Alžir, koji je posljednjih godina bio prilično tih, doživio je veliki porast građanske aktivnosti otkako je ostarjeli i bolesni predsjednik Abdelaziz Bouteflika izjavio da se namjerava ponovno kandidirati na izborima. Iako je očigledno povukao tu izjavu posljednjih dana, mnogi prosvjednici ostaju uvjereni da se neće doista povući, unatoč pitanjima o njegovom zdravlju u dobi od 82 godine i "povremenim liječničkim pregledima."
Bouteflika već duže vrijeme izbjegava javne nastupe. Međutim, to ga nije spriječilo da pokuša izgladiti stvari s prosvjednicima. U pismu od 3. ožujka koje je objavljeno medijima, Bouteflika je obećao duboke političke reforme ako bude ponovno izabran. U drugom pismu, objavljenom 7. ožujka, on je čestitao alžirskim ženama na Međunarodnom danu žena. No, 11. ožujka ponovno se obratio naciji, ovaj put najavljujući da je odustao od ideje. Otkazao je izbore zakazane za 18. travnja.
Bouteflika je raspustio vladu, imenovao novog premijera i predložio održavanje sveobuhvatne nacionalne konferencije za izradu temeljitih političkih reformi. Konferencija bi trebala postići svoje ciljeve do kraja 2019. godine; nakon toga, rezultati njegovog rada bit će stavljeni na glasovanje na referendumu - i tek tada će se održati izbori. No, početni entuzijazam javnosti ustupio je mjesto spoznaji da je Bouteflika u osnovi produžio svoj četvrti mandat na najmanje 1,5 do dvije godine. Prosvjedi su se nastavili i ovog tjedna. Najveći prosvjedi protiv njega privukli su milijune ljudi koji žive u najvećim gradovima, uključujući Alžir, Constantine, Oran, Bejaia, Blida i Jijele, kao i desetke tisuća Alžiraca koji žive u inozemstvu.
Ti uvjeti svjedoče o podjeli unutar alžirske elite. Prosvjednici imaju široku skupinu pristalica, uključujući i veliki broj opozicijskih frakcija - od radikalne lijeve do Amazigha (Berbera) i islamističkih pokreta. To uključuje, s jedne strane, entitete koji su se ranije smatrali vladinim lutkama, a s druge strane izvršne administratore kao što su gradonačelnici gradova i vođe utjecajnih javnih organizacija kao što je Alžirska nacionalna organizacija mudžahedina - veterani rata za nezavisnost. Čak i vlasti koje su navodno u osnovi protivne prosvjednicima, komentiraju situaciju sa značajnim oprezom. Na primjer, general Gaid Salah, koji se smatra najjačim vođom snaga sigurnosti, izjavio je 10. ožujka da vojska ima istu viziju budućnosti kao i alžirski narod i da će ispuniti svoju dužnost te osigurati izbore i pravo alžirskog naroda da izrazi svoje mišljenje sigurno i slobodno. Međutim, također je izrazio zabrinutost da bi neki akteri, i strani i lokalni, mogli pokušati zloupotrijebiti situaciju protiv Alžiraca destabilizacijom zemlje. U govoru od 13. ožujka ponovno je istaknuo ovu potencijalnu prijetnju.
Strani akteri, sa svoje strane, vrlo su pažljivo pristupali situaciji. Francuska je podržala Bouteflikin plan, uzrokujući oštre kritike alžirske opozicije. Pokušaji predsjednika Emmanuela Macrona da ublaži položaj svoje zemlje do sada nisu bili učinkoviti. Istodobno, Sjedinjene Države izrazile su potporu pravu naroda da mirno prosvjeduju. Moskva je promatrala događaje s velikom pažnjom, ali je čekala da izda bilo kakvu službenu izjavu o situaciji. S obzirom da je utjecaj Rusije u regiji znatno porastao posljednjih godina, tražila je dobro izračunatu reakciju. Međutim, prevladavajuće vijesti u medijima na ruskom jeziku gledaju na prosvjede u Alžiru kroz leću 'zakašnjelog arapskog proljeća' i povlače paralele s ustancima u Egiptu 2011. godine.
Rusko ministarstvo vanjskih poslova nije komentiralo situaciju u Alžiru do 12. ožujka. 'Događaje u Alžiru doživljavamo kao strogo domaću aferu u zemlji prijateljskoj Rusiji. Nadamo se da će se postojeći problemi nastaviti konstruktivno i odgovorno rješavati u okviru nacionalnog dijaloga orijentiranog na stabilnost i daljnji napredak političkih i društveno-ekonomskih transformacija u interesu alžirskog naroda', rekla je glasnogovornica ministarstva Maria Zakharova. Istina je da je posljednjih godina međunarodna zajednica općenito gledala na Rusiju kao konzervativnu naciju koja nastoji podržati postojeće političke režime i prigovoriti revolucijama i masovnim prosvjedima. To se očigledno dokazuje stalnim stajalištem Kremlja prema 'obojanim revolucijama' u post-sovjetskim zemljama, previranjima u Siriji i, posljednjih mjeseci, u Venezueli. Međutim, akcije Moskve su više nijansirane od ovoga. Na primjer, Rusija je, za razliku od Francuske, odbila podržati Zin el-Abidine Ben Alija u prvim danima Tuniske revolucije 2011. godine. Hosni Mubarak tijekom egipatskog ustanka ili Moamar Gadafi tijekom sukoba u Libiji dočekali su podjednak muk iz Moskve, unatoč njihovim negdašnjim dobrim odnosima. Neredi u 2018. godini u Armeniji naišli su na sličnu uzdržanost. Općenito, čini se da nezadovoljstvo Kremlja nije uzrokovano samim masovnim prosvjedima, već stranom intervencijom u politički proces, i eksplicitno i prikriveno, s jedne strane, i događaji koji se prelijevaju preko granica s druge strane.
S obzirom na to da je priroda situacije u Alžiru takva da će vjerojatno ostati unutar tih granica, sasvim je moguće da Moskva zadrži svoje rezervirano stajalište. Štoviše, u ovom konkretnom slučaju, čini se da su ciljevi Rusije isti kao i ciljevi Europe i Sjedinjenih Država - kako bi se omogućio mirni politički proces. To bi omogućilo Alžiru da održi partnerstvo s Moskvom i uspješno provede postojeće ugovore. Ti ugovori dio su posebno dobrih odnosa dviju zemalja. Alžir je jedan od najznačajnijih trgovinskih partnera Rusije u regiji. Od 2014. do 2018. Rusija je bila najveći dobavljač oružja Alžira, pružajući 66 posto uvoza naoružanja Alžira. To nije mala brojka, jer je Alžir bio peti najveći svjetski uvoznik oružja u tom razdoblju. Rusija i Alžir su također važni strateški partneri, kako je predviđeno sporazumom iz 2001. godine.
Predsjedništvo Bouteflike, koje je započelo u travnju 1999. godine, bilo je gotovo podjednako s prvim Putinovim predsjedništvom i ti su čelnici potaknuli povratak na srdačnije odnose, uključujući rasprave o prodaji oružja i gospodarskoj suradnji. Ova prodaja oružja porasla je 2006. godine, kada je došlo i do poravnanja alžirskog duga Rusiji. Bilateralni odnosi u tom trenutku bili su u jakoj točki, što se nastavilo godinama potom.
Tijekom Alžirskog rata za neovisnost, Sovjetski Savez je pružao vojnu, tehničku i materijalnu pomoć Alžiru. Novi neovisni Alžir je prepoznao važnost 'jedinstva i konvergencije' u zemljama trećeg svijeta kako bi postigao domaće ciljeve. To bi se moglo izraziti njihovom podrškom Pokretu nesvrstanih, koja je započeo s uključivanjem Fronte nacionalnog oslobođenja (FLN) u šezdesetim godinama. Alžir je bio povezan sa sovjetskim režimom 1970-ih i 1980-ih zbog opskrbe oružjem. Ruski tisak spominje da je Moskva između 1962. i 1989. godine Alžiru isporučila 11 milijardi dolara vojne opreme, što je jednako 70-80 posto Alžirskog vojnog inventara, a taj se dogovor uglavnom odnosio na korištenje kredita. U isto vrijeme kad su se ti odnosi odvijali, Alžir je zauzimao aktivan stav u Pokretu nesvrstanih. Godine 1973. Houari Boumediène ugostio je Pokret nesvrstanih u Alžiru. Prema povjesničarima, Alžir je tada, zbog suradnje s Moskvom i Washingtonom, izgledao u velikoj mjeri kao diplomatska supersila. Boumediène je blisko surađivao s Moskvom i Washingtonom na bilateralnim razinama, ali alžirski ukupni stav nije bio potpora niti jednoj strani u Hladnom ratu. U postkolonijalnom Alžiru, pristajanje na ideologije nesvrstanih bilo je sastavni dio domaće stabilnosti. Sredinom 1970-ih Alžir je bio potpuno angažiran u zenitu Pokreta nesvrstanih i vidio i Moskvu i Washington kao imperijalnu silu koja je gledala s prezirom na Treći svijet. Ipak, predsjedničke posjete, diplomatske veze i srdačni bilateralni odnosi nastavljeni su s obje supersile.
Iako se situacija u Alžiru može razvijati na različite načine, zemlja, kada je gledaju ruski stručnjaci, zadržava potencijal da demonstrira svoju regionalno jedinstvenu sposobnost za mirnu unutarnju demokratizaciju, da izađe iz svojih korijena i odbije oživljavanje prethodnih autoritarnih tendencija, u održavanju stabilnosti i ustavnog poretka. Moskva je sada zadužena za pronalaženje scenarija kako bi se smanjili rizici političkog kaosa, neizvjesnosti i nasilja.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
