Sigurnost zračnog prometa danas nije vezana samo za tehničke standarde unutar svjetskih i regionalnih stručnih organizacija, već i za protuterorističku sigurnost, pripremljenost na otmice zrakoplova i njihovo uništavanje. Među zrakoplovnim tvrtkama koje osobito paze na sigurnost jest izraelski nacionalni zrakoplovni prijevoznik El Al.
El Al na hebrejskom znači 'prema nebu', a svoj prvi let imao je u rujnu 1948. iz Ženeve za Tel Aviv. Danas leti prema više od pedeset destinacija u Izraelu, Europi, Bliskom istoku, Amerikama, Africi i Dalekom istoku iz svoje glavne baze na zračnoj luci Ben Gurion u Tel Avivu. Radi se o jedinoj komercijalnoj zrakoplovnoj tvrtki koja ima zrakoplove opremljene proturaketnim obrambenim sustavima te se smatra najsigurnijom svjetskom kompanijom zbog svojih iznimnih sigurnosnih procedura na tlu i u zraku. Iako su izraelski zrakoplovi bili metom mnogih pokušaja otmica i terorističkih napada, samo je jedan El Alov let otet i tada nije bilo žrtava.
To je zavidna činjenica, bez obzira na izraelsku politiku prema drugim zemljama koja često i navodi mnoga kriminalna djela. El Al služi izraelskim političkim interesima, osobito u operacijama spašavanja Židova iz drugih zemalja. Zbog toga ima svjetski rekord u broju putnika u jednom jedinom zrakoplovu (1122 putnika), a u operaciji Salomon 1991., kada su se židovske izbjeglice iz Etiopije prevozile u Izrael, El Al je ponio 14,500 putnika. U skladu s izraelskim tradicijama, u zrakoplovu se služi samo košer hrana, te ne leti na židovski šabat ili na vjerske blagdane.
S obzirom na sigurnosno okruženje, bombaške napade i samoubilačke nasrtaje, Izrael je stvorio zrakoplovnu industriju s iznimnim sigurnosnim postavkama prije dvadeset godina. Izraelski dužnosnici smatraju da se radi o nevjerojatnom uspjehu, jer doista unatoč nekoliko ratova i trajnom sukobu, El Alov zrakoplov je otet samo jednom, 1968. Boeing 707 s 38 putnika poletio je 23. srpnja iz Rima za Tel Aviv, ali su trojica članova Narodnog fronta za oslobođenje Palestine otela zrakoplov i preusmjerila ga u Alžir. Pregovori s otimačima trajali su 40 dana! Svi otmičari i putnici na kraju su oslobođeni, a otmičari su kasnije tvrdili kako su bili uvjereni da je među putnicima izraelski general Ariel Sharon. Od tada su se svi oblici sigurnosti značajno postrožili.
Druge moguće katastrofe su spriječene. U Zürichu je 1979. pronađena bomba u prtljazi njemačkog putnika koji je izgledao nervozno. Uhvaćen je zbog sumnje da krijumčari dijamante. Druga je bomba pronađena prije nekoliko godina u torbi trudne Engleskinje u Londonu, a stavio ju je tamo njezin palestinski ljubavnik. U posljednje vrijeme teško može doći i do otmice jer imena mnogih potencijalnih otimača su na listama ministarstva obrane, koje je pomoglo stvoriti El Alov sigurnosni sustav. I osoblje zrakoplova je brižljivo obrazovano i obučeno da prepoznaju otimače, osobito ako primjerice ne izgledaju dovoljno bogato za putovanje prvim razredom (što u prvu ruku zvuči pomalo nategnuto s obzirom da bogataši mogu izgledati kao klošari).
Mnoge su svjetske kompanije hvalile sigurnost El Ala, ali do sada niti jedna američka ili europska tvrtka nije razmišljala o kopiranju ovog složenog sustava koji je stajao El Al oko 90 milijuna dolara prošle godine. U njemu je profiliranje putnika, otvaranje torbi i unajmljivanje profesionalnih zaštitara. Mnoge svjetske kompanije su odbile takav sustav na temelju cijene i pretjeranog ulaženja u privatnost putnika.
Primjerice, 1987. su Izraelci savjetovali kompaniji Pan Am Airlines uvođenje takvog sustava, ali je tvrtka to odbila. Godinu dana kasnije, na Pan Amovom letu za New York, eksplodirala je bomba iznad škotskog Lockerbiea, ubivši 270 ljudi. Taj događaj toliko je potresao kompaniju da se ona zapravo nikada nije ni oporavila. U devedesetima je zrakoplovna industrija redala gubitke, pa je tako i El Al prolazio kroz velike teškoće. Ironično, nakon 11. rujna 2001. i napada na Sjedinjene Države, El Al je dobio nevjerojatno povećanje prometa. Putnici su jednostavno bili previše ustrašeni letjeti drugim zrakoplovnim kompanijama.
Ipak, nije jednostavno kopirati El Alovu sigurnosnu postavku. Kompanija ima oko 40 letova dnevno za 51 destinaciju, što je minijaturno u odnosu prema nekim drugim velikim svjetskim kompanijama. Najveća američka zrakoplovna tvrtka American Airlines ima 2400 letova dnevno. Svaki dodatni sigurnosni uvodnik u zrakoplov doveo bi do značajnog kašnjenja i remećenja reda letenja koji se mjeri u sekundama. Osim toga, u Sjedinjenim Državama i Europi došlo bi do znatne rasprave oko El Alovog stila etničkog profiliranja putnika.
Osoblje pretražuje imena putnika, te ih dijeli u one manjeg rizika (Izraelci ili strani Židovi), umjerenog rizika (nežidovski stranci) i ekstremno visokog rizika (bilo tko s arapskim imenom). Ove osobe su automatski odvedene u sobu za cjelokupno pretraživanje tijela i prtljage, te dugo ispitivanje. Žene koje putuju same su također smatrane velikim rizikom. Kako bi razvrstali putnike, često ih se pita znaju li imalo hebrejski, a većina Židova zna. Dužnosnici smatraju da je takva čista diskriminacija potrebna. Ne pita se svako pitanje opetovano, već postoje elementi iznenađenja pa se nitko ne može pripremiti na odgovor.
Propitivanje putnika započinje daleko prije nego putnici to misle. Poziv u bilo koji E Alov ured oko bukiranja karte i rezervacija online znači da će vaše ime biti upisano u računalo te će odmah biti provjereno na popisima osumnjičenika za terorizam kojega zajedno sastavljaju Interpol, američki FBI i druge nacionalne agencije, te izraelski Shin Bet.
Ukoliko letite El Alom, budite uvjereni da u letu s vama uživa i do pet naoružanih agenata prerušenih u putnike. Kao i mnogi Izraelci, svi članovi posade su bivši pripadnici i pripadnice izraelske vojske, obučeni za borbu. Vrata cockpita, koja su napravljena od ojačanog čelika, zaključavaju se iznutra prije nego se putnici ukrcaju, a otvaraju se tek nakon što su svi izišli iz zrakoplova. Bez obzira što se događa u ostatku zrakoplova, ova vrata se nikad ne otvaraju tijekom leta. Sigurnjaci ostaju nakon svih, nadgledajući čak i osobe koje čiste kabinu zrakoplova.
Istovremeno, piloti nisu naoružani. Nemaju pištolj jer El Al ništa ne prepušta slučaju s obzirom da i piloti mogu izaći i početi pucati u ljude. Umjesto toga, od početka 2000.-ih, imaju proturaketne mjere zaštite. El Al je 2014. počeo nadograđivati svoje zrakoplove koji lete na osjetljivim rutama s ovakvim obrambenim sustavom koji uključuje infracrvenu kameru za praćenje projektila, infracrveni ili ultraljubičasti radarski senzor za određivanje pokretanja projektila u vrlo ranim stadijima napada, te laserski sustav za djelovanje u slučaju protumjera.
Putnici su većinom disciplinirani, proučavajući da li je netko kupio kartu u zadnjem trenutku, što se nosi u zamotanom poklonu i tko ga je kupio, a oni koji se bahate moraju znati da su suočeni s dobro plaćenim osobljem koje ima punu vojnu obuku. S obzirom da prosječno po putniku ispitivanje traje desetak minuta i više, El Alovi putnici moraju doći na zračnu luku tri sata prije leta. Putnici pri tome mogu biti ispitivani odvojeno na tri zasebna mjesta. Predana prtljaga se prvo stišće kako bi mogući eksploziv detonirao u sigurnom okruženju. Sva prtljaga iz tranzita mora se također pregledati kroz El Alov sustav. U El Alu tako svatko može mirno spavati.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
