Barbarstvo od kojeg se dugo strahovalo sada je ovdje: vrijeme "humanitarnog militarizma" i permanentnih ratova
Nakon dvanaest godina evo konačnog rezultata najvećeg mirovnog pokreta, upravo na primjeru Iraka, kad je na cijelom svijetu sto milijuna ljudi sišlo na ulice te je taj pokret bio nazvan "novom svjetskom moći". Pobijedili su neokonzervativci (neocon) američke desnice i vlada lijevog centra koja je na Zapadu učinila svojom stvar "humanitarnog militarizma" koja je zasula miomirisima pokolje vlastitog razdoblja: rat je tako postao permanentnom pojavom, koja se neprestano širi.
Ta pojava se vraća posvuda i to iznebuha. Iznenada? Njegova tragična prisutnost zapaža se svakoga dana usprkos šutnji suučesničkih vlada i vrlo često šutnji medija, kakvi su kod nas Repubblica i Corriere della Sera, koji su došli dotle da prešute i izbrišu pokolje u Gazi i da ih ne objave na prvim stranicma.
Često je i na ljevici rat posljednji od problema, vijest koja se stavlja u posljednjem trenutku u neki dokument, ili navodi kao stav uz nesposobnost pravilnog interpretiranja odnosa, koji su do sukoba doveli, tumačenja te niti užasa, što povezuje različite sukobe na zemlji sa političkim promjenama oko kojih se vodi borba. A naglo pogoršanje događanja čini evidentnom opću kratkovidnost, koja karakterizira kulturu Zapada.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.