Europa se definitivno nalazi u sve težoj energetskoj krizi te, očekivano, traje potraga za krivcima. Na udaru najveće kritike našla se Rusija - koja i inače često igra ulogu "dežurnog krivca" - neki čak tvrde kako je Rusija odlučila koristiti plin, o kojem Europa ovisi, kao "oružje". Rusija se, također očekivano, ograđuje i odbacuje sve kritike. No, koliko istine ima u optužbama i na temelju kojih argumenata se iste iznose? Situacija nije crno-bijela, a ovo je možda i najvažnija tema u Europi danas, pa pogledajmo je detaljno.
Cijena prirodnog plina je znatno skočila, gotovo 400% od početka godine. To već sada stvara velike probleme, a europska industrija naglo se okreće "najprljavijim" izvorima energije kao što su ugljen pa čak i lož ulje. Situacija je teška diljem svijeta, a energetskoj krizi u Kini pisali smo opširno već u više navrata zadnjih dana (vidi: Zemlje diljem svijeta uzimale su energetsku sigurnost zdravo za gotovo: Sad kreće opasno hladno buđenje i odrazit će se na sve aspekte moderne ekonomije, pa i same civilizacije).
No, koliko je Rusija odgovorna za ovu situaciju u Europi? Krenimo redom. 35% plina Europa uvozi iz Rusije. Već to samo po sebi je brojka zbog koje je Europa nervozna (naročito pred zimu!) jer je svima jasno da bi Rusija, kad bi se odnosi potpuno raspali, mogla jednostavno "zavrnuti ventile", a u takvom scenariju Europa bi se doslovno smrzla.
Dakako, to se neće dogoditi jer bi se u isto vrijeme "smrzle" i ruske financije koje uvelike ovise o izvozu plina. No, to ne znači da Rusija u isto vrijeme ne može i kroz postojeće poslovne uvjete imati određene zahtjeve koji mogu varirati od financijskih pa do geopolitičkih te se, naravno, šalju između redaka. Nešto te prirode uputio je prema Europi i ruski ambasador u EU, Vladimir Čižov, kad je prošlog tjedna sugerirao da bi mogla postojati određena poveznica između ruske plinske isporuke i europskog ponašanja. Također je sugerirao da bi se aktualna energetska kriza u Europi mogla poprilično brzo riješiti kad bi Europa prestala tretirati Rusiju "kao neprijatelja".
Jasno, ruski plin je ruska velika poluga kojom može ostvarivati svoj utjecaj i pritisak u Europi. Ruski predsjednik Vladimir Putin pak u potpunosti odbacuje tvrdnju da Rusija uskraćuje plin te navodi kako je riječ o "isključivo političkim i neutemeljenim optužbama".
Je li zaista tako? Neke stvari treba ovdje pojasniti, pogotovo kad se spominje rusko "uskraćivanje plina" Europi. Ne, nije točno da Rusija plin uskraćuje - Rusija prema Europi isporučuje točno onoliko plina koliko je ranijim sporazumima dogovoreno. Gdje je onda problem? Problem je u tome da Europi ove godine treba poprilično više plina, a razlog tome je cijela situacija s pandemijom i nedavnim otvaranjem ekonomija, odnosno došlo je do naglog porasta potražnje, a rezerve nisu na vrijeme obnovljene.
Dakle, Europa zamjera Rusiji da im ne isporučuje odnosno da ne želi prodati još plina koji im sad hitno treba. Je li to istina? Sad pak u ulazimo u onu zonu "ovisi koga se pita". Naime, Međunarodna energetska agencija (IEA) sa sjedištem u Parizu objavila je krajem prošlog mjeseca analizu u kojoj se navodi kako bi Rusija "mogla pojačati izvoz plina Europi".
Na te tvrdnje je oštro reagirao sam Putin za vrijeme energetskog summita u Rusiji prošlog tjedna - poručio je kako ruski Gazprom već sada isporučuje Europi 10% više plina nego u isto vrijeme prošle godine. Nadalje, ako se pritom uračuna i ruski LNG (s ruskog poluotoka Jamal u sjeverozapadnom Sibiru, odnosno Karskom moru), onda dolazimo do čak 15% povećanja isporuke prema Europi u odnosu na prošlu godinu.
Ali Europi treba još i nipošto joj Rusija nije kriva zbog ove situacije. Kako smo i spomenuli, puno toga se ove godine "poklopilo" te je zato stanje tako teško - azijska potražnja je znatno veća, energije iz obnovljivih izvora je dobiveno manje (zbog manje vjetra), ljeto je bilo jako vruće, a prethodna zima vrlo hladna...
Jasno, iz europske perspektive, sve to se može lako riješiti - kada bi samo Rusija pristala pojačati isporuke i kriza bi nestala. Ali zašto Rusija to ne čini?
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
