Višegradska četvorka, skupina zemalja koja obuhvaća Poljsku, Češku, Mađarsku i Slovačku, formirat će borbenu skupinu od 3000 vojnika u sklopu snaga za brzo djelovanje Europske unije. Višegradska skupina osnovana je 1991. godine s ciljem bržeg ulaska zemalja članica u euroatlantske integracije i unapređenja regionalne suradnje na prostoru Srednje Europe. Skupina ima za cilj "pridonijeti izgradnji europske sigurnosne arhitekture" na temelju učinkovite suradnje i koordinacije u okviru postojećih euroatlantskih institucija.
Sporazum o militarizaciji Višegradske skupine potpisan je ove godine u Varšavi uz prisutnost njemačke kancelarke Angele Merkel i francuskog predsjednika Francoisa Hollandea. Od 3000 vojnika koliko će imati ova borbena skupina 1200 će otpasti na Poljsku koja predstavlja ključnu članicu u "prvom koraku prema promicanju vojne kooperacije u Srednjoj Europi", prema riječima Tomasza Siemoniaka, poljskog ministra obrane. Siemoniak je vojnu kooperaciju opravdao rezanjem troškova obrane, no stvaranje borbene skupine, makar ona u početku imala samo 3000 vojnika, mora imati i vanjsko opravdanje.
Koji je cilj vojnog povezivanja Srednje Europe?
Osim spomenute Višegradske četvorke proširena skupina uključuje još Hrvatsku, Sloveniju i Austriju koje sudjeluju na sastancima skupine, iako one nisu članice. Hrvatska je na primjer prošle godine treći puta sudjelovala na sastanku Višegradske skupine u Češkoj. Iako proširenje Višegradske četvorke nije česta tema, takva ideja postoji, jednako kao i jače povezivanje i stvaranje zajedničkih institucija. Jaka Višegradska skupina unutar Europske unije veoma je zanimljiva ideja, no stvaranje združenih vojnih formacija pod zapovjedništvom Poljske, granične države EU, koja ima veoma loše i nategnute odnose s Bjelorusijom i Rusijom, tjera nas da stvar gledamo iz sasvim drugačije perspektive.
Kad sam naišao na vijest da se osniva borbena skupina višegradskih zemalja prvo na što sam pomislio jest da se radi o osnivanju vojne formacije koja će biti usmjerena protiv Rusije. George Friedman, američki geopolitičar i osnivač Stratfora - privatne obavještajne agencije za strateško predviđanje - na istom je tragu.
Evo kako Friedman vidi odnose višegradskog prostora i Rusije: "Prvo, Rusija se dramatično promijenila od Jeljcinovih godina. Ona je značajno povećala svoju moć u bivšoj sovjetskoj sferi utjecaja i 2008. provela učinkovitu kampanju protiv Gruzije. Od tada je također proširila svoj utjecaj u drugim bivšim sovjetskim republikama. Temeljiti strah Višegradske skupine od Rusije, izgrađen na snažnom povijesnom sjećanju, postao je intenzivniji. Oni su prednja linija bivšeg Sovjetskog Saveza i zemlje koje imaju najmanje povjerenja da Hladni rat predstavlja tek staro sjećanje." Prema Friedmanu, ruska snaga je "vrli razlog koji čini V4 borbenu skupinu neophodnom". U jednom drugom osvrtu, također sa Stratfora stoji da "Rusija neće biti zadovoljna s ovim razvojem" tj. s militarizacijom Višegradske skupine.
Grčki Defense Horizon piše da 3000 ljudi predstavljaju kap u moru koja ne može spriječiti opsadu regije. S druge strane spominje se da osnivanje borbene skupine nije namijenjeno kontroli mogućih pobuna i prosvjeda, pošto već postoje vrlo moćne snage tj. EUROGENDFOR (Europske žandarmerijske snage) zadužene za tu zadaću. Defense Horizon smatra da time "bivši sovjetski sateliti potvrđuju svoju 'lojalnost' Europskoj uniji" i da borbena skupina može poslužiti kao kontra-infiltracijska snaga, naravno uzimajući u obzir da Rusija želi "infiltrirati" višegradski prostor. Defense Horizon također ostavlja mogućnost za buduće jačanje ove borbene skupine: "Moguće je da postoje takvi planovi za budućnost, tj. za stvaranje većih snaga u srednjoj Europi, no prvo mora biti izmjerena reakcija Moskve."
S druge strane pak, Tomáš Weiss sa Sveučilišta Charles u Pragu, kao razloge osnivanja borbene skupine navodi isključivo probleme s proračunom koje imaju države Višegradske skupine. Iz toga proizlazi da se teži "stvoriti nove mogućnosti s manje resursa". Koliko god njegovi argumenti zvučali dobro i uvjerljivo, nedostaje mu geopolitička pozadina tako da je osnivanje borbene skupine sveo na proračunsku nuždu, štednju, regionalnu i euroatlantsku kooperaciju koja se opravdava bez da se zadire u smisao njezinog postojanja.
Adam Balcer iz Centra za europsku strategiju zadire u geopolitiku i u odnose Višegradske skupine s Rusijom, no on izražava skepsu po pitanju militarizacije Višegrada zbog dva razloga. Kao prvo, vojni proračun Poljske je više nego dva puta veći od ostalih članica zajedno; što stvara neravnotežu unutar potencijalne vojne skupine. Kao drugo, zemlje Višegrada imaju različite odnose s Rusijom. Odnosi Mađarske i Slovačke s Rusijom su umnogome bolji nego što su to odnosi Poljske, što stvara niz prepreka za militarizaciju Višegrada po anti-ruskom ključu. Balcer žali što je militarizacija Višegrada "na žalost, prilično pusta želja".
Robert Kron iz Centra za europske političke analize iz Washingtona ne dijeli Balcerov pesimizam: "Sjedinjene Države žele da V4 uspije, ali države V4 moraju u konačnici željeti isto. Ključno je razumjeti da robusna Višegradska skupina nije samo pitanje praktičnosti, već prije geostrateškog interesa. U navedenom slučaju, primjerice, Poljska će imati koristi od preuzimanja vodstva na regionalnoj razini bez da žrtvuje svoje ambicije kao velika sila."
Novi sanitarni kordon i povratak Međumorja?
Francuski premijer Georges Clemenceau prvi je 1919. upotrijebio izraz Cordon sanitaire tj. sanitarni kordon kao oznaku za pogranične države prema Ruskoj Sovjetskoj Republici koje su trebale spriječiti ideološko i geografsko širenje revolucije prema Europi.
Ključnu ulogu u tom sanitarnom kordonu imala je tadašnja Poljska pod vodstvom Pilsudskog koja je zagovarala projekt velike federacije izgrađene oko Poljske, projekt poznat pod nazivom Međumorje (Intermarium).
Međumorje je obuhvaćalo prostor između tri mora – baltičkog, jadranskog i crnog - i bilo je poduprto od strane najutjecajnijeg britanskog geopolitičara, Sir Halforda Mackindera, idejnog oca NATO saveza.
Prema britanskom 'think-tanku' The Henry Jackson Society: "Godine 1920. Mackinder se sastao s Pilsudskim u Varšavi te se vratio u London kako bi lobirao pri britanskom kabinetu za formiranje zapadno-orijentiranog bloka u istočnoj Europi, očito na temelju Međumorja. U nekom pogledu, može se reći da je vizija Pilsudskog i Mackindera već realizirana uz širenje NATO-a na Češku, Poljsku i Mađarsku 1999. nakon čega slijede Baltik, Slovačka, Rumunjska i Bugarska 2004. godine".
Militarizacija Višegradske skupine stoga predstavlja geopolitički recidiv 20-tih godina prošlog stoljeća, barem što se tiče poljske geopolitike i miješanja pomorskih sila (Britanije i Sjedinjenih Država) na prostor Istočne Europe, kako bi se obuzdavao nekad sovjetski a danas ruski utjecaj. Ideološke forme su doduše izmijenjene, zapadni kapitalizam je evoluirao u još monstruoznijem pravcu, dok je sovjetski sustav zamijenjen ruskom inačicom kapitalizma, no osnovno geopolitičko suprotstavljanje pomorske civilizacije i njezinih satelita protiv kopnene civilizacije – Sovjetskog Saveza/Rusije ostalo je isto.
Militarizacija Višegradske skupine mogla bi biti pokušaj uspostave novog sanitarnog kordona, a kad bi se Višegradskoj skupini pridodale Hrvatska i Rumunjska ili Ukrajina, tada bi prostor dodirivao Baltik, Jadran i Crno more.
U scenariju da Višegradska skupina zaista krene opisanim putem, ona time gubi onu svoju pozitivnu stranu, a to je da se zajedničkim naporima odupire zahtjevima Zapada i Europske unije i da brani vlastite interese.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
