"Zelene petoljetke" Dalekog istoka: Kako Kina, znatno brže od Europe i Amerike, ostvaruje svoju energetsku revoluciju

Europa je suočena s dilemom. Tranzicija prema obnovljivim izvorima energije već je godinama u planu, ali će sada morati biti odgođena zbog rata u Ukrajini, odnosno zbog europskih sankcija koje su joj se vratile poput bumeranga. Zbog toga se ponovno pale i "prljave" operacije poput dobivanja energije iz ugljena i sl. No, s druge strane svijeta taj proces dobiva na ubrzanju.

Kina je u lipnju ove godine objavila 5-godišnji plan, tzv. "petoljetku", po pitanju implementacije obnovljive energije u periodu od 2021-2025. Prema tom planu do 2025. Kineska energetska mreža će čak 33% svoje energije dobivati iz obnovljivih izvora energije. Za komparaciju, 2020. godine iz ne-fosilnih izvora Kina je koristila 15.4% ukupne energetske potrošnje.

Do te 2025. konzumacija obnovljive energije trebala bi dostići ekvivalent od čak 1 milijarde tone ugljena.

Više je razloga zašto Kina treba požuriti s tranzicijom. Možda najveći je činjenica da je Kina danas, sasvim očekivano za njenu ekonomsku proizvodnju, najveći izvor stakleničkih plinova koji pridonose globalnom zatopljenju. Vlasti pak poručuju da će do 2030. iz solarne energije i energije vjetra proizvoditi ukupno 1.200 gigavata što je otprilike dvostruko koliko proizvode danas. S tim ciljem planiraju izgraditi velike baze obnovljive energije na prostoru sjeverozapadnih pustinja.

Riječ je o velikom projektu kojeg snažno promoviraju vlasti, uključujući i među običnim ljudima kojima se također daje do znanja da će ovo biti budućnost njihove zemlje. Ukoliko sa svim predloženim mjerama uspiju i implementiraju ih na vrijeme, stručnjaci se slažu, Kina će imati najbrži pad emisije štetnih plinova te će puno brže doći do tzv. ugljične neutralnosti od SAD-a i Europe.

Ne čudi da vlasti i kod naroda tako snažno promoviraju ove planove jer zagađenje zraka u velikim kineskim gradovima postao je veliki problem koji se mora što brže otkloniti. Brojke su poprilično alarmantne - prema istraživanju uvaženog medicinskog žurnala The Lancet, procjenjuje se kako godišnje u Kini umre čak 1.24 milijuna ljudi zbog posljedica zagađenja (to je preko tri tisuće ljudi dnevno!).

Tijekom godina Kina je pak postala prava sila u proizvodnji opreme za solarnu energiju i energiju vjetra. Štoviše, Kina je danas svjetski lider u proizvodnji te tehnologije tako da im ovaj progres ima smisla i iz perspektive izvoza. Kad Europa jednog dana shvati da mora ubrzati vlastitu tranziciju, gdje će nabavljati solarne panele i turbine? Iz Kine, dakako - osim ako se opet ne dovede u situaciju da im i to Amerika zabrani (kao što su već propustili priliku s tranzicijom na 5G mrežu korištenjem jeftinijih, ali ne i manje kvalitetnih, kineskih proizvoda). Ništa ne bi iznenadilo, pogotovo ako se netko dosjeti da solarni paneli "špijuniraju" za Kinesku komunističku partiju (!).

Jedna velika prednost koju Kina ima u odnosu na druge ekonomske sile poput Europe i Amerike je izostanak otpora. Itekako smo svjesni koliko žestoke debate traju na Zapadu između pobornika obnovljivih izvora i fosilnih lobija koji se ne žele odreći svojih ogromnih zarada. Svakog dana veliki napor (i novac) ulažu se u manipulaciju narativa pa tako zeleni izlaze u javnost s poprilično nerealnim ciljevima gurajući svoju agendu dok druga strana ide u svoj ekstrem pa nastoje i klimatske promjene prikazati kao teoriju zavjere. Nerijetko se u vrtlog manipulacije uvlače i znanstvenici s obje strane koji su i više nego voljni za novac (ili neke druge poticaje) proizvoditi "znanstvene radove" s ciljem propagande.

Kina takvih problema nema - ironično, ali razumljivo - jer joj nedostaje demokracije i slobode govore. Rezultat je pak, koliko god to nekome bilo kontroverzno, pozitivan. Nema otpora od strane samog naroda, nema kontroverzi, a vlasti podupiru tranziciju i kroz brojne poticaje na lokalnoj razini (porezne olakšice, kontrola cijene...).

Tu je dakako i geopolitički aspekt. Da, u ovom trenutku Kina uvozi velike količine energenata iz Rusije po vrlo povoljnim cijenama i na taj način pomaže i sebi i Rusiji koja je sve više izolirana od zapadnih tržišta. No, Kina također aktivno uči na greškama Zapada, naročito Europe. Uzmimo jednu Njemačku koja ima dovršeni plinovod Sjeverni tok 2 koji zjapi prazan i možda će takav i ostati, kao relikt jednog vremena i propale ambicije (o čemu smo pisali jučer: Njemački Zeitenwende i deglobalizacija kroz friendshoring).

Kina je svjesna da se geopolitičke prilike mogu brzo i radikalno promijeniti, a ovisiti o bilo kom drugom za energetske potrebe postaje preopasno. Ali zašto ako ima Rusiju kao saveznika? Ima, ali do kad? Što ako dođe do neke tektonske promjene u samoj Rusiji? Što da se dogodi državni udar u Moskvi? Nije bitno koliki je rizik, Kina nastoji sve rizike odagnati.

Na Zapadu se o revoluciji obnovljih izvora u zadnje vrijeme više priča nego radi, Kina pak priča koliko treba i intenzivno radi. Zadnje desetljeće u Kini zapravo već jest prikaz prave revolucije. Konzumaciju ugljena strogo su ograničili na 58%, a obnovljive izvore od gotovo ničega podigli na visokih 15%.

Dakako, neće biti lako, Kina je i dalje najveći proizvođač na svijetu, njena ekonomija zahtijeva ogromne količine energije, a energiju iz fosilnih izvora nikako se ne može zamijeniti preko noći. Nadalje, unatoč velikom rastu, Kina je tehnički i dalje zemlja u razvoju i mora jako paziti na delikatnu ravnotežu između energetske tranzicije i vlastitog ekonomskog rasta.

Marius Korsnes s Norveškog sveučilišta za znanost i tehnologiju (NTNU) pojasnio je u intervjuu kako Kina uspijeva tako brzo prevladati brojne izazove. "Volja za eksperimentiranjem prožima cijeli kineski sistem", rekao je. "Razvijaju se mali pilot projekti na određenom području, sve počinje kao mali eksperiment, a onda se podiže na višu razinu ako se ispostavi da je eksperiment uspješan", navodi.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.