Iranska Islamska revolucionarna garda (IRGC) potvrdila je da je brigadni general Hosein Hamedani ubijen u Siriji. Hamedani je možda najviši iranski general koji je ubijen u Siriji tijekom četverogodišnjeg građanskog rata u toj zemlji. Imao je značajnu ulogu u glavnim događajima Islamske republike, od Iransko-iračkog rata i postizbornih prosvjeda 2009., do sve većeg iranskog učešća u potpori sirijskoj vladi i predsjedniku Bašaru al-Asadu.
Prema izjavi IRGC-a, Hamedani je ubijen u noći 8. listopada u gradu Alepu od strane terorista Daeša (ISIL). Izjava govori da je Hamedani štitio hram unuke proroka Muhameda Zejneb, koji se nalazi u Damasku, te da je jačao islamski front otpora protiv terorista. Posljednji ispraćaj generala obavljen je u Teheranu 11. listopada. Hamedani je jedan od osnivača IRGC-a u zapadnoj iranskoj provinciji Hamedan. Nakon Islamske revolucije 1979., kao član IRGC-a, pomogao je u stišavanju ustanka u iranskoj provinciji Kurdistan tijekom Iransko-iračkog rata. U tom ratu, koji je trajao osam godina, Hamedani je zapovijedao brojnim važnim jedinicama. Napisao je iz tog vremena dvije knjige 'Mjesečina u Hajenu' i 'Brate, to je dužnost'.
Godine 2009. Hamedani je bio zapovjednik jedinice IRGC-a, Teheranskog voda Mohamad Rasulalah, kada su izbili ulični prosvjedi nakon predsjedničkih izbora poznati kao Zelena revolucija. General Hasan Firuzabadi, načelnik glavnog stožera iranskih oružanih snaga, sjetio se njegove uloge u tom prosvjedu te podsjetio na njegovo zaustavljanje američkog udara u tim nemirima.
Hamedanijeva najnovija uloga jest ustanovljavanje narodne milicije u Siriji. U travnju 2015., u raspravi oko svoje uloge u Siriji, Hamedani je izjavio da se iranske savjetodavne akcije sastoje od nadzora i aktiviziranja mobilizacijskih centara s kulturalnim fokusom. On je potvrdio da iranska vojska nije htjela stvoriti posebno ponašanje na frontu ili dizajnirati načela, već da su utrošili vrijeme na praktične korake prema stvaranju jedinstva i časti. Te skupine organizirane su od sirijskih sunita, alevita, kršćana i ismailita te da se kultura svete obrane sirijske mladeži treba predstaviti kao takav model. Zanimljivo, izraz 'sveta obrana' jest upravo naziv koji Iran službeno upotrebljava za Iransko-irački rat.
Prema Hamedaniju, ove akcije su također vodile većoj religioznosti sirijske mladeži, što Iran podržava. Zato jer, dodao je, da se borba odvija protiv terorista i u tome rame uz rame sudjeluju i suniti i šijiti, te da je to potvrda kako velik postotak stanovništva vidi i doživljava drugu denominaciju kao svoju braću. Hamedani je rekao da svaka od sirijskih 14 provincija ima svoje snage u tim odredima, čak i iz provincija koje nisu pod kontrolom sirijske vlade.
Nije jasno koliko su Hamedanijeve izjave stvorene da pruže pozitivno svijetlo na iransku potporu za sirijsku vladu i Asada te koliko su u skladu sa stvarnošću na terenu. Oporbeni mediji su prije spominjali da je Hamedani raspušten sa svojih dužnosti. Čak je i iranski parlamentarni zastupnik i bivši zapovjednik IRGC-a Ismail Kosari izjavio da je prošla godina dana otkako se Hamedani vratio iz Sirije i da je njegovo prisustvo sada bilo samo zato što je posjedovao posvemašnje razumijevanje te regije te je bio od pomoći u drugim operacijama.
Hamedanijev boravak u Siriji, međutim, u središte pozornosti dovodi često spominjanu, a malo poznatu iransku sigurnosnu snagu pod kolektivnim nazivom Revolucionarne garde (Sepah ili Pasdaran). Kao i u složenom iranskom političkom sustavu, iranske sigurnosne ustanove su obilježene preklapanjem, dvostrukim odgovornostima, a ponekad i izravnom konkurencijom organizacija za fondove, opremu i utjecaj.
Iranske oružane snage su podijeljene u dvije grane, redovna vojska (arteš) i IRGC, s time da IRGC potpada službeno pod Ministarstvo obrane i s artešom čini jedinstvenu vojsku. U toj jedinstvenosti, IRGC čini oko deset posto vojnih snaga. I IRGC i arteš imaju odvojene vojske, mornarice i zračne snage, te obje imaju istu ulogu u obrani Irana protiv vanjskog napada. Uz to, IRGC ima i misije u odnosu na unutarnju sigurnost te se smatra 'čuvarom vatre revolucije', odnosno čuvarom sustava vladavine islamskih učenjaka (velajat-e fakih), što znači ustavotvornog poretka Islamske republike.
U tome se uloga IRGC-a preklapa sa zakonitim ulogama Snaga za provedbu zakona i Ministarstva za informiranje i sigurnost. IRGC je osim toga blizak iranskoj vojnoj industriji. Od kraja Iransko-iračkog rata IRGC je stekao veliku političku i ekonomsku moć. Unutar IRGC-a nalazi se i brigada al-Kuds (arap. Jeruzalem), koja zajedno s Ministarstvom za informiranje i sigurnost ima zadatak skupljanja obavještajnih podataka, zastrašivanja neprijatelja i kontraobavještajnih akcija te misija obučavanja u drugim zemljama.
IRGC je blizak vjerskim krugovima, a pod sobom ima i snage otpora pod nazivom basidž. Basidži su dobrovoljna rezervna snaga koja ima aktivnu jačinu od nekih tristo tisuća ljudi, a može mobilizirati u kratkom roku otprilike pet milijuna ljudi. Radi se o dobrovoljcima koji posjeduju vjerski žar i svjesnost važnosti Islamske revolucije. Basidži su prisutni u gotovo svim područjima iranskog društva, a posebno su organizirane jedinice basidža među sveučilišnim studentima, lokalnim selima, radnicima itd. Basidži pomažu u socijalnom radu, izgradnji škola, bolnica i džamija, predavanjima i vjerskim svečanostima, te time održavaju ideju Islamske republike vitalnom i poželjnom.
Snage za provedbu zakona nalaze se pod Ministarstvom unutrašnjih poslova i ima razne odgovornosti, među kojima su i borba protiv narkotika, kontrola nemira, zaštita granice, provođenje zakona o moralnosti i borba protiv korupcije. Oni podsjećaju na europski stil žandarmerije.
Pasdarani, međutim, nadilaze sve druge sigurnosne formacije u Iranu. Njihova je prisutnost posebice moćna u vrlo segmentiranom i frakcioniziranom iranskom političkom sustavu, koji se ni po čemu ne razlikuje od europskih i američkih političkih borbi, iako se na Zapadu pokušava progurati propaganda da je Iran monolitan teokratski režim. IRGC je iz svojih redova dao predsjednike, članove vlade, parlamentarne zastupnike i brojne provincijske i lokalne dužnosnike. Izvan strogo političkog područja, IRGC posjeduje medije, aktivnosti obučavanja i obrazovne programe ciljane na jačanje lojalnosti Islamskoj republici i održavanje spremnosti naroda na moguće napade u vječito nemirnom Bliskom istoku. Zanimljivo je kako je Iran jedina zemlja u cijeloj regiji koja nema neke veće nemire ili ratne prijetnje, iako se sa svih strana nalazi u susjedstvu s ratom razrušenim državama ili nesigurnim političkim sustavima (npr. Afganistan, Irak, Pakistan).
Ipak, najveća snaga IRGC-a leži u ekonomskoj sferi, gdje je najveći rast i diverzifikacija pasdarana. Od strateških industrija i komercijalnih usluga do izgradnje brana i plinovoda, pa sve do proizvodnje automobila i operacija laserom, sve su to poslovne grane u kojima se IRGC etablirao na vodećim pozicijama. Ove pozicije proizlaze iz kultiviranje legitimnosti na temelju uloge koju su ovi borci imali tijekom Iransko-iračkog rata i u poslijeratnoj izgradnji države. Ova rana povijest Islamske republike i dalje je predmet frakcijskih sukoba i javnih rasprava o ulozi IRGC-a, otprilike jednako kao u neuspješnom pokušaju branitelja na području bivše Jugoslavije koji nisu dobili jednaki tretman nakon rata.
IRGC također vodi bonijade, odnosno razne fondacije. Dva najvažnija bonijada su Fondacija za potlačene (bonijad-e mostazafan) i Fondacija za mučenike i veterane (Bonijad-e šahid va omure džanbazan). Mostazafan je najveća fondacija u Iranu i dobro je integrirana u iransko gospodarstvo. Službeno djeluje kao nevladina organizacija iako je pod izravnim nadzorom Vrhovnog vođe koji imenuje njezinog direktora. Mostazafan koristi polovicu svojih resursa za pomoć potrebitima u obliku niskokamatnih pozajmnica ili mjesečnih mirovina, a drugu polovicu za različite subvencije. Posjeduje ili vodi oko 350 kompanija od poljoprivrede, industrije, transporta do turizma. Najveća pojedinačna korporacija jest Organizacija za poljoprivredu i prehrambenu industriju, koja sama posjeduje više od 115 kompanija. Ova je fondacija ujedno dobivala velike poslovne ugovore, kao onaj za izgradnju novog terminala međunarodne zračne luke Imam Homeini u Teheranu. Mostazafan je također pokrenuo i održava ekonomske odnose sa zemljama diljem svijeta, posebice u infrastrukturnim projektima i poljoprivredi.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
