu? Je li zaista bio tako ispravan u odlukama kao što se piše ili je to dio mitologije koja ga okružuje? Ne znamo previše o tome, zapravo ono što znamo jest da sam Konfucije uopće nije pisao u tradicionalnom smislu već su njegove ideje bilježili njegovi sljedbenici (možda su, zapravo vrlo vjerojatno i jesu, dopunjavali to kroz vrijeme). Ne čudi stoga da se konfucijanizam često naziva i religijom - jer sve ovo nas dosta podsjeća na nama puno poznatije abrahamske religije gdje su se inicijalne ideje kasnije dopunjavale (i oko tih dopuna su se nerijetko vodili krvavi ratovi!).

Bez da ulazimo preduboko u preduvjete za shvaćanje konfucijanizma, moramo samo još spomenuti kako je izgledala Kina u njegovo vrijeme... definitivno ne kao što izgleda danas! U to vrijeme na prostoru današnje Kine postojao je cijeli niz manjih država. Otprilike ih je bilo 20-ak većih i još određen broj manjih. Bio je to period koji se tradicionalno naziva "Period proljeća i jeseni" (od 770. do 476. godine Stare ere).

I kako su živjele te male zemlje, uključujući Lu (koja je možda imala svega nekoliko stotina tisuća stanovnika) iz koje dolazi Konfucije? Kako bi se moglo i pretpostaviti - često su žestoko ratovale jedna protiv druge! Naime, sam naziv povijesnog vremena sve nam govori jer nakon "Perioda proljeća i jeseni" (koji ni sam nije bio baš tako miran) dolazi "Period državnih ratovanja" koji će potrajati od 475. do 221. godine Stare ere. Podsjetimo, sve te zemlje raštrkane diljem prostora današnje velike Kine zapravo su - kineske. Uz manje varijacije, to su sve kineske državice, etnički Kinezi, koji međusobno ratuju za dominaciju, a tek kasnije, nakon nekoliko stoljeća iscrpljivanja, 221. godine Stare ere zavladat će Qin dinastija koja će ujediniti Kinu u nešto puno veće što će polako počet podsjećati na zemljopisnu veliku Kinu kakvu danas poznajemo.

No, ono što je za našu priču od esencijalne važnosti je da te male kineske države nisu ratovale samo oružjem, ratovale su i idejama! Bio je to jedan nevjerojatno plodan intelektualni filozofski period koji se čak nazivao "Sto škola mišljenja". Zamislimo samo, sve te male države, svaka se bori za prevlast nad drugima, ali i svaka je već svjesna da se sirovom vojnom silom ne može doći do prevlasti. Ideje su te koje pokreću, koje u konačnici osvajaju... Tako je oduvijek i bilo, zar ne? Ali nešto ovolikog intenziteta svijet još nije vidio.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.