Višegradska četvorka, skupina zemalja koja obuhvaća Poljsku, Češku, Mađarsku i Slovačku, formirat će borbenu skupinu od 3000 vojnika u sklopu snaga za brzo djelovanje Europske unije. Višegradska skupina osnovana je 1991. godine s ciljem bržeg ulaska zemalja članica u euroatlantske integracije i unapređenja regionalne suradnje na prostoru Srednje Europe. Skupina ima za cilj "pridonijeti izgradnji europske sigurnosne arhitekture" na temelju učinkovite suradnje i koordinacije u okviru postojećih euroatlantskih institucija.
Sporazum o militarizaciji Višegradske skupine potpisan je ove godine u Varšavi uz prisutnost njemačke kancelarke Angele Merkel i francuskog predsjednika Francoisa Hollandea. Od 3000 vojnika koliko će imati ova borbena skupina 1200 će otpasti na Poljsku koja predstavlja ključnu članicu u "prvom koraku prema promicanju vojne kooperacije u Srednjoj Europi", prema riječima Tomasza Siemoniaka, poljskog ministra obrane. Siemoniak je vojnu kooperaciju opravdao rezanjem troškova obrane, no stvaranje borbene skupine, makar ona u početku imala samo 3000 vojnika, mora imati i vanjsko opravdanje.
Koji je cilj vojnog povezivanja Srednje Europe?
Osim spomenute Višegradske četvorke proširena skupina uključuje još Hrvatsku, Sloveniju i Austriju koje sudjeluju na sastancima skupine, iako one nisu članice. Hrvatska je na primjer prošle godine treći puta sudjelovala na sastanku Višegradske skupine u Češkoj. Iako proširenje Višegradske četvorke nije česta tema, takva ideja postoji, jednako kao i jače povezivanje i stvaranje zajedničkih institucija. Jaka Višegradska skupina unutar Europske unije veoma je zanimljiva ideja, no stvaranje združenih vojnih formacija pod zapovjedništvom Poljske, granične države EU, koja ima veoma loše i nategnute odnose s Bjelorusijom i Rusijom, tjera nas da stvar gledamo iz sasvim drugačije perspektive.
Kad sam naišao na vijest da se osniva borbena skupina višegradskih zemalja prvo na što sam pomislio jest da se radi o osnivanju vojne formacije koja će biti usmjerena protiv Rusije. George Friedman, američki geopolitičar i osnivač Stratfora - privatne obavještajne agencije za strateško predviđanje - na istom je tragu.
Evo kako Friedman vidi odnose višegradskog prostora i Rusije: "Prvo, Rusija se dramatično promijenila od Jeljcinovih godina. Ona je značajno povećala svoju moć u bivšoj sovjetskoj sferi utjecaja i 2008. provela učinkovitu kampanju protiv Gruzije. Od tada je također proširila svoj utjecaj u drugim bivšim sovjetskim republikama. Temeljiti strah Višegradske skupine od Rusije, izgrađen na snažnom povijesnom sjećanju, postao je intenzivniji. Oni su prednja linija bivšeg Sovjetskog Saveza i zemlje koje imaju najmanje povjerenja da Hladni rat predstavlja tek staro sjećanje." Prema Friedmanu, ruska snaga je "vrli razlog koji čini V4 borbenu skupinu neophodnom". U jednom drugom osvrtu, također sa Stratfora stoji da "Rusija neće biti zadovoljna s ovim razvojem" tj. s militarizacijom Višegradske skupine.
Grčki Defense Horizon piše da 3000 ljudi predstavljaju kap u moru koja ne može spriječiti opsadu regije. S druge strane spominje se da osnivanje borbene skupine nije namijenjeno kontroli mogućih pobuna i prosvjeda, pošto već postoje vrlo moćne snage tj. EUROGENDFOR (Europske žandarmerijske snage) zadužene za tu zadaću. Defense Horizon smatra da time "bivši sovjetski sateliti potvrđuju svoju 'lojalnost' Europskoj uniji" i da borbena skupina može poslužiti kao kontra-infiltracijska snaga, naravno uzimajući u obzir da Rusija želi "infiltrirati" višegradski prostor. Defense Horizon također ostavlja mogućnost za buduće jačanje ove borbene skupine: "Moguće je da postoje takvi planovi za budućnost, tj. za stvaranje većih snaga u srednjoj Europi, no prvo mora biti izmjerena reakcija Moskve."
S druge strane pak, Tomáš Weiss sa Sveučilišta Charles u Pragu, kao razloge osnivanja borbene skupine navodi isključivo probleme s proračunom koje imaju države Višegradske skupine. Iz toga proizlazi da se teži "stvoriti nove mogućnosti s manje resursa". Koliko god njegovi argumenti zvučali dobro i uvjerljivo, nedostaje mu geopolitička pozadina tako da je osnivanje borbene skupine sveo na proračunsku nuždu, štednju, regionalnu i euroatlantsku kooperaciju koja se opravdava bez da se zadire u smisao njezinog postojanja.
Adam Balcer iz Centra za europsku strategiju zadire u geopolitiku i u odnose Višegradske skupine s Rusijom, no on izražava skepsu po pitanju militarizacije Višegrada zbog dva razloga. Kao prvo, vojni proračun Poljske je više nego dva puta veći od ostalih članica zajedno; što stvara neravnotežu unutar potencijalne vojne skupine. Kao drugo, zemlje Višegrada imaju različite odnose s Rusijom. Odnosi Mađarske i Slovačke s Rusijom su umnogome bolji nego što su to odnosi Poljske, što stvara niz prepreka za militarizaciju Višegrada po anti-ruskom ključu. Balcer žali što je militarizacija Višegrada "na žalost, prilično pusta želja".
Robert Kron iz Centra za europske političke analize iz Washingtona ne dijeli Balcerov pesimizam: "Sjedinjene Države žele da V4 uspije, ali države V4 moraju u konačnici željeti isto. Ključno je razumjeti da robusna Višegradska skupina nije samo pitanje praktičnosti, već prije geostrateškog interesa. U navedenom slučaju, primjerice, Poljska će imati koristi od preuzimanja vodstva na regionalnoj razini bez da žrtvuje svoje ambicije kao velika sila."
Novi sanitarni kordon i povratak Međumorja?
Francuski premijer Georges Clemenceau prvi je 1919. upotrijebio izraz Cordon sanitaire tj. sanitarni kordon kao oznaku za pogranične države prema Ruskoj Sovjetskoj Republici koje su trebale spriječiti ideološko i geografsko širenje revolucije prema Europi.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.