Nakon američkog ispaljivanja 59 krstarećih raketa na Siriju i sastanka Donalda Trumpa i kineskog predsjednika Xi Jinpinga, proteklog vikenda Trump je zaprijetio Sjevernoj Koreji. Predsjednik koji je počeo gaziti svoja izborna obećanja postavši odjednom ratoboran naredio je raspoređivanje napadačke skupine ratnih brodova koja se sastoji od nosača zrakoplova USS Carl Vinson, dva razarača s vođenim projektilima i kruzer s vođenim projektilom u zapadni dio Tihog oceana kao 'upozorenje' Pjongjangu zbog razvijanja nuklearnog i balističkog programa. Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost H.R. McMaster potez je objasnio 'razboritim' korakom.
Trump je i ranije prijetio Sjevernim Korejcima, a ovaj novi čin zapravo je odgovor na skorašnju proslavu 105. rođendana osnivača i utemeljitelja Demokratske Narodne Republike Koreje, Kim Il-sunga, koja će se održati 15. travnja. Predviđa se da bi jucheovski režim mogao tada na 'Dan sunca' izvesti šesti nuklearni test, testiranje balističkog projektila ili nešto u tom stilu. 5. travnja Pjongjang je ispalio balistički projektil iz grada Sinpha prema Japanskom moru, što je 7. travnja posljedično rezultiralo trilateralnim dogovorom Seul-Tokio-Washington da ojačaju vojne veze kako bi se suprotstavili prijetnji sa Sjevera.
Iako se Xi s Trumpom složio da Pjongjang jest 'ozbiljna prijetnja' i da će na tome problemu zajedno raditi u UN-u, izgledno je da Kinezi neće ništa poduzeti. 2. travnja, američki državni tajnik Rex Tillerson je izjavio da 'ako Kina neće riješiti problem Sj. Koreje, mi ćemo', ali nije rekao kako. U ožujku je Tillerson podigao temperaturu kazavši da vojna akcija protiv Pjongjanga 'ostaje na stolu'. Međutim, može se navesti 10 razloga zašto Trump nikada neće napasti Sjevernu Koreju.
Prvi razlog je taj da korištenje sile protiv Sjevera uopće ne izgleda uvjerljivo bez obzira na to što kaže Trump ili drugi američki 'sokolovi'. Sjeverna Koreja je nuklearna sila koja, unatoč tome što neki to ne shvaćaju ozbiljno, ima skroman nuklearni arsenal, ali učinkovit i funkcionalan. U lipnju 2016. washingtonski Institut za znanost i međunarodnu sigurnost objavio je da nuklearni arsenal Sjeverne Koreje sadrži ukupno između 13 i 21 nuklearnog uređaja. Od početka 2016. do danas sjevernokorejski režim je izveo brojne testove balističkih projektila i nuklearne testove i ne čini se da će prestati. Iako su ti testovi rezultirali osudom međunarodne zajednice, oni su značajno unaprijedili sjevernokorejski nuklearni i balistički program. Nuklearna oružja su ultimativno i najstrašnije sredstvo odvraćanja koje države posjeduju kako bi odbile svaku potencijalnu invaziju. DNRK je članica elitnog kluba 9: devet država koje posjeduju nuklearno oružje i niti jedna od njih nije nikada napadnuta.
Nakon brutalnog Trumpova napada na Siriju, Pjongjang se oglasio i napad nazvao 'neoprostivim činom agresije' koji ujedno pokazuje da je njihova odluka da krenu s razvojem nuklearnih kapaciteta 'milijun puta točna'. Kim Jong-Un je izrazio potporu sirijskom predsjedniku Basharu Al-Assadu koji se pak zahvalio na tome što Pjongjang prepoznaje sirijsku borbu protiv 'svjetskog terorizma'. Koliko god neki željeli prikazati Kima 'ludim' diktatorom, on nipošto nije lud već je ispravno poput svoga oca i djeda shvatio da je nuklearizacija ono što može očuvati njegovu državu od vanjske invazije.
Drugi razlog je zakonski. Sjeverna Koreja je suverena i neovisna država, članica Ujedinjenih naroda i drugih međunarodnih organizacija, te formalno-pravno, legalna agresija protiv nje nije provediva. Takvu agresiju bi u UN-u blokirale barem Rusija i Kina kao stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a. Ali i mnoge druge države bi negirale takvu akciju ponajviše Južna Koreja, Japan, ali i Indija i europske države koje ne podržavaju takve agresivne radnje.
Treći razlog: uspješan ograničeni napad na nuklearna postrojenja nije moguć. Kirurški precizni napadi iz zraka protiv nuklearnih postrojenja (slični izraelskim napadima na irački nuklearni centar 1981.) neće proći. Prekasno je za takvu akciju. Oružja na bazi plutonija odnosno nuklearni uređaji su već davnih dana na sigurnom u podzemnim postrojenjima po kojima je Sjeverna Koreja toliko poznata. Doslovno je nemoguće locirati sve sjevernokorejske nuklearne uređaje i čak kad bi nekim čudom obavještajne službe dobile takve podatke bilo bi teško uništiti masivna, teško utvrđena podzemna postrojenja.
Četvrti razlog zbog kojeg Washington neće nikad napasti Pjongjang jest neisplativost potpunog rata. Reljef na sjevernom dijelu Korejskog poluotoka je neravan, brdovit, šumovit i planinski što čini težak zadatak američkoj kopnenoj vojsci da se probija kroz takva područja. Premda konvencionalne trupe sjevernokorejske vojske nemaju šanse pobijediti u takvom ratu, Sjeverni Korejci bi bili spremni Amerikancima nanijeti teške gubitke. Pogotovo dio vojske koju čine profesionalni, odlično uvježbani ratnici. 10 000 ili 20 000 mrtvih američkih vojnika ne bi koristilo nijednom vrhovnom zapovjedniku pa ni Donaldu Trumpu.
Peti razlog: ranjivost Južne Koreje, pogotovo Seula, kad bi došlo do rata. Iako konvencionalna vojska Republike Koreje je mnogo jača od vojske DNRK (prema portalu Global Firepower Jž. Koreja se nalazi na 11. mjestu na svijetu, a Sj. Koreja na 25. po vojnoj snazi), sjevernokorejsko topništvo značajno je opasno po Jug. Topništvo Sjevera posjeduje preko 21 tisuću različitih komada artiljerije od kojih je većina postavljena uz demilitariziranu zonu uz granicu na 38. paraleli. S tih položaja vojska DNRK može gađati Seul koji je udaljen samo tridesetak kilometara od granice. Seul je gusto naseljen grad pa bi učinak sjevernokorejske artiljerije bio izrazito razoran pogotovo jer brza evakuacije ne bi bila moguća. Seul bi se doista pretvorio u 'vatrenu bujicu' kako su često propagandisti sa sjevera tvrdili.
Šesti razlog je protivljenje Seula invaziji na Pjongjang čak i ako se zanemare vojni razlozi. Pravi rat na Korejskom poluotoku, pa čak i kratkotrajni, bi nanio ogromnu štetu južnokorejskom gospodarstvu koje je ovisno o stranim investitorima. Strani investitori iz SAD-a, Nizozemske, Velike Britanije, Njemačke i drugih zemalja bi se razbježali što bi bilo katastrofalno za Seul. Već se i prije pokazalo da zveckanje oružjem i granični okršaji Sjeverne i Južne Koreje vrlo negativno utječu na gospodarstvo RK. Pravi rat bi imao mnogo veći negativni učinak. Glasnogovornik južnokorejskog ministarstva ujedinjenja, Lee Duck-hang, je u ponedjeljak 10. travnja na pitanje o mogućem ratu na Korejskom poluotoku izjavio: 'Nema razloga biti mnogo zabrinut... SAD su kazale da podržavaju politiku Južne Koreje prema Sjevernoj Koreji, i naša vlada namjerava riješiti sve probleme mirnim putem'. To je dokaz da južnjaci nisu zainteresirani za rat.
Štoviše, na južnokorejskim predsjedničkim izborima u svibnju favorit je Moon Jae-in kojeg je podržala liberalna Demokratska stranka. Za razliku od svrgnute predsjednice Park, Moon je zagovornik mekšeg pristupa Sjeveru kroz poznatu 'Osunčanu politiku'. Takva politika potiče suradnju i razgovore za razliku od sankcija i prijetnji. Moon podržava zbližavanje s Kimovim režimom kroz ponovno otvaranje Kaesong industrijske zone i drugih veza, ali i osporava postavljanje THAAD-a.
Sedmi razlog je vojna kontrainvazija koju bi provele definitivno Kina, a možda čak i Rusija. Suvremeni svjetski politički poredak je multipolaran i SAD nema više tu diplomatsku moć da izvodi ratove diljem svijeta, a da mu se ne suprotstave barem Rusija i Kina.
Osmi razlog: SAD-u zapravo odgovara postojanje Kimova režima. Amerikanci tako mogu zbog poteza sjevernokorejskih vlasti jačati svoju vojnu nazočnost na Korejskom poluotoku i Dalekom istoku općenito - oboje su geopolitički iznimno značajna područja. U Južnoj Koreji je smješteno 28 000 američkih vojnika i napredni vojni sustavi koji se koriste kako bi se vojno opkolile Rusija i Kina. Npr. 8. ožujka je započelo raspoređivanje naprednog antiraketnog američkog sustava THAAD u Južnoj Koreji koje bi trebalo biti dovršeno do kraja ove godine. Iako se taj sustav navodno raspoređuje zbog Sjeverne Koreje on se zapravo raspoređuje kako bi SAD blokirao Kinu i Rusiju. THAAD nije namijenjen presretanju kratkometnih projektila koje bi mogao ispaliti Pjongjang već srednje dalekih i dalekometnih projektila koji bi mogli biti ispaljeni samo s područje jugoistočne Kine i ruskog Dalekog istoka.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
