Velike ekonomske ambicije Pekinga: Može li transformacija razvojnog modela spasiti Kinu od sudbine japanskih "izgubljenih desetljeća"?

Već dugo vremena se priča o kineskom ekonomskom usporavanju, a neki čak smatraju da je to neminovno, možda čak i dobro za Kinu dugoročno, no, Peking se definitivno ne bi složio s time, a premijer Li Qiang danas je objavio ambiciozan plan za ekonomski rast od oko 5%. Pritom je obećao da će doći do "transformacije razvojnog modela" Kine te kako rizik kineskoj ekonomiji neće predstavljati bankrotirane velike građevinske kompanije.

Ovo je njegov prvi veliki izvještaj otkako je postao premijer u ožujku prošle godine. No, Li se nije osvrnuo striktno na gospodarske brojke - najavio je i povećanje izdvajanja za naoružanje predstavljajući pritom i oštriju retoriku prema Tajvanu.

Kineski proračun za obranu udvostručio se otkako je predsjednik Xi Jinping došao na vlast prije više od deset godina. Ova godina obilježava 30. po redu da dolazi do povećanja izdataka za obranu, na temelju istraživanja Međunarodnog instituta za strateške studije.

Nadalje, u godišnjem izvješću više se ne spominje "mirno ujedinjenje", što je bio slučaj desetljećima. Ne spominje se ni ujedinjenje silom, ali se nekako pretpostavlja da Peking, kako vrijeme prolazi, sve više ide prema takvom scenariju, naročito nakon ruskog napada na Ukrajinu jer tu uviđaju brojne sličnosti počevši od toga da SAD naoružava Tajvan. No, za razliku od ruskih povijesnih polemika u slučaju Tajvana zaista se i radi o jednom te istom narodu jer Tajvan je zapravo zadnje utočište poražene nacionalističke vlasti koja se na otok sklonila nakon poraza od komunista u građanskom ratu. Situacija je sve ove godine ostala zamrznuta zbog činjenice da SAD podržava Tajvan.

Vratimo se na kinesku ekonomiju. Rast od 5% je poprilično optimističan. Prošle godine Kina je uspjela ostvariti taj cilj - imali su rast od čak 5.2%, ali pitanje je mogu li to sad opet ponoviti jer se već "istrošio" oporavak nakon pandemije Covid-19. Iako, mora se primijetiti da je Kina redovno nadmašila očekivanja brojnih ekonomskih analitičara, naročito onih na Zapadu koji su joj prognozirali rast, ali znatno manji.

Ipak, problemi u Kini se gomilaju. Prošlogodišnji neujednačeni rast ogolio je duboke strukturne neravnoteže Kine, od slabe potrošnje kućanstava do sve nižih povrata ulaganja, što je potaknulo pozive za "novim modelom rasta".
Nadalje, Kina je započela ovu godinu s padom burze i deflacijom na razinama neviđenim od globalne financijske krize 2008.-2009. Imovinska kriza i problemi s dugovima lokalnih vlasti i dalje su trajali, povećavajući pritisak na kineske čelnike da osmisle nove ekonomske politike.

Neki su ekonomisti povukli usporedbe s tzv. "izgubljenim desetljećima" Japana od 1990-ih, pozivajući na protržišne reforme i mjere za povećanje prihoda potrošača. "Ne bismo trebali izgubiti iz vida najgore moguće scenarije", rekao je premijer Li u Velikoj dvorani naroda na Trgu Tiananmen. "Moramo nastaviti s transformacijom modela rasta, strukturnim prilagodbama, poboljšanjem kvalitete i poboljšanjem učinka", poručio je.

Međutim, nije bilo govora o vremenskom okviru niti o konkretnim detaljima za strukturne promjene koje Kina namjerava provesti. No, Li je priznao da postizanje cilja "neće biti lako", dodajući da je potreban "proaktivan" fiskalni stav i "razborita" monetarna politika.

A što kažu izvan Kine? Međunarodni monetarni fond (MMF) predviđa rast Kine u 2024. na 4,6%, s padom na 3,5% u 2028.

Suočen s demografskom krizom koja također prijeti prijelazu na model rasta vođen potrošačima, kineski državni planer obećao je da će poboljšati politike koje podupiru demografsku obnovu, dok će povećati naknade i osnovne mirovine za svoju rastuću stariju populaciju. Što se tiče sektora nekretnina, Li je obećao financirati "opravdane" projekte i osigurati više socijalnog stanovanja dok Peking nastoji riješiti prenatrpanost nedovršenim nekretninama koje, razumljivo, zabrinjavaju kupce.

Kina će također ukinuti sva ograničenja stranih ulaganja u proizvodnom sektoru i formulirati razvojne planove za kvantno računalstvo i umjetnu inteligenciju dok teži tehnološkoj samodostatnosti.

Neki su analitičari kritizirali usmjerenost kineske politike na proizvodnju, rekavši da to pogoršava industrijski višak kapaciteta, produbljuje deflaciju i pojačava trgovinske napetosti sa Zapadom.

Podsjetimo, deflacija je situacija u kojoj potrošači odgađaju kupnju luksuznijih i većih predmeta jer slute, na temelju onog što i sami vide, da će cijene istih padati. To stvara neugodnu situaciju po ekonomiju jer se neprodani predmeti gomilaju, a kupci i dalje čekaju "povoljnije cijene". Deflacija je obrnuto od inflacije gdje cijene proizvoda stalno rastu. Da će Kina vjerojatno završiti u deflaciji nagađali smo još sredinom prošle godine (vidi: Ekonomska analiza: Je li Kina zaista u tako ozbiljnim problemima kao što se tvrdi? I hoće li završiti u deflaciji, čudnoj situaciji potpuno obrnutoj našoj).

Ipak, sve ovo što se Kini događa počinje jako podsjećati na sudbinu Japana.

Izraz "japanska izgubljena desetljeća" odnosi se na razdoblje gospodarske stagnacije koje je Japan doživio tijekom 1990-ih godina. Ova kriza je proizašla iz kolapsa financijskog balona koji je nastao zbog prekomjerne vrijednosti imovine, uglavnom nekretnina i dionica. Ključni događaj bio je pad burzovnih cijena i nekretninskih vrijednosti krajem 1980-ih i početkom 1990-ih (zvuči poznato, zar ne? Slične stvari događaju se Kini danas).

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.