Uvod
Tko su masoni? To pitanje već stoljećima privlači pažnju i golica maštu ljudima, stvarajući različite pro-masonske i anti-masonske teorije o njima. Stroga definicija bi bila da je to 'mistični strogo hijerarhijski pokret koji je nastao u prilikama liberalnog prosvjetiteljstva, i nadovezuje se na tradiciju zidarsko-klesarsko-graditeljskih cehova'. Masoni su isključivo muško društvo, osnovano na 'najčišćim načelima pobožnosti i vrlina'; ipak, njihovo djelovanje je zabranjeno u mnogim zemljama. Vezani tekst: Velika priča:
Tko su masoni? (II. dio)
Oni ujedno predstavljaju najveće međunarodno tajno društvo na svijetu, s oko 6 milijuna članova, od čega više od 4 milijuna se nalazi u SAD-u gdje čak i javno djeluju. O njihovih idealima i ciljevima te fasciniranošću istih dovoljno govori da su članovi slobodnih zidara ili masona bili Benjamin Franklin, Lafayette, W. Churchill, F.D.Roosevelt, Harry Truman, Lyndon Johnson, Gerald Ford, Salvador Allende, Montesquieu, Voltaire, Goethe, Herder, Walter Scott, Stendhal, Puškin, Mozart, Beethoven, Chagall, Fleming, Ford, Chrysler i mnogi drugi.
Počeci i povijest slobodnog zidarstva
Da bi saznali nešto više o masonima, moramo se vratiti u 14. stoljeće. Sama riječ nastala je još tada, a neki smatraju da je izraz 'free mason' skraćena verzija 'freestone mason' (zidar slobodnog kamenja), a slobodnim se kamenom nazivala vrsta mekanog kamena pogodnog za graviranje i izradu finih dijelova crkava, poput svodova i prozora. Prema tome, zidar slobodnog kamena bio je na znatno višem stupnju graditeljstva od običnog zidara, koji je imao zadaću da od neobrađena kamena pravi blokove.
Međutim, izraz slobodni zidar imao je i druga značenja. Nositelj tog naslova u svakom smislu je bio slobodan čovjek, nije pripadao feudalnom gospodarstvu niti kakvoj državnoj organizaciji. Većina srednjovjekovnih radnika morala je pripadati nekom udruženju što je određivalo njihove dužnosti i status. Staleške udruge (poput prvih sindikata) nisu bile organizirane na razini države. Postojale su u svim gradovima, a predsjedali su im izravno gradonačelnik i gradsko vijeće koji su im dodjeljivali povelje. Slično radnicima, i poslodavci su bili članovi staleških udruga. U Londonu, gdje su zidari stalno zapošljavani na velikim projektima (poput Londonskog mosta), zidari su bili članovi staleške udruge nazvane 'London Masons Company' (Londonska zidarska kompanija). Ipak, posao ih je često odvodio i izvan Londona. U to vrijeme većina stambenih kuća pravljena je od drveta pa su majstori zidari uglavnom zapošljavani za izgradnju katedrala, crkava, samostana i dvoraca feudalne vlastele.
Za razliku od krojača i šivatelja kože, koji su radili u malim radionicama s malo radnika, zidari su bili u velikim skupinama. Pritom ih je činjenica da su bili pokretni razlikovala od ostalih srednjovjekovnih organizacija. Morali su sami sebi tražiti poslove, izrađivati projekte i realizirati ih. Ipak, čini se da su masoni bili članovi Nacionalne skupštine, iako o mjestu i vremenu njezina održavanja postoji vrlo malo podataka.
Masoni su na lokalnoj razini organizirali lože. Bile su to male zgrade kakve i danas nalazimo u blizini gradilišta, u kojima su radnici odmarali i jeli. Riječ loža s vremenom je počela poprimati značenje mjesta na kojem masoni pripremaju svoje radove, a na kraju je postala sinonim svjetske masonerije.
Pravila masonske skupštine, poznate kao 'Stare dužnosti' sačuvana su u oko 115 dokumenata, od kojih su dva najstarija napisana između 1390. i 1425. godine. U predgovoru opsežnije verzije (one iz 1425.) kao osnivač masonstva navodi se Euklid, a razvoj se prati od izgradnje Kule babilonske preko Salomonova hrama pa sve do vremena pisanja tih rukopisa.
Srednjovjekovni masoni su, radeći daleko od gradova, na mjestima gdje su im se često pridruživali neznanci- putnici, kockari, ubojice, varalice- često bili izloženi opasnosti da budu prevareni. Kako bi to izbjegli, do kraja 16.stoljeća škotski masoni su razvili i razradili složen sustav prepoznavanja, uključujući poseban način rukovanja i masonsku riječ- ti znakovi su, u nešto izmijenjenom obliku, preživjeli sve do današnjih vremena.
Slična masonska bratstva pojavila su se u još nekim zemljama srednjovjekovne Europe. Njemačka staleška udruga Steinmetzen imala je svoja pravila, svoju ložu (Bauhűtten) i svoj tajni stisak ruku. Francusko društvo Compagnonages imalo je sa svojim obrednom inicijacije vrlo razgranatu organizaciju podijeljenu na tri djela. Opstali su do 19. stoljeća kad su potpali pod utjecaj modernog Slobodnog zidarstva i prihvatili legendu o izgradnji Salomonovog hrama koja ima alegorijsko značenje.
Legenda govori da je red slobodnih zidara uspostavljen tijekom izgradnje Salomonovog hrama; ta teorija dotjerana je navođenjem tri prvobitna meštra: Kralja Salomona, Hirama, kralja Tira te mitskog Hirama zvanog Hiram Abiff. Masonski pisci nastojali su poistovjetiti Hirama Abiffa s biblijskim Hiramom, 'sinom udovice Naftalije' koji je bio vješt u radu s broncom kojom je obložio dva slavna stupa Joakna i Boaza a koji su stajali na ulazu u hram.
Nedostatak i manjkavost ove teorije je činjenica da je graditeljski meštar Hiram Abiff bio ubijen, a hram ostao nedovršen; za razliku od ove teorije, Biblija tvrdi da je hram dovršen, a da se Hiram Abiff vratio kući živ i zdrav (osim toga, Biblija ne pruža nikakve podatke o pravim počecima slobodnog zidarstva).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
