Polovicom ožujka 2018. turska vojska i njezini plaćenici, tzv. Slobodna sirijska vojska (FSA), su nakon dva mjeseca borbi uspjeli ući u sirijski grad Afrin. S operacijom "Maslinova grančica" turska ofenziva je otvorila novu frontu u višestranom građanskom ratu koji sada ulazi u osmu godinu i u koji su direktno ili indirektno uključeni brojni regionalni i globalni akteri.
I dok se ovog tjedna naveliko nagađalo o tome hoće li sljedeći cilj turske vojske u Siriji biti prema Tell Rifaat ili Manbij, Rusija je 27. ožujka neočekivano povukla svoje postrojbe iz Tell Rifaata. Slobodna sirijska vojska trenutno kontrolira područje oko Tell Rifaata, dok prema nepotvrđenim izvješćima, snage sirijskog predsjednika Bashara al-Asada kontroliraju uže područje grada. Lokacija je važna za Ankaru zbog vojne zračne baze Menagh koja se nalazi u blizini kritične logističke točke do sjevernog Aleppa i Idliba. Prema tome, s njenom kontrolom, FSA bi imala stratešku i psihološku nadmoć u regiji.
"Mi ćemo preuzeti Tell Rifaat i time postići cilj operacije. Tražimo od naših sugovornika da ispune svoje obveze o Manbiju", izjavio je predsjednik Recep Tayyip Erdogan 26. ožujka. "Sjedinjene Države moraju preuzeti nadzor nad Manbijem od terorističkih skupina što je prije moguće. Ako takva teroristička organizacija ne bude uklonjena iz Manbija, morat ćemo to učiniti sami zajedno s ljudima tog područja. "
Turska ofenziva je operacija koja među ostalim, ima za cilj utjecati na strateške postavke Washingtona i Moskve.
Ukratko, Turska pruža dvije opcije u vezi Rusije i Sjedinjenih Država, govoreći Amerikancima: "Ako se povučete iz Manbija, onda možemo odustati od Rusije i raditi s vama istočno od Eufrata". S druge strane Moskvi se šalje poruka, "ako se povučete iz Tell Rifaata, možemo s vama raditi da istisnemo Sjedinjene Države iz sjeverne Sirije i krenuti sve do Manbija. "
Budući da nije uspjela dobiti blagoslov koji je željela iz Washingtona, Ankara je sada pomaknula svoj fokus na Tell Rifaat i čini se da se okreće suradnji s Rusijom. Visoki turski dužnosnici su ponovili kako je suradnja Turske s Rusijom u sjevernoj Siriji snažnija od suradnje sa Sjedinjenim Državama. Turski glavni tajnik Hulusi Akar je 23. ožujka opisao tursko-ruske veze u Siriji kao "iskren odnos davanja i uzimanja na temelju povjerenja". Turska suradnja s Moskvom je bila "izvrsna" unatoč povremenim nesuglasicama na terenu i u zraku, dodao je Akar. U ovom odnosu, Turska i Rusija imaju zajedničke interese zapadno od Eufrata, uključujući Idlib, Istočnu Ghoutu i Afrin.
Sada se postavlja ključno pitanje: hoće li se suradnja Ankare i Moskve nastaviti istočno od Eufrata? Odgovor na to pitanje bit će određen strateškim izborima Washingtona i opsegu njegove suradnje s Jedinicama Narodne Zaštite (YPG) istočno od Eufrata. Ankara smatra da je YPG teroristička podružnica turskog PKK-a. Vojni izvori u Ankari navode kako će turska ofenziva u Siriji nastaviti istočno od Eufrata bez obzira na posljedice. Pad grada Afrina u nevjerojatno kratkom vremenu od četiri dana i preuzimanje kontrole, od strane turske vojske, nad širim područjem oko Tell Rifaata bez sukoba, potaknula je odlučnost Turske da nastavi sa svojim vojnim operacijama.
Turski visoko pozicionirani izvori smatraju da postoje četiri važna čimbenika koji pridonose odlučnosti turske vlade da nastavi s intervencijom:
-Ne može se zanemariti turska vojna snaga i Erdoganovo političko vodstvo. Da bi postali utjecajni akter u Siriji turska vojna intervencija je neophodna.
-Sjedinjene Države su se preračunale vjerujući da bi udaljene tisućama km mogle imati utjecaj u Siriji u suradnji s YPG unatoč riziku od pogoršavanja odnosa s Turskom.
-Da bi zadržalo mjesto na pregovaračkom stolu o budućnosti Sirije, potrebno je imati značajnu prisutnost na terenu.
-Podrška turske javnosti vojnoj operaciji i dalje raste.
Vjerojatno je da će Sirija sudjelovati u vojnim akcijama na području istočno od Eufrata kojeg trenutno kontroliraju Sjedinjene Države. Također realno je za očekivati da će Moskva pokušati pomrsiti račune Washingtonu u odnosu s YPG-om i dovesti u pitanje apsolutnu dominaciju SAD-a istočno od Eufrata, podupirući Ankaru kada turske snage pomaknu svoje operacije na istok zemlje.
Također je očito da su sve veće vojne aktivnosti Turske vrlo povezane sa summitom Iran-Rusija-Turska najavljenim za početak travnja u Istanbulu. Kako bi ojačala svoju poziciju za pregovaračkim stolom i smanjila iransku konsolidaciju moći južno od Alepa, Ankari je potreban konkretan uspjeh na terenu. Čini se da Moskva očekuje da će Turska, kada dođe vrijeme za pregovore, dovoljno jako konsolidirati svoju poziciju da bude u stanju smanjiti utjecaj Teherana. Pojedini analitičari vjeruju kako Rusija nastoji stvoriti ravnotežu između snaga sunitske oporbe podržane od Ankare, Assadovih snaga i pro-iranskih milicija zapadno od Eufrata.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
