Američki rat u Afganistanu ušao je u svoju 16. godinu, a kraj se još uvijek ne nazire. Dok je rat protiv talibana i drugih gerilskih skupina zapeo u neriješenosti, afganistanska vlada ne pronalazi rješenja za široko rasprostranjenu korupciju i brojne administrativne i ekonomske probleme. Zato je izgledno da je avantura Sjedinjenih Država u Afganistanu daleko od kraja, ali i još dalje od sretnoga svršetka. Premda Donald Trump u izbornoj kampanji i prvim mjesecima vladavine nije postavio Afganistan na čelno mjesto prioriteta, uskoro će Bijela kuća morati odlučiti što da učini s najdužim američkim ratom u povijesti. To je ogroman izazov o kojem ovisi budućnost Bliskog istoka, ali i ugled SAD-a u svijetu.
Prije 16-godišnje američke intervencije, trajao je 12-godišnji građanski rat, a prije toga sovjetska intervencija. To bi značilo da je Afganistan u ratu još od 1979. Upravo na policymakerima u Washingtonu je najveća odgovornost da se riješe sukobi i osigura mir i stabilnost. Nedavno je senator John McCain u svome priopćenju istaknuo da SAD nema strategiju da riješi neriješeni rat i ostvari pobjedu. No to bi se uskoro moglo promijeniti.
Iznaći rješenje za Afganistan je sve samo ne jednostavno. Kao i obično kad su u pitanju vojne stvari, izdvajaju se tri rješenja. Čini se da američko rukovodstvo može birati između tri vruće opcije: 1. povlačenje američke vojske i brz poraz, 2. očuvanje trenutnog kursa i doživljavanje sporog poraza i 3. uvođenje radikalnih promjena koje bi rezultirale trijumfom.
Prije desetak dana ministar obrane James Mattis priznao je da Amerika ne pobjeđuje u afganistanskom ratu te je obećao da će objaviti novu strategiju do sredine srpnja. Kao dio nove strategije uskoro će Pentagon poslati skoro četiri tisuće dodatnih vojnika u Afganistan u pokušaju kako bi izmijenili nepovoljnu ratnu situaciju. Odluka je to koju je donio predsjednik Trump kako bi olakšao ministarstvu obrane promjenu strategije. Pentagon radi reviziju strategije u Afganistanu koja će prema Mattisu potrajati nekoliko tjedana. Slanje dodatnih trupa odgovor je na talibanske uspjehe i nadolazeće borbe. Trenutno se u Afganistanu nalazi oko 8 400 Amerikanaca (većinom u ulozi savjetnika i trenera) plus trupe drugih savezničkih zemalja. 2010. i 2011. američka vojska imala je u turbulentnoj zemlji oko 100 000 vojnika, ali je 2013. prebacila odgovornost na snage afganistanske države.
Amerikanci se u Afganistanu suočavaju s nekoliko sigurnosnih izazova koje će morati ili riješiti ili će ih odvesti u poraz. Prvi izazov se vidi u tome da je posljednjih godina sigurnost u Afganistanu narušena zbog povlačenja američkih postrojbi i neefikasnosti lokalnih snaga sigurnosti. Dakle, trenutna američka afganistanska strategija mogla bi se opisati kao oslanjanje na lokalne trupe uz što manji američki angažman u samim borbama. Takva strategija je fijasko zato što talibani osvajaju sve više teritorija iz tjedna u tjedan. Vlada u Kabulu još uvijek kontrolira velike gradove i prometnice, ali talibani osvajaju sve više ruralnog područja. Američki savjetnici i stručnjaci ne znaju kako osposobiti Afganistance da sami uvedu red.
Drugi izazov dolazi iz Pakistana. U nastojanjima da se pacificira područje Afganistana Trumpova administracija pokušat će na svojevrstan način pacificirati Pakistan koji se posljednjih godina pokazuje kao prava oaza i uporište islamističkih militanata za akcije u Afganistanu. Naime, u Pakistanu militanti pronalaze idealno mjesto za odmor, trening i planiranje napada na bojištima Afganistana, Iraka i Sirije. Npr. sumnja se da su militanti s utočištem u Pakistanu odgovorni za teroristički napad u Kabulu od 31. svibnja u kojem je ubijeno više od 80 osoba. Stoga bi Trump u Pakistanu mogao povećati broj napada bespilotnih letjelica, smanjiti i ograničiti ekonomsku pomoć i unazaditi status Islamabada kao glavnog saveznika NATO-a u regiji.
Pakistanci žestoko odbijaju tvrdnje da pomažu terorizam negirajući američke navode da pakistanska obavještajna agencija ISI ima veze osim s talibanima i s Haqqani mrežom militanata koje se sumnjiči za neke od najsmrtonosnijih napada u Afganistanu. Sami pakistanski dužnosnici tvrde da je njihova zemlja teško pogođena terorističkim napadima pa iznose podatak da je od 2003. do danas ubijeno skoro 22 000 civila i 7 000 vojnika u napadima džihadista. Međutim, jasno je da je Pakistan tvrđava džihadista i tu bi tvrđavu trebalo razbiti da bi se oslabilo teroriste preko granice u Afganistanu.
Treći izazov je činjenica da je Afganistan postao prava meka za raznorazne islamističke skupine koje nastavljaju trenirati, planirati i provoditi napade. Prema američkim podacima, vlada u Kabulu suočava se s barem 20 skupina pobunjenika uključujući talibane, Haqqani mrežu, ISIS-Khorasan i Al-Kaidu. Sve te skupine čine najveću koncentraciju terorista na cijelom svijetu, a ta koncentracija se nalazi upravo na teritoriju Afganistana i Pakistana. Iako su američke snage pokušale poraziti pobunjenike provodeći različite protuterorističke akcije, nisu uspjele.
Četvrti izazov je loše stanje civilnih i vojnih struktura afganistanske države. Afganistanska vojska i policija provodi akcije bez nadzora ili s malim stupnjem nadzora pravosudnih tijela. Zato se djelatnost snaga sigurnosti često može nazvati paramilitarnom jer pravosuđe ne funkcionira. Goropadna korupcija potkopava ionako krhku vladu jer ne dozvoljava realizaciju brojnih projekata obnove. Afganistan je nažalost jedna od zemalja s najvećom korupcijom na svijetu. Problem je i gospodarstvo koje bi trebalo diverzificirati i manje se oslanjati na uzgoj maka. 2016. proizvodnja maka se povećala za čak 43%. Ta biljna kultura je odgovorna za 80% svjetske proizvodnje opijuma.
Trumpova administracija morat će donijeti teške odluke kako bi stabilizirala Afganistan. U biti Trump se suočava s istim problemima kao i Obama samo što je sada situacija još ozbiljnija. Obama je bio spreman na vijetnamski scenarij. Tj. bio odlučan povući američku vojsku i prepustiti državu lokalnim snagama koje bi za koju godinu doživjele slom. U svibnju 2014. objavio je da će povući američke trupe do kraja svog mandata. No, uskoro je spektakularni uspon ISIS-a naveo Obamu da ipak zadrži određeni broj američkih snaga jer bi ISIS-ovo osvajanje Afganistana bilo prijetnja nacionalnoj sigurnosti SAD-a.
Trumpov ponos neće dozvoliti da SAD izgubi rat slično kao u Vijetnamu. Pogotovo od radikalnih islamističkih terorista. Ako bi se to dogodilo njegov moto "America first" bi totalno pao u vodu. Zato će Trump pokušati ili izvući neriješeni ishod ili čak doći do pobjede. To je nagovijestio u travnju kad je bacio "majku svih bombi" na kompleks ISIS-ovih tunela i bunkera u distrikt Achin u provinciji Nangarhar.
Trumpov pristup Afganistanu bi se mogao opisati "ruke dalje od vojske". To znači manje miješanja politike u vođenje rata, tj. predsjednik će dati više slobode Pentagonu u provođenju ratnih operacija.Trump je nedavno dao odobrenje ministarstvu obrane da samo odlučuje o broju trupa i njihovom povećanju u Afganistanu. Za očekivati je da će se osim većeg broja vojnika, povećati američki angažman među Afganistancima kako bi bili bolje obučeni i opremljeni za borbe. Svakako Trump će omogućiti veću slobodu američkim specijalcima i zračnim snagama u uništenju talibana kao što se dogodilo u Jemenu i Somaliji. I naravno povećat će se američki pritisak na Pakistan kako bi Islamabad odustao od davanja potpore džihadistima.
Takve odluke dodatno će rasplamsati rat u Afganistanu uz veće žrtve civila, ali bi mogle i donijeti pobjede što bi prisililo pobunjenike da sjednu za pregovarački stol i dođu do kompromisa s vladom u Kabulu i SAD-om. Trump će pokušati zadržati američku kontrolu nad Afganistanom kako bi učvrstio položaj Amerike na Bliskom istoku i srednjoj Aziji te da bi se suzbilo sve veće širenje utjecaja Rusije i Kine na tom trusnom području.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
