Povjerenje Rusa prema predsjedniku Vladimiru Putinu je na možda i rekordno niskim razinama, potvrdili su to novi rezultati ruske državne agencije za mjerenje javnog mnijenja.
Više je razloga zbog kojeg Rusi sve manje imaju povjerenja u Putina, a ekonomija je na samom vrhu. Naime, Rusi su do sada često za loše ekonomske brojke i pokazatelje krivili vlast općenito dok je Putin često dobivao više ocjene, no, čini se kako sada sve veći broj Rusa počinje njega direktno držati odgovornim za stanje u zemlji. Jedan potez koji je Putinu najviše naštetio je svakako krajnje nepopularno podizanje roka za odlazak u mirovinu. Nadalje, tu je i pad potrošačke moći kao i povećanje PDV-a.
Aktualni rezultati su zanimljivi - "povjerenje" prema Putinu palo je na svega 33,4%, a to su najniže razine još od 2006. godine. Najveće povjerenje prema Putinu bilo je u srpnju 2015. nakon ruskog preuzimanja Krima - tada je čak 71% imalo "povjerenja" u njega.
Što se pak tiče "odobrenja" za način na koji vodi državu (što se u anketi računa drugačije od "povjerenja"), brojke su i dalje poprilično visoke - njih 63% odobrava njegovo vodstvo, iako je i tu zabilježen popriličan pad od spomenute 2015. godine kada ga je odobravalo čak 89% ispitanika.
Unatoč tome od svih političara i javnih ličnosti u Rusiji narod i dalje najviše vjeruje Putinu. Kada je riječ o "povjerenju", na dalekom drugom mjestu je ministar obrane Sergej Šojgu s 13,7% povjerenja, a iza njega na trećem mjestu se nalazi ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov s 9,3%.
Kome onda Rusi uopće vjeruju? Njihov državni centar za ispitivanje javnog mnijenja otkriva zanimljive rezultate - najviše Rusa, njih čak 85,2%, vjeruje ruskoj vojsci. Na drugom mjestu je pravoslavna crkva s 65,8%, a medijima primjerice vjeruje 53,6%
Što se tiče Putina, iako je i dalje znatno ispred "protukandidata" kada je riječ o popularnosti kod političkih lica, očito je kako mu već neko vrijeme pada popularnost, barem u Rusiji, što bi mu na kraju krajeva ipak trebalo biti i najvažnije.
Je li ovo kriza Putina ili "Putinizma"? I postoji li nešto što neki nazivaju "Putinizam"? Moglo bi se reći. U nekoj najužoj definiciji to bi mogao biti nekakav oblik "društvenog sporazuma", a toga su svjesni svi Rusi - i prihvaćali su to, barem do sada. Društvenog sporazuma u smislu da je Putin narodu obećao bolji život, izlazak iz općeg siromaštva i beznađa u kojem se Rusija našla kaotičnih 90-ih godina, ali u zamjenu za neke "moderne vrednote" kao što je česta demokratska rotacija vlasti, veća sloboda govora itd.
Mnogi Rusi bili su i više nego sretni da mogu Putinu dati da vlada čvrsto, da bude na neki način novi "Otac nacije", ali su pritom podrazumijevali da će zauzvrat dobiti sve ono čemu se nadaju, a to je kontinuirano poboljšanje životnog standarda. I taj prešutni sporazum je godinama funkcionirao jako dobro, čak i odlično, do te mjere da su neki drugi narodi bili ljubomorni te bi rado "mijenjali" svoja neotuđiva prava i slobode za malo više sigurnosti i opće stabilnosti.
Dakako, takav "model" nije ništa novo, viđen je već mnogo puta i obično ima uvijek sličnu putanju - lider je iznimno popularan, neopisivo popularan... dok su stvari dobre, dok se osjeća poboljšanje u tijeku. No, kada na scenu dođe stagnacija, a doći će prije ili kasnije, onda kreće "komešanje", rast nezadovoljstva, i sve se može promijeniti jako brzo, čak i u roku od godine ili dvije. Naravno, ovi "ciklusi", dobra i loša vremena, pogađaju svaku državu, štoviše sastavni su dio našeg ekonomskog sistema, no, razvijenije demokracije - a mogli bismo ih nazvati i "lukavije" demokracije - tada imaju smjenu vlasti. Ta smjena često na kraju biva samo parada za mase, jer ništa suštinski se ne mijenja, ali se kupuje vrijeme, narod "čeka" godinu ili dvije da vidi što će nova administracija učiniti - ako kriza prođe, a ponekad prođe i sama od sebe (jer globalno tržište uvelike dirigira stanje), sve ok, ako ne, novi izbori, nova vlast...
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
