Izlazak Britanije iz Europske unije, popularno zvan Brexit, biti će udarna tema ovog tjedna jer sutra se održava dugoočekivani referendum na kojem će stanovnici Britanije imati priliku reći žele li ostanak u Europskoj uniji ili žele izlazak iz nje. Prognoze po pitanju ishoda referenduma gotovo je nemoguće dati jer ankete poprilično variraju od izvora do izvora - može se samo reći da će biti vrlo, vrlo neizvjesno sve do samoga kraja.
Kako će glasati Britanci?
Zadnjih nekoliko dana vodila je opcija za izlazak, no, onda se desilo brutalno ubojstvo britanske zastupnice Jo Cox koja se gorljivo zalagala za ostanak Britanije u Europskoj uniji. Nema dvojbe da će ovo ubojstvo itekako utjecati na konačni ishod referenduma, no, koliko?
Štošta još utječe na ishod referenduma - svaka javna potpora za ovu ili onu stranu, od kraljice do Davida Beckhama, ima utjecaj na britansku javnost koja će ovog puta zaista imati priliku odlučivati o vrlo važnom koraku, kako za Britaniju, tako i za Europu i svijet.
O potencijalnim rezultatima referenduma stoga ovdje nećemo govoriti, ali ćemo govoriti o svemu drugom vezanom uz aktualnu temu.
Debata koja traje već 40 godina
Kao prvo valja istaknuti da je ovo postala široko aktualna tema zadnjih mjeseci, no, za neke ovo je najvažnija tema još od 1973. Naime, još od tada kod određenih pojedinaca, skupina i političkih struja traje ta ideja - još od tada je njihov politički cilj izvući Britaniju iz Europske unije - dakako, tada se blok još nije zvao EU nego EEZ - Europska ekonomska zajednica.
Britanija pristupa EEZ-u 1973. Europska ekonomska zajednica, preteča EU, osnovana je pak 25. ožujka 1957. godine u Rimu od strane šest država članica Europska zajednica za ugljen i čelik (dakle, još ranije organizacije).
Znamo okvirno koji je bio cilj ovog udruživanja, zar ne? Povećati trgovinu, povećati protok robe, povećati profit, no povećati i ujedinjenu moć. Ono što je, naravno, najvažnije kod priče o EEZ-u je istaknuti koje su države osnovale ovaj blok. Jer, kao i kod svakog kluba, zna se - osnivači će uvijek imati preferencijalni tretman, bez obzira tko se i s kakvim kapacitetima učlanio kasnije.
EEZ i "Unutarnja Šestorka"
Unutarnja šestorka: Ovih šest zemalja je osnovalo EEZ (preteča EU) 1957. godine - Britanije, kao što i vidimo, nema na popisuTu već pronalazimo prve argumente za Brexit, jer Britanija nije jedna od temeljnih članica EEZ-a. Koje su temeljne članice? Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg, Nizozemska i tadašnja Zapadna Njemačka. Ovih šest zemalja ponekad se nazivaju i "Unutarnja šestorka".
Zašto nema Britanije na ovom popisu? Očito je kako su kontinentalne europske ekonomije željele zadržati određene privilegije za sebe, bar što se tiče privilegija vezanih uz utemeljenje organizacije.
"Američki trojanski konj"
Dakako, Britanija je nedugo nakon osnutka EEZ-a željela postati članica - 1961. su se Britanija, Danska, Irska i Norveška prijavile za članstvo u organizaciji. No, tadašnji francuski predsjednik Charles de Gaulle se tome oštro usprotivio tvrdeći kako je Britanija zapravo američki "trojanski konj" te kako bi ulazak Britanije u EEZ značio znatno jačanje američkog utjecaja nad Europom.
Francuski predsjednik Charles de Gaulle oštro se protivio ulasku Britanije u EEZ nazivajući je "američkim trojanskim konjem"Charles de Gaulle, koji je vjerojatno po ovom pitanju bio u pravu, uložio je veto i stoga je propao prvi pokušaj širenja EEZ-a (niti jedna nova zemlja nije primljena u blok).
No, za ulazak u EEZ trebalo je samo strpljenja - naime, već 1967. su ove četiri zemlje ponovno poslale upit za priključenje bloku i sada je to prihvaćeno. Zašto? Zato jer na vlasti u Parizu više nije bio Charles de Gaulle već njegov nasljednik Georges Pompidou.
Ipak širenje EEZ-a
Proces priključenja trajao je nekoliko godina i 1. siječnja 1973. su Britanija, Danska i Irska postale članice EEZ-a. No, Norveška nije jer su Norvežani odbacili priključenje bloku na referendumu koji je održan 25. rujna 1972.
Dvije godine kasnije, 1975., nakon ponovne uspostave demokracije (odnosno nakon pada vojne hunte), za ulazak u blok se prijavila i Grčka te će i ući šest godina kasnije, 1981. Sličan scenarij desio se po obnovi demokracije i u Španjolskoj i Portugalu - ove dvije zemlje prijavile su se 1977. i ušle su 1986.
Onda slijedi zanimljiva priča - 1987. za ulazak u EEZ prijavila se Turska i onda zapravo traju pretpristupni pregovori. Ne izgleda da bi Turska mogla tako brzo postati dio Europske unije, no, nikad se ne zna - europski političari ovih dana daju Turskoj ogromne ustupke i redovno okreću glavu pred turskim kršenjem ljudskih prava. No, priča o Turskom desetljećima dugom putu prema EU je priča za drugi put, vratimo se sada na Britaniju.
Dakle, EEZ je bio projekt koji je imao za cilj stvoriti što veću ekonomsku integraciju između država članica, ali i zajedničku carinsku zonu. Ukratko - sve da bi se olakšalo poslovanje. Razumljivo je da je Britanija željela biti dio tog kluba, no, koji su razlozi euroskeptičnosti već tada? Nadalje, kao što smo i vidjeli, Norveška je još 70-ih godina htjela postati članica pa su njeni građani to na referendumu odbacili, zašto?
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
