Novi ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski poručio je tijekom jučerašnjeg dana kako je voljan sastati se s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom navodeći kako bi jedna od glavnih tema rasprave bila situacija na Krimu. Za lokaciju susreta predlaže Minsk (gdje su vođeni i raniji mirovni pregovori za vrijeme trajanja Ukrajinske krize) te navodi kako bi u pregovorima trebali biti prisutni i predstavnici Njemačke, Britanije, SAD-a i Francuske.
Prvi dio prijedloga je zanimljiv i sugerira kako je Zelenski spreman zauzeti drugačiji stav od svog prethodnika Petra Porošenka koji je, uvidjevši da bi mogao izgubiti izbore, skoro eskalirao ponovno situaciju na istoku Ukrajine (srećom nije) te je proglasio izvanredno stanje nakon incidenta u Kerč tjesnacu. No, drugi dio prijedloga nije nešto što će se odveć svidjeti Rusiji - Zelenski želi da s njim "pred Putina" dođu i predstavnici Washingtona, Londona, Pariza i Berlina, odnosno ključnih Zapadnih sila, a to znači da i nije baš odveć zainteresiran za pronalazak nekakvog rješenja sa svojim susjedom već ujedno želi podsjetiti tko iza njega stoji.
Naravno, takav podsjetnik bi Zelenskom svakako odgovarao jer u zadnje vrijeme Zapad više nije toliko fokusiran na Ukrajinu, a što se pak tiče Krima malo tko više gaji ikakve nade da bi ga Rusija mogla ponovno prepustiti Ukrajini. Takav scenarij je ekstremno teško zamisliv čak i u slučaju da Zapad obeća Rusiji potpuno ukidanje svih postojećih sankcija (što se ne nudi).
Podsjetimo, odnosi između Rusije i Ukrajine raspali su se 2014. godine nakon izbijanja Ukrajinske krize u kojoj je s vlasti svrgnut predsjednik Viktor Janukovič, neposredno nakon što je iznenada odlučio re-orijentirati se prema Rusiji umjesto da nastavlja daljnje pregovore oko moguće integracije s Europskom unijom. EU, ne želeći eskalaciju sukoba na svojoj istočnoj granici, pokušala je već u ranoj fazi uspostaviti posredništvo između Kijeva i Moskve, no onda je snažnije na scenu ušao veći igrač - SAD. Europska nastojanja da se situacija smiri ostat će simbolično upamćena po telefonskom razgovoru tadašnje pomoćnice američkog državnog tajnika Victorije Nuland i američkog ambasadora u Kijevu (razgovor je procurio u javnost) koja poručuje "jeb*š EU".
Na rušenje vlasti u Kijevu, i po pojavi radikalnih desničarskih skupina koje su prijetile preuzimanjem vlasti, Rusija je reagirala akcijom na Krimu, odnosno aneksijom poluotoka - s terminom "aneksija" Moskva se neće složiti te navode kako je riječ o povratku Krima Rusiji uz volju tamošnjeg naroda. Činjenica jest da je tada, za vrijeme ruske kontrole, održan referendum na kojem se velika većina stanovnika izjasnila za ulazak u sastav Ruske Federacije. Dakako, to ne iznenađuje kada se uzme u obzir da je većina stanovnika Krima zapravo rusko stanovništvo koje govori ruskim jezikom. Krim je pak za vrijeme SSSR-a bio u sastavu sovjetske Rusije dok ga Nikita Hruščov nije "poklonio" Ukrajini. Koliko je riječ o kontroverznom, a koliko o smislenom potezu, stvar je debata - činjenica jest da je Hruščov sam bio Ukrajinac, ali i da je tim potezom nastojao smiriti tamošnje potencijalno izbijanje nacionalnih strasti.
U svakom slučaju u povijest bismo mogli ići sve dalje i dalje, no u ovom kontekstu to i nije toliko potrebno. Današnja situacija je takva da Krim u potpunosti kontrolira Rusija te smatra Krim svojim teritorijem (u međuvremenu je izgrađen i most koji spaja Krim s Rusijom kako bi se izbjegao ukrajinski teritorij). Je li krimski scenarij presedan? Jest, ali nije jedini - iz Moskve se pitaju što je onda s Kosovom?
No, situacija na Krimu samo je jedna epizoda Ukrajinske krize - netom zatim na prostoru istočne Ukrajine (regija Donbas) izbija rat između ukrajinskih snaga i pro-ruskih pobunjenika. Ideja mnogih na istoku Ukrajine je bila da se pripoje također Rusiji, no to bi onda već bio i svojevrsni kraj Ukrajine kao države. To se nije dogodilo iz više razloga - jedan od najvećih je činjenica da ukrajinski istok nije ni približno tako homogen kao što je Krim. Rusko stanovništvo jest u većini, ali ne takvoj većini. Kao drugo, Moskva jednostavno nije imala "apetit" za takvo što. Znali su otprilike što ih čeka ako preuzmu Krim, i te posljedice snose i danas (u vidu sankcija), no preuzimanje Donbasa je druga priča - Krim može "proći" s nekoliko godina sankcija, a Donbas bi mogao trajno eliminirati mogućnost normalizacije odnosa između Rusije i Europe. Koliko god se to nekima u Donbasu nije svidjelo čuti, činjenice jest da Rusiji Donbas jednostavno toliko nije vrijedio i zato je sve ostalo kako jest - uz to da je oko 13,000 ljudi izginulo u tom sukobu.
Inače sukob i dalje traje, no znatno manjim intenzitetom otkako je postignut mirovni sporazum u Minsku (tzv. sporazum Minsk II). Tada su u Minsku bili prisutni lideri Rusije (Putin), Ukrajine (Porošenko), Njemačke (Merkel) i Francuske (Hollande).
Zanimljiva pouka s tih pregovora je bila ta da se može postići rješenje kada pregovara "kontinentalna" zona - no, Zelenski sada želi uključiti u pregovore SAD i Britaniju, što nije pametno, naročito imajući u vidu stanje odnosa između Rusije i Britanije, a ni odnosi sa SAD-om nisu se zapravo ništa poboljšali otkako je Trump došao na vlast - zapravo i lošiji su u nekim aspektima - primjerice, Obama nije slao oružje Ukrajini, samo tzv. "ne-smrtonosnu pomoć", no Trumpa nije briga te on šalje sve.
No, dobro, prisustvo zapadnih sila Zelenski i nije stavio u sam fokus svoje jučerašnje poruke. Na društvenim mrežama objavio je video poruku u kojoj ističe: "I sada se želim obratiti ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu. Trebamo razgovarati? Nužno je. Ajde da razgovaramo o tome kome pripada Krim i tko se ne nalazi u Donbasu".
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
