Zmijski otok: Priča, povijest i prokletstvo najvažnijeg otoka u Crnom moru - od Ahileja do starog svjetionika, od rumunjskog neprežaljenog gubitka do krvavog sukoba Ukrajinaca i Rusa

Ako je Gotland, kako neki vojni stručnjaci tvrde, strateški najvažniji otok u Europi, dok on to u potpunosti ne postane (kada Švedska postane NATO članica), trenutačno najčešće spominjani je svakako onaj u drugom moru, Crnom - Zmijski otok. Od samog početka rata u Ukrajini o ovom otoku se često govori, kako o njegovom važnom položaju tako i o borbama koje su tamo trajale i još uvijek traju. Danas "odlazimo" na njega, da otkrijemo njegovu priču, povijest i pronađemo sliku njegove budućnosti.

Zmijski otok smješten je u Crnom moru u blizini delte Dunava, nedaleko od obale Rumunjske (oko 40 km) i Ukrajine (oko 35 km). Pripada okrugu ukrajinske Odese, a njegovu veliku važnosti odmah ćemo uvidjeti kad spomenemo podatak da se na prostoru cijelog Crnog mora (koje ima površinu od 436,000 km²) nalazi samo 8 otoka (uz poneki mali beznačajni greben dok otočiće u riječnim deltama ovdje ne ubrajamo), a od njih 8 ukupno 7 pripada Bugarskoj. Od svih tih otoka Zmijski je najveći - iako to treba uzeti u kontekstu značaja crnomorskih otoka. Naime, Zmijski otok ima površinu od 0.17 km² - za komparaciju, hrvatski otok Brač ima površinu od 396 km². Čak i naš najudaljeniji vulkanski otok Palagruža (površine 0.4 km²) veći je od Zmijskog.

Kad pogledamo fotografije Zmijskog otoka odmah nam postaje jasno da je zapravo riječ o vrlo malom otočiću.

No, sama činjenica da se ovdje uopće nalazi otok - a uz to je i jedini - čini ga iznimno važnim u vojno-strateškom smislu. Ne čudi stoga da se za njega zna još od antike, a za vrijeme te ere na otoku se nalazio hram Ahileja, junaka iz grčke mitologije.

Sam otok je kamenite građe, od vapnenca. Inače otok je bio jedno od zadnjih mjesta gdje su se u velikom broju okupljale sredozemne medvjedice (do 50-ih godina prošlog stoljeća), danas jedan od najugroženijih sisavaca na svijetu.

Zanimljiv je podatak da je otok nastanjen (odnosno bio je - danas se tamo može pronaći samo vojska, u ovom trenutku ruska) - prema popisu stanovništva iz 2012. godine na otoku je živjelo oko 30 ljudi. Na otoku također postoji i selo, ali nipošto ne iz antike, riječ je o naselju Bile koje je podignuto u veljači 2007. s jedinim ciljem da se otok može svrstati na popis naseljenih otoka. Ne, nisu ljudi došli tamo živjeti kako bi pobjegli u samoću crnomorske pučine već je to bio strateški potez. Naime, u to vrijeme trajao je granični spor između Rumunjske i Ukrajine. Konkretno Rumunjska je nastojala osporiti status otoka, odnosno pomorskog prostora oko njega. U konačnici nastanjivanje otoka (primarno su poslani pripadnici granične straže s obiteljima) nije pomoglo ukrajinskoj strani - Međunarodni sud pravde 2009. presudio je u korist Rumunjske koja je dobila kontrolu nad 80% spornog pomorskog teritorija.

Odnosi se mijenjaju, taj granični spor dosta je narušio odnose između Ukrajine i Rumunjske iako je 90-ih bilo drugačije. Naime, 1997. godine, na temelju zajedničkog sporazuma, ukrajinske vlasti povukle su vojsku s otoka te srušile vojni radar koji se tamo nalazio. No, nakon što je Rumunjska počela tvrditi da Zmijski otok uopće nije otok već samo "kamen koji izvire iz mora", počela je ponovno izgradnja vojne infrastrukture na otoku uključujući helipad i pristanište za brodove. Ono što se pak na otoku ističe, a da nije iz novijeg doba, je svjetionik star 180 godina.

Struju otoku daje dvostruka solarna i dizel stanica. Tu je također podignuta i stanica za prvu pomoć, znanstvena istraživačka postaja, ali i poštanski ured pa čak i banka (podružnica ukrajinske banke Aval). Većina ovih struktura nalaze se ili na sredini otoka u blizini svjetionika ili pak na sjeveroistočnoj strani prema pristaništu (što se može vidjeti i na gornjoj fotografiji).

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.