Ciljevi i načela NATO saveza postavljeni su u Preambuli ugovora, u skladu sa situacijom u kojoj je savez stvoren i odnosima koji su postojali u toj fazi međunarodnih odnosa. Kao ciljeve svog djelovanja države članice su istaknule:
- osigurati svoju sigurnost, slobodu, zajedničko naslijeđe i civilizaciju, zasnovane na demokraciji, individualnoj slobodi i poštivanju prava
- udružiti napore članica, kako bi se osigurali mir i sigurnost
- pomagati stabilnosti sustava i blagostanja na području Sjevernog Atlantika
Prethodni tekstovi iz ove kolekcije:
Velika priča o simbiozi vojske i politike: NATO savez kao najjače sredstvo vanjske politike SAD-a (II. dio)
Velika priča o simbiozi vojske i politike: NATO savez kao najjače sredstvo vanjske politike SAD-a (I. dio) Suštinu ugovora tvori već spomenuti 5. članak koji govori o uzajamnoj pomoći država članica u slučaju vanjske agresije. Prilikom osnivanja NATO-a pod područjem Sjevernog Atlantika podrazumijevao se geografski prostor koji je zahvaćao alžirske departmane Francuske, čitavo područje Atlantika sjeverno od Rakove obratnice, područje Europe i Sredozemlja kao i sve dijelove na kojima su se nalazile okupacijske snage zapadnih Saveznika, što je praktički u područje pokriveno djelovanjem NATO-a uključivalo i teritorij Zapadne Njemačke. Sve članice NATO-a dužne su jačati međusobnu suradnju, koristeći pri tome sve postojeće institucije koje su im na raspolaganju. One isto tako imaju dužnost da se zajednički konzultiraju u slučaju kada po mišljenju neke od njih postoji prijetnja teritorijalnom integritetu, političkoj nezavisnosti i sigurnosti jedne od članica organizacije.
Osnivači NATO-a nastojali su, također, ukazati na vezu između članka 51. Povelje Ujedinjenih naroda i NATO-a. Međutim, autori koji osnivanje saveza smještaju u okvire Hladnog rata i posebno naglašavaju značenje tog instrumenta vojne sile u fazi organizirane blokovske konfrontacije naglašavaju da je koncepcija NATO-a suprotna odredbi UN-a po kojoj bi u jačanju mira i sigurnosti sve države trebale djelovati zajednički, na čelu s velikim silama. Formiranjem NATO-a stvoren je, međutim, prvi vojnopolitički blok jedne skupine država, što je odmah dovelo do još većeg zatvaranja istočnoeuropskih zemalja i njihovog podređivanja Sovjetskom Savezu. S druge strane, osnivanje NATO-a još je više razdvojilo i udaljilo interese dvaju najvećih sila, postavljajući ih na čelo suprotnih koalicija. Tekstom ugovora se predviđa da svaka europska zemlja može postati članicom NATO-a ako bude jednoglasno pozvana i prihvaćena i ako položi američkoj vladi - koja je depozitor ugovora - odgovarajući dokument o pristupanju. Svaka članica može istupiti iz NATO-a pošto protekne jedna godina od dana kad je tu svoju odluku najavila.
Organi NATO-a su dosta brojni, a tijekom dosadašnje aktivnosti organizacije oni su se neprekidno uvećavali. Najviši je organ Atlantsko vijeće ili Ministarsko vijeće, sastavljeno od predstavnika svih država članica na razini ministara. Vijeće se sastaje najmanje dva puta na godinu, na tzv. proljetnoj i zimskoj sesiji. Proljetno zasjedanje održava se svaki put u prijestolnici druge države članice, a zimsko zasjedanje u sjedištu međunarodnog tajništva NATO-a (Pariz, a poslije Bruxelles). Ovisno o problemima koji se nalaze na dnevnom redu, sastancima Vijeća nazoči jedan ili više ministara država članica. Najčešće su to ministri obrane, vanjskih poslova i financija. U određenim okolnostima u radu Vijeća sudjeluju šefovi država i vlada. Vijeće se sastaje najmanje jednom na tjedan na razini stalnih predstavnika (zamjenika ministara ili veleposlanika). Djelujući u tom sastavu, koji omogućava kontinuitet, Vijeće se naziva Vijećem stalnih predstavnika. U oba slučaja radom Vijeća rukovodi generalni tajnik NATO-a.
Brigu nad realizacijom ciljeva NATO-a vodi Vijeće. Ono je najviši organ konzultacije i ono određuje politiku i međunarodno ponašanje država članica. U godinama Hladnog rata, kada je čitava struktura NATO-a bila obilježena specifikom svoga vremena, Vijeće je bilo organ koji je donosio odluke i preporuke na području vojnih odnosa, prateći istodobno kako se ti zadaci obavljaju. U tom razdoblju Vijeće je:
- izrađivalo smjernice vojne politike država članica
- stalno ocjenjivalo kako se provodi politika
- donosilo odluke o djelovanju vojnih organa NATO-a
- u okviru godišnjih pregleda davalo konkretne zadatke s obzirom na razmjere naoružanja
- određivalo stupanj kojim će pojedine zemlje sudjelovati u troškovima održavanja zajedničke vojne infrastrukture bloka
Sve odluke Vijeća donose se jednoglasno i bez glasovanja, ali one ne obvezuju države članice. Tako je cjelokupna struktura postavljena u permanentnom djelovanju i postoji razvijena mreža ostalih tijela kao i snažno tajništvo, države članice su uvijek u dodiru i to im omogućava da relativno brzo i lako stvaraju zajednička gledišta o najvažnijim pitanjima iz domene zajedničkog djelovanja. To je osobito dolazilo do izražaja u doba Hladnog rata, kad je autoritet lidera i strah od suprotne strane bio dovoljan stimulans da ubrzano usklade sva pitanja vezana za međunarodne odnose i vojnu politiku NATO-a.
Pomoćni organi Vijeća NATO-a veoma su brojni i u stalnom su porastu. Najvažniji od njih su odbori za pitanja političkih odnosa, ekonomskih odnosa, za infrastrukturu, obranu, nuklearnu znanost, za vojni proračun, civilni proračun i sl. Ukupno postoji 18 takvih odbora. Pod utjecajem promjena, osobito nakon što je Francuska izišla iz vojne strukture NATO-a 1966. (a vratila se punopravnom članstvu 2009.), dva su odbora: Odbor planiranja obrane i Odbor nuklearne obrane - postali jedni od glavnih organa čitave strukture NATO-a.
Tajništvo NATO-a prošlo je, također kroz različite faze i tijekom godina znatno se proširilo. Na čelu tajništva nalazi se Generalni tajnik, koji rukovodi sastancima pojedinih glavnih tijela NATO-a, nadzire kako se provode prihvaćene odluke, priprema izvještaje o aktivnosti organizacije, priprema istraživanja i sl. Generalni tajnik ovlašten je da posreduje između pojedinih država članica u pitanjima koja se odnose na suradnju u NATO-u. Glavni jezici saveza su engleski i francuski. Sjedište Tajništva NATO-a najprije je bilo u Londonu, zatim od 1951. u Parizu, a od 1967. sjedište Tajništva NATO-a je u Bruxellesu.
Vojni organi NATO-a zbog brojnosti i specifičnosti ovlaštenja mogu se podijeliti na glavne organe i na glavna zapovjedništva. Glavni organ vojnog karaktera je Vojni odbor NATO-a. Taj je odbor osnovan 1949. a sastoji se od šefova štabova svih država članica. Odbor se sastaje dva puta godišnje, uoči sastanaka Vijeća, a nekoliko puta na godinu sastaje se na razini stalnih vojnih predstavnika. Odbor je izravno podređen Vijeću Atlantskog pakta, odnosno Odboru za planiranje obrane. Vojni odbor rukovodi radom zapovjedništava i drugih vojnih organa država članica, predlaže nadležnim tijelima preporuke vojnog značaja. Sjedište je Vojnog vijeća - kao i međunarodnog stožera planiranja, koji je osnovan nakon 1966. - u Bruxellesu.
Zapovjedništva NATO-a podijeljena su po geografskom principu i sastoje se od tri zapovjedništva i jedne strategijske regionalne grupe. Šefovi pojedinih zapovjedništava nadležni su za pripremu planova vođenja ratnih operacija na određenom terenu, za pripremu vojnih snaga, njihovo opremanje i školovanje vojnih kadrova. U slučaju rata operacijama na svom području rukovode zapovjedništva. Glavno zapovjedništvo udruženih vojnih snaga u Europi (SACEUR) djelovalo je do 1967. u Requencoureu kod Pariza, a onda je - budući da je to zahtijevala Francuska - premješteno u Casteau u blizini Belgije. Glavno zapovjedništvo savezničkih oružanih snaga područja Atlantika (SACLANT), sa sjedištem u Norfolku, raspolagalo je vojnim područjem od Arktika do Rakove obratnice i od obala Sjeverne Amerike do obala Europe. Raspušteno je 2003. Zapovjedništvo kanala La Manche, s obzirom na posebno značenje te veze između zapadne Europe i Velike Britanije, a preko Velike Britanije s Amerikom, upravljalo je područjem Kanala i južnim dijelom Sjevernog mora. ACCHAN je imao svoj posebni odbor u kome su djelovali zapovjednici pomorskih snaga Belgije, Velike Britanije i Nizozemske. Raspušten je 1994.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
