Nakon Drugog svjetskog rata, nordijska mitologija postala je usko povezana s nacizmom te raznim neonacističkim, neofašističkim i probijačkim pokretima. Snažna povezanost nacističke Njemačke s proto-germanskom mitologijom je uvelike odgovorna za činjenicu da ista danas uživa kontroverznu reputaciju. Od SS-ovskih runa, Odala i Algiza pa sve do keltskih križeva, Tyra i Wolfsangela, nacisti su se snažno oslanjali na nordijsku simboliku, zloupotrijebili njezino značenje te ju isprepleli s okultizmom.
Sage i priče su odigravale ključnu ulogu u germanskom i vikinškom društvu. Mitovi o nordijskim bogovima pomagali su različitim plemenima da oblikuju legende o svojoj povijesti. To je osobito istinito u pogledu njihovih junaka.
S pojavom kršćanstva u Europi, nordijska mitologija je uglavnom potisnuta, dijelom i zbog činjenice da se radilo o instrumentu prenošenja tradicija i moralnih lekcija iz jedne generacije u drugu putem usmene predaje. To objašnjava i zašto su Rimljani nemilosrdno progonili keltske druide. Jednom kada bi pleme ostalo bez vjerskih vođa koji su pamtili cijelu povijest naroda, bilo ga je puno lakše asimilirati i romanizirati. Još jedan uvjerljiv razlog zbog kojeg su se Vikinzi, doduše nerado, počeli obraćati kršćanstvu je bila ekonomska i politička dobit. Napadi na francuska kraljevstva i Britanske otoke donijeli su veći kontakt s kršćanstvom iako su Vikinzi zadržali svoja uvjerenja tijekom svog razdoblja osvajanja i pljački, bili su pod pritiskom da se preobrate ukoliko su htjeli mirniji odnos s kršćanima. S monoteističkim fokusom kršćanstva, odjednom više nije bilo mjesta nordijskim bogovima u svakodnevnom životu većine ljudi. Na kraju, mitovi su postali relikt i sjena prošlosti u koje su "necivilizirani" pogani, kako su ih često nazivali, vjerovali.
Nakon njemačkog ponižavajućeg poraza u Prvom svjetskom ratu i potpisivanjem Versailleskog ugovora, nordijska mitologija ponovno je postala tema interesa. Njemački patrioti su nastojali revitalizirati svoju kulturu ponovnim istraživanjem njezinih mitskih "korijena" kako bi dali vjetar u leđa nacionalizmu, a i sam Hitler je došao na vlast 1933. godine na valu nacionalističkog zanosa. Glavni simbol nacizma je bio svastika. Radi se o drevnom simbolu, koji datira još od 3000 godina i koji se može naći u mnogim kulturama diljem svijeta, uključujući Kinu, Japan, Indiju, Europu i izvorne sjevernoameričke kulture. Riječ "svastika" dolazi od sanskrta i predstavlja život, sunce, moć, snagu i sreću. U nordijskoj mitologiji, svastika je predstavljala Thorov čekić koji se vrti a "Crno sunce" (Sonnenschwartz) je također izvedeno iz tog simbola.
Da bi kompenzirali osjećaj nemoći i stigme poraza u ratu, njemački nacionalisti su počeli koristiti svastiku zbog svojeg drevnog arijskog podrijetla koje je predstavljalo dugu germansku povijest. Uskoro, svastika se počela nalaziti u njemačkim nacionalističkim časopisima, na odorama raznih pokreta te je postala obilježjem nacističkog ezoteričnog društva Thule. 1920. godine Adolf Hitler je usvojio svastiku kao službeni simbol nacističke stranke , a njegov zamjenik Heinrich Himmler je bio glavni zagovornik arijskih mitova. Mnogi od Himmlerovih pokušaja ponovnog oživljavanja su bili duboko ukorijenjeni u nekom obliku nordijske mitologije. Dvorac Wewelsburg, S.S. i projekt Ahnenerbe su tri posebno upečatljivija primjera koji pokazuju kako je Himmler isprepleo nordijsku mitologiju sa službenim nacizmom.
Himmler je smatrao da će njegov viteški red "SS" trebati odgovarajuću bazu operacija poput vitezova Okruglog stola iz legende Arthura. Karl Maria Wiligut, austrijski okultist poznat kao "Himmlerov Rasputin", je privukao Himmlerovu pozornost na dvorac Wewelsburg. Četiri stotine stara tvrđava je smještena navodno na poprištu bitke u Teutoburškoj šumi, kada su germanska plemena u zasjedi dočekala i masakrirala 3 rimske legije i pomoćne trupe za vrijeme cara Augusta. Radilo se o katastrofalnom porazu rimske vojske koji je odredio daljnji slijed povijesti. Naime označio je konačno zaustavljanje napretka Rimskog carstva na njemačkim prostorima, što objašnjavanja i Himmlerovu fascinaciju lokacijom i događajem.
Nakon ulaganja od gotovo 300 milijuna Reich maraka i korištenja robovske radne snage radi remontiranja objekta, dvorac Wewelsburg je preobraćen u ritualni prostor s posebno dizajniranim prostorijama za praksu poganstva. Podrum je preuređen kako bi obilježio preminule junake SS, a područje je posvećeno Heinrichu I, germanskom kralju koji je u 9. stoljeću, među ostalog protjerao Slavene preko Elbe, i kojeg je Himmler smatrao vlastitom bivšom reinkarnacijom.
Jedan od prepoznatljivih simbola dvorca Wewelsburg je okultni znak Crnoga Sunca koji je 'ukrašavao' pod u jednoj od važnijih sala tvrđave što je također odraz utjecaja nordijske mitologije.
Heinrich Himmler imao je moć stvaranja vladinih birokracija, a jedan od odjela koje je osmislio bio je Ahnenerbe, također poznat kao "Organizacija za istraživanje i učenje o baštini predaka". Počela je 1935. godine kao mala organizacija s ciljem ispitivanja baštine njemačkog naroda i obrazovanja građana o superiornosti arijske rase. S vremenom, Ahnenerbe se razvio u više odjela s godišnjim proračunom od više od milijun Reich maraka. Organizacija je dopustila Himmleru nastaviti svoje mistične opsesije pod okriljem znanstvenosti, dok su nacisti preuzeli kontrolu nad njemačkom akademijom.
Iako je Ahnenerbe provodio neka legitimna istraživanja, imao je loš znanstveni ugled. Mnogi takozvani znanstvenici su dolazili do zaključka na temelju okultističkih uvjerenjima. Ernst Schafer, poznati nacistički istraživač je vodio tri ekspedicije na Tibet, vjerujući da je regija bila dom arijske rase a utjecajne okultne skupine poput Društva Thule su držale da su Arijci bili potomci preživjelih s Atlantide koji su živjeli u podzemnom svijetu gdje su vladali svećenici.
Posebna pažnja posvećena je germanskim runama, za koje su uključeni u Ahnenerbe projekt vjerovali da imaju posebno značenje ako ih se ispravno tumači. Rune pronađene na Bliskom Istoku uvjerile su naciste da su Vikinzi u nekom trenutku bili u regiji, potvrđujući tako svoju teoriju da su Arijci bili rasa vladara. Osim runa, također su vjerovali da drevni artefakti poput Svetog koplja posjeduju mistične moći.
Interes nacista za mistične moći runa je bilo potaknuto također od strane utjecajne društvene elite kao što je Guido von List, poznat među okultnim krugovima kao "oživljavatelj runa". Kasnije je Karl Willigut bio odgovoran za njihovu proliferaciju tijekom Trećeg Reicha. Willigut je svoje obiteljsko podrijetlo povezao s Wotanom, germanskom verzijom vikinškog boga Odina, a Himmler je vjerovao da će mu znanje runa pružiti Odinovu mudrost.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
