Fight Club ( na hrvatskom Klub boraca), crnohumorna satirična drama redatelja Davida Finchera, čiji je predložak za nastanak filma bila novela Fight Club američkog pisca Chucka Palahniuka, je vjerojatno najdraži film, uz Clockwork Orange, prosječnog 20 i 30-godišnjaka, naročito u današnje vrijeme. Zbog problema i načina na koji progovara, Fincherov film je stekao kultni status te se nalazi među 10 najbolje ocijenjenih filmova na internetskoj stranici IMDB.
Fight Club je još jedan film koji je dobrano zagazio u onu sivu zonu današnjeg društva te je postao dio elitnog društva filmova koji su transcendentirali i postali besmrtni. Ako bi tražili antikapitalistički, antikonzumeristički, ljevičarski i doista subverzivan film među distopijskim filmovima, onda bi prvo mjesto zasigurno zauzeo Fincherov 'Klub boraca'.
Fincher je sa svojom bespoštednom kritikom konzumerističkog društva koje je bujalo 90-ih godina stekao status remek-djela te je, uz Let iznad kukavičjeg gnijezda (gdje se progovara o problemu institucionalizacije pojedinca), jedna od najsnažnijih kritika ljudskog društva. Vjerojatno do sada nijedan film u komercijalnoj kinematografiji nije donio i prenio tako radikalnu poruku i kritiku svega postojećeg. Bilo da je riječ o Ikeinu pokućstvu, velikim korporacijama, radnim odnosima ili srži funkcioniranja konzumerizma.
Film prati bezimenog protagonista, Naratora (glumi ga odlični Edward Norton) koji proživljava ono što bi se moglo nazvati kafkijansku egzistencijalnu krizu- mrzi svoj posao i život, radi u velikoj automobilskoj tvrtki u kojoj je zadužen da putuje diljem države i procjenjuje hoće li se neki model automobila zbog oštećenja povući s tržišta ili ne, odnosno odgovara li to interesima tvrtke ili ne. Vrijedi spomenuti da je, zbog toga što je glavni protagonist neimenovan, on time postao Brechtov 'svatković', odnosno moderan čovjek koji može biti bilo tko od nas. Zbog toga pati, osim osjećaja tjeskobe i usamljenosti, i od nesanice.
'S nesanicom ništa nije stvarno. Sve je nekako daleko. Sve je kopija od kopije. Kada imate nesanicu nikada stvarno ne spavate. I nikada niste stvarno budni'.
Zbog svoga stanja odlazi liječniku da bi mu propisao tablete za spavanje; od njega i saznaje za postoji nešto još gore od nesanice: terapijske grupe u kojima ljudi koji boluju od neizlječivih bolesti kao što su rak testisa, tuberkuloza i slično te plaču jedni drugima na ramenima. Ponukan time, odlučuje se prijaviti na terapeutske grupe te odlazi tamo. S vremenom one mu postanu opsesija pošto je uvidio da mu pomažu i drže ga u realnom svijetu. S vremenom upoznaje Marlu Singer (H.B.Carter) koja je također otkrila čari prave patnje i ona i Narator ubrzo postaju konkurenti te se na kraju dogovaraju da će raspodijeliti grupe; on će, primjerice ići na grupe za rak testisa i sušicu, a ona za sidu i anemiju.
S povratkom nesanice, na jednom od svojih poslovnih putovanja, upoznaje Tylera Durdena (Brad Pitt), prodavača sapuna s kojim se brzo sprijatelji. Nakon što pronalazi svoj stan u pepelu, susreće Durdena u baru. Nakon nekoliko pića, Durden izaziva Naratora na borbu i tu počinje rođenje Kluba boraca.
S obzirom da mu je stan izgorio, Narator prihvaća Durdenovu ponudu da živi s njime u zgradi koju je Durden skvotirao. Nakon što se Marla predozira Xanaxom, Tyler je spašava te oni započinju strastvenu vezu. Protagonist brzo biva uvučen u Durdenov svijet underground borbi, Klub boraca, čije borbe među članovima, na gotovo ritualan način, postaju katarza njemu i sličnima.
Klub boraca postaje sve popularniji, a dinamika organizacije je sažeta u osam pravila. Ubrzo se Klub boraca širi diljem zemlje, pretvarajući se polako u Projekt Kaos (Project Mayhem), koji putem subverzivnih antikapitalističkih akcija nastoji uništiti prividnu ravnotežu sustava. Nakon svađe, Tyler nestaje iz Naratorova života, a nakon pogibije jednog od članova Projekta Mayhem, Narator putuje po zemlji, pokušavajući ugasiti ekscesivno nasilje koje nema granice ni mjere.
Krajnji Durdenov cilj je dići u zrak nekoliko nebodera koji su sjedište velikih korporacija koje posluju kreditnim karticama, kako bi time onesposobio financijski sustav na kojem se temelji kapitalizam kasnog 20. i ranog 21.stoljeća. Tek na kraju filma, neposredno prije eksplozije, gledatelj otkriva da su oba glavna glumca, Edward Norton i Brad Pitt, zapravo predstavljali jednu osobu. Tylera Durdena; Norton glumi pravog Tylera, dok Pitt glumi njegov alter ego, ono što bi Norton želio biti.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
