Svjetski mediji bruje o iranskom 'ustanku' ne shvaćajući slojevitost ovih događaja. Kako prosvjedi jačaju pa jenjavaju, svatko pokušava odgonetnuti što se zapravo događa u Islamskoj Republici. Mnogi pokušavaju opisati ove događaje kao ponavljanje prosvjeda iz 2009., ali se to teško može povezati. Prosvjede 2009. pokrenula je srednja klasa u Teheranu, dok su ovdje mahom prosvjednici radničkog staleža u provincijskim gradovima. Ono što se može ipak zaključiti jest da su prosvjedi započeli u Mašhadu, da su potaknuti od strane konzervativnih političara koji su htjeli naštetiti imidžu predsjednika Rohanija na temu gospodarstva. No, nekako su prosvjedi okrenuli u drugu stranu. Jasna poruka cijelome svijetu dolazi iz usta samih prosvjednika – sustav Islamske Republike je ovdje da ostane. Pitanje je samo koji oblik će imati ta država, te kako će konzervativci, umjerenjaci i reformisti iskoristiti ove prosvjede za svoju korist.
Četiri dana nakon početka prosvjeda, predsjednik Hasan Rohani je konačno progovorio o njima na sjednici vlade. Priznao je da Iranci imaju pravo prosvjedovati, ne samo zbog loše gospodarske slike, već i zbog korupcije i netransparentnosti. Međutim, upozorio je kako vlast neće tolerirati nasilje i uništavanje imovine. Ujedno je odbacio Twitter izjave Donalda Trumpa koji podupire prosvjede, podsjetivši da je upravo Trump prije par mjeseci prozvao Iran terorističkom nacijom. Rohani se ujedno zahvalio dužnosnicima i sigurnosnim snagama što se nisu suočili s prosvjednicima nasiljem, čime je poručio kako vojska i policija ne mogu udariti na narod. Takvo što se doista ne može očekivati, jer bi to bila snažna ironija povijesti, s obzirom da je šahova strahovlada koristila vojsku i policiju te brutalno nasilje na ulicama, zbog čega je naposljetku i došlo do Islamske revolucije 1979. godine. Poginulih ima, ali se radi ponajviše o smrtnim slučajevima u međusobnim svađama, a među mrtvima i ranjenima je i nekoliko protuprosvjednika.
Šestog dana prosvjeda oglasio se i iranski Vrhovni vođa ajatolah Ali Hamenei. Rekao je kako neprijatelji Islamske Republike koriste prosvjede za borbu protiv vlasti, koristeći novac, oružje, političke i sigurnosne mjere, sve za stvaranje problema u zemlji. Tajnik iranskog Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost (tijelo kojim upravlja predsjednik) Ali Šamhani je ocijenio kako su domaći problemi doista doveli do ovih prosvjeda, ali da su se i strane sile umiješale u domaću politiku, posebice Saudijska Arabija, Izrael, Sjedinjene Države i Velika Britanija. Šamhani tvrdi kako ove zemlje pokušavaju urušiti naciju iznutra te da 27 posto hashtagova u odnosu na iranske prosvjede dolaze iz Saudijske Arabije.
Konzervativna frakcija iranske politike potaknula je isprva prosvjede. Član Vijeća stručnjaka, moćnog političkog tijela koje nadzire rad Vrhovnog vođe, Ahmad Tavakoli rekao je kako su ulični prosvjedi bili 'očekivani' uslijed gospodarske politike vlade. Tavakoli je usporedio Rohanijeve s politikama pokojnog Hašemi-Rafsandžanija za vrijeme njegovog predsjedničkog mandata u devedesetima, proglasivši ih neoliberalnim ekonomskim mjerama koje streme rušenju sustava subvencija, popularnog među narodom. Bivši konzervativni zastupnik Hamid Rasaei iz Mašhada čak je optužio medije što ne prenose prosvjede protiv Rohanija, a Mehdi Mohamadi (bivši savjetnik Saida Džalilija, konzervativnog predsjedničkog kandidata) piše kako su prosvjedi povedeni zbog ekonomskih poteškoća i pravo su naroda. Konzervativni analitičar Vahid Jaminpur poziva vladu ne da stiša prosvjede, već da potakne ministre na promišljanje o poboljšanju gospodarske slike.
Doista se čini da su prosvjedi započeti u Mašhadu, s konzervativnom potporom. Rohanijev potpredsjednik Ešak Džahangiri ih je optužio za pokretanje nemira, te upozorio kako oni koji su ih započeli neće biti ujedno i koji će ih završiti. Neovisni konzervativni analitičar Amir Mohebian je u pravu kada kaže da su prosvjedi započeti u drugom najvećem iranskom gradu Mašhadu pokrenuti uz pomoć protivnika vlade, ali nisu očekivali kako se prosvjedi dobiti svoju logiku i neovisan pokret koristeći popularnu aplikaciju Telegram, koju koristi oko 40 milijuna ljudi u Iranu. Konzervativni mediji su u samo nekoliko dana naglo promijenili ploču i umjesto poticanja prosvjeda protiv Rohanija, počeli su pisati o dramatičnim nasilnicima i međunarodnim urotama.
Na Telegramu se prosvjedi organiziraju i koordiniraju putem kanala Amad News, kojim navodno upravlja novinar u egzilu Roholah Zam, sin višeg reformističkog duhovnika koji je pobjegao iz zemlje zbog navodnih poveznica sa stranim obavještajnim agencijama. Krajem prošle godine, ministar informacijske tehnologije i komunikacija Mohamad Džahromi zatražio je od osnivača Telegrama Pavela Durova da zatvori Amad News, što je ovaj i učinio, ali odmah potom se organizacija preselila na druge servise, uključujući Twitter. I dok metode mobilizacije postaju jasne, još nije poznato koja osoba ili skupina vodi prosvjede, za razliku od 2009. No, prosvjednici sami nisu ujedinjeni u svojim apelima. Slogani polaze od kritika visokih cijena do rušenja Islamske Republike. Većinom se radi o mladima, generacijama rođenima u devedesetima koje ne poznaju teža ograničenja, ali zahtijevaju posao i bolji životni standard. Istovremeno se čini kako prosvjednici nemaju nikakav plan niti ideju tko bi mogao preuzeti vodstvo u Islamskoj Republici, što samo po sebi vodi neorganiziranoj radikalnoj buntovnoj skupini koja je u jednom stoljeću potrage za demokracijom u Iranu uvijek imala putanju 'jedan korak naprijed, dva nazad'.
Stoga je najvjerojatniji ishod ovih prosvjeda kapitalizacija u Rohanijevoj vladi. Zašto? Prvo, Rohani je sklon dati prostora iskazivanju nezadovoljstva. Povećana je razina slobode izražavanja razlika u mišljenju, a čak je i Hamenei prihvatio kako postoje Iranci koji ne podupiru Islamsku Republiku, te da je to njihovo građansko pravo. Važan potez koji bi sada Rohani mogao učiniti jest uključiti sudstvo i sigurnosne službe u realiziranju obećanja i dozvole mirnih prosvjeda. Čak i konzervativci smatraju kako je to pravilno. Time bi Rohani ostvario ono što priželjkuje poznati iranski parlamentarni zastupnik Ali Motahari: kulturu prosvjeda u Iranu.
Rohani je svjestan kako mora odgovoriti na stvarne gospodarske poteškoće i odgovoriti na optužbe za uvođenjem neoliberalnih aspekata u predloženom proračunu za iduću iransku godinu, koja počinje 21. ožujka. Ovdje će morati pomno promisliti o smanjivanju subvencija. Napokon, umjesto da dozvoli domaćim protivnicima i radikalima da koriste prosvjede za svoj položaj, Rohani se mora približiti Vrhovnom vođi i uvjeriti ga za pokretanje jačeg nadzora neodgovornih središta moći i novca u vrlo heterogenom iranskom političkom sustavu. Predsjednik je napravio prvi korak u javnom prikazivanju detalja o alokacijama proračuna i o utjecajima skrivenih aktera na financijskom tržištu. Ironično, upravo je taj potez i doveo do prosvjeda. No, dugoročno bi Rohani mogao u ovim prosvjedima pronaći veliku priliku za reformu. Kako se približava Nova godina (Noruz) u Iranu, prosvjedi će jenjavati, a drastično smanjena inflacija i povratak ekonomskog rasta bit će povod očekivanju povećanja zaposlenosti u novoj godini. Islamska Republika je tu da ostane. Možda i jača nego je ikad bila.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
