Zagonetne alegorije i simboli u masonstvu
Određeni simboli slobodnog zidarstva ukazuju na povezanost s templarima, viteškim redom iz 12. stoljeća. Da bi to uvidjeli, potrebno je usredotočiti se na 'odjeću' i određene aspekte masonskih obreda, prije negoli na 'namještaj' suvremene lože, jer tajni sastanci na 'visokim brdima i dubokim dolinama, stajama i podrumima nisu uključivali oltar, svijećnjake, stupove ili stolice'. Nisu uključivali Bibliju, zbog koje su Slobodni zidari često napadni, jer su Svetu Knjigu smatrali dijelom 'namještaja' lože. Pojedinci (govorimo o 14. stoljeću) nisu posjedovali Biblije, barem ne legalno.
Prvi dio iz kolekcije:
Velika priča: Tko su masoni? (I. dio) Predmete koje su mogli nabaviti bili su krug, mozaični uzorak na podu te šestar i kutomjer. Krug, koji se nalazio u središtu masonske lože, bio je sastavljen od četiri dijela: prvo, od samog kruga, zatim od točke u središtu kruga te dvije paralelne linije, svaka na jednoj strani kruga. Po masonskom učenju krug je označavao beskonačni svemir, točka u središtu kruga predstavljala je samog masona, a linije na dvije strane kruga bili su simboli svetog Ivana Krstitelja i svetog Ivana Evanđelista.
Način na koji je srednjovjekovni mason pripremao sastanak je bio sljedeći:
- dotični bi prvo pomeo lišće i otpale grančice, kako bi potpuno očistio prostor
- zatim bi odrezao dva štapa, duga oko 1,22 metara te bi spojio krajeve štapa i načinio od njih nešto poput šestara
- zatim bi pritisnuo jedan kraj štapa čvrsto na zemlju, a drugim krajem na njoj bi opisao krug
- kraj koji je ostao na mjestu označavao je točku u središtu kruga
- stavljajući dva štapa na svaku stranu kruga načinio bi potpuni simbol
Tijekom vremena, ta je točka, kao i dva štapa, dobila vlastito simboličko značenje. U sjećanje na to, u jednom dijelu obreda masoni hodaju oko kruga u činu poznatom kao 'kruženje oko lože'.
Postavlja se pitanje koja je sličnost vitezova templara i masona? Inicijacijski obredi vitezova templara odvijali su se u njihovim crkvama koje su obično bile kružnog oblika imitirajući Crkvu Svetog Groba u Jeruzalemu. Najznačajnija templarska crkva u Britaniji, koja i danas stoji u londonskom Temple području, a koju je 1185. godine posvetio jeruzalemski patrijarh Heraklije, građena je u obliku savršena kruga. Po pitanju kruženja objašnjenje je sljedeće: jedna od karakteristika srednjovjekovnih crkvenih ceremonija bila je procesija svećenika i župljana oko crkve. Kada su templari obilazili procesiju oko svojih kružnih crkava, mogli su se kretati samo na jedan način: u krug, kao što i masoni čine prilikom kruženja oko lože. S obzirom da je za crtanje kruga potreban šestar, moglo bi se zaključiti da je šestar vjerojatno predstavljao obilježje društva i prije negoli su se članovi počeli nazivati masonima. Podni mozaik mogao se na zemlji označiti u obliku šahovske ploče, ili korištenjem bilo kakvog crnog i bijelog materijala. Simbol je započinjao bijelim, a zatim crnim kvadratom. Prenošenje mozaika, ili materijala od kojih je bio sačinjen, značilo bi izlaganje nepotrebnom riziku jer bi njegovu svrhu u slučaju otkrivanja bilo teško objasniti.
Ovdje se također može uočiti sličnost/povezanost s templarima: bojni barjak templarskih vitezova Beau Seánt bio je okomitog oblika, podijeljen na crni kvadrat ispod kojeg je bio bijeli. Crni kvadrat je predstavljao mračni svijet grijeha kojega je templar ostavljao iza sebe, a bijeli je simbolizirao čisti život kojega je prigrlio kao 'Kristov vojnik'. Još jedna poveznica masona i templara je masonska pregača, prvi predmet koji Pripravnik dobiva prilikom inicijacije (ovo je ujedno i prvi masonski simbol za koji Pripravnik dobiva objašnjenje). Danas je ta pregača krojena, opšivena i ukrašena značkama i simbolima, no u drevnoj masoneriji ona je bila sačinjena od bijele janjeće kože koja se vezala oko struka. Janjeća koža u masoneriji predstavlja nevinost i čistoću, a potječe od radnih pregača srednjovjekovnih klesara. Kod templara janjeća koža je također podsjećala na zavjet čistoće s obzirom da je postojalo pravilo koje je zabranjivalo nositi bilo kakav ukras osim pojasa od ovčje kože. Janjeća koža je također predstavljala vrlo efektivan predmet u tajnom obredu; u engleskom srednjovjekovnom društvu, čija se privreda uglavnom temeljila na proizvodnji vune, nošenje janjeće kože nije predstavljalo nešto što odstupa od uobičajenog.
Kod drugog predmeta u masonskom obredu- rukavica- situacija je nešto drukčija. Kako one nisu bile dijelom uobičajene srednjovjekovne odjeće, onaj tko ih je nosio izazivao bi sumnju, u najmanju ruku pažnju drugih, a što nije bilo poželjno kod tajnih društava. Kako rukavice nije bilo lako izraditi (a i bile su skupe), njih su obično nosili samo viteški i viši crkveni staleži. Rukavice i danas predstavljaju dio obredne odjeće prilikom postavljanja svećenika za biskupe, a visoki kler nosi i veliko prstenje koje se navlači na njih. Možemo vidjeti da su se rukavice zadržale kao simbol moći premda za srednjovjekovne zidare nema dokumenata niti crteža prema kojima se može zaključiti da su ih srednjovjekovni zidari, kao i crkveni kler, nosili.
Kod vitezova templara templarski svećenici su morali nositi rukavice kako bi im ruke bile 'čiste kada dodiruju Boga' prilikom sakramenta svete pričesti. Tako su svećenici, od kojih su neki bili članovi tajnih društava, nosili svoje rukavice prilikom obreda kao sjećanje na svoju ulogu u templarskom redu; čak ih je, doduše samo određeno vrijeme tijekom povijesti, morao nositi i kapelan lože. Ipak, malo je vjerojatno da je kod slobodnih zidara, masona svaki član ('brat') nosio svoje rukavice na sastanke lože- to se počelo prakticirati tek u novije vrijeme, kada su one postale dio svakodnevne odjeće.
Bijeli plašt, koji se nosi prilikom masonske inicijacije, je 'preobičan' predmet da bi se moglo utvrditi odakle potječe; ipak, valja napomenuti da je kod templara pravilo da je bijeli plašt, ogrtač sastavni dio viteške odjeće. Jedna od tajanstvenih rečenica slobodnih zidara je i tvrdnja da će mason stupnja Meštra učiniti 'bratom gusara i morskih razbojnika'. Podrijetlo ove tvrdnje se ne može utvrditi- sličnost s templarima se ogleda u tome što su potonji uzeli brodove Reda i postali gusari.
Masona se također opisuje i kao 'putnika koji putuje sa zapada na istok kako bi ispunio svoju misiju i prisegu u Svetoj zemlji'. Slobodni zidari, čiji je zadatak bio dovršiti ili ponovno izgraditi alegorijski Salomonov hram, također su morali prijeći simboličan put prema istoku, odnosno prema Hramu. Značaj tog alegorijskog putovanja naglašen je njegovim uključivanjem u tajne lozinke.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
