Saudijska Arabija jedan je od najvažnijih američkih saveznika na Bliskom istoku, a i odličan je kupac američkog naoružanja. Sada na to tržište upad planira i Rusija koja je najavila veliki zaokret u odnosima s Rijadom za vrijeme posjete saudijskog kralja Moskvi početkom ovog mjeseca.
I dok Saudijska Arabija skuplja nove i održava stara saveze diljem svijeta, o njenom unutarnjem ustroju gotovo se nikada ne govori. Kada se u Zapadnim medijima spominje prijetnja Islamizma često se spominje umjesto Saudijske Arabije njen glavni regionalni rival, Iran.
Iran, za razliku od Saudijske Arabije, ima sustav kojeg bismo mogli nazvati "polu-demokratskim". Naime, predsjednički izbori održavaju se redovno i predsjednik je vrlo važna figura u Iranu, ali ne i najvažnija. Zadnju riječ u Iranu ima ajatolah, religijski vođa, a njega ne bira narod, što znači da je i Iran zapravo teokracija.
U isto vrijeme na snazi je poprilično žestoka američka kampanja u kojoj se sve terorističke "probleme" na Bliskom istoku želi svaliti na Iran iako je teško reći gdje Iran uopće podupire terorizam, a pod terorizam mislimo na ono što se pod time danas podrazumijeva - bombaše samoubojice i odrede smrti koji ubijaju na masovnoj razini.
Iran podupire terorizam ukoliko libanonski Hezbollah smatramo "terorističkom organizacijom", no posve je jasno da istu, ako je se tako proglašava, onda je se proglašava iz političkih razloga. Skupine kao što su ISIL i Al-Nusra Front ne mogu se zbog "političkih" razloga proglasiti teroristima jer njihovo djelovanje je eksplicitno terorističko.
Iran i Saudijska Arabija dvije su moćne predstavnice dvije glavne frakcije Islama - Saudijska Arabija je sunitska dok je Iran šijitska sila. Kada pak govorimo o eksplicitnom terorizmu, onom koji djeluje tim metodama na Bliskom istoku, sjeveru Afrike i sve češće na prostoru Europe, onda gotovo isključivo govorimo o sunitskim radikalima, ne šijitskim.
Netko će iz toga zaključiti kako je suštinski problem u sunitskoj frakciji te kako određeni aspekti religije stvaraju predispoziciju za terorizam među sunitskim radikalima. No, to je zapravo pogrešno tumačenje - teško je naći religiju ili bilo koju frakciju religije, a da u njoj, ako baš želimo, nećemo pronaći detalje koji se mogu interpretirati na krajnje radikalan način koji može dovesti do manifestacije terorizma u najgorem smislu.
Od religije treba napraviti korak unatrag i gledati je kao ideologiju, ideologiju koja služi u konačnici za širenje utjecaja. Svaka ideologija može voditi u krajnje ekstreman radikalizam, ako je se na takav način tumači. Primjerice, socijalistička ideologija može dovesti do socijalne mreže koje daje popriličnu sigurnost građanima u skandinavskim zemljama ili pak može dovesti do općeg genocida kao u slučaju Kambodže za vrijeme vladavine Pol Pota i Crvenih Kmera.
Islam kao religija, kada ga promatramo kao ideologiju, također ima raspon između Skandinavije i polja smrti Kambodže - kako sunitski tako i šijitski ogranak. Iz toga proizlazi da zapravo nije riječ o zapisima u svetim knjigama već kako se ti zapisi interpretiraju i koliko se nameće doslovno shvaćanje nečega. Drugim riječima, u modernom kršćanskom svijetu nema terorizma jer nitko s dovoljnim utjecajem ne prelistava Bibliju kako bi za terorizam pronašao povod.
Ako se vodimo takvim razmišljanjem onda se nameće činjenica da u Islamu, naročito u sunitskom Islamu, postoje sile s dovoljnim utjecajem koje mogu omogućiti terorističku aktivnost i radikalizam te vrste. Ako postoje, a postoje, gdje se nalaze? Tu se ponovno vraćamo na početak - opće je poznata činjenica da radikali s "najvećim megafonom" obitavaju na prostoru Saudijske Arabije. Klerici s ambicijom da iz Kurana izvuku ono što će potaknuti terorizam nalaze se većinom tamo i sve dok isti imaju veliki utjecaj, široki doseg, terorizam će biti problem.
Apsurdna je tvrdnja da se protiv terorizma može boriti konvencionalnom vojnom silom. Teroristi kada evoluiraju do faze vojske mogu biti poraženi na bojištu, kao što se to upravo i događa na prostoru Iraka i Sirije, ali terorizam nipošto neće biti iskorijenjen. Štoviše, trenutačna koncentracija na konvencionalnom ratovanju uskoro bi se mogla prebaciti na onu teže vidljivu - terorizam u kojem će primarno mete biti civili, a to znači potencijalno više takvih napada na tlu Europe jer teroristima nije "cilj" izvesti veliki napad u Bagdadu, gdje su napadi toliko česti da ih mediji često ni ne poprate - cilj im je napasti europske metropole, ekspozicija je daleko veća.
Kako to spriječiti? Jedino zaustavljanjem onih koji raspiruju terorističku ideologiju među muslimanima. Isti su pak nedodirljivi sve dok ih čuva moćna kraljevina. Naime, Saudijska Arabija je zemlja u kojoj jedna obitelj, obitelj Saud, vlada, no tu vlast moraju, što direktno, što indirektno, dijeliti s klerikalnom klasom koja je podjednako moćna, ako ne i moćnija od same obitelji.
Drugim riječima, saudijske vlasti neće nikoga zatvoriti zbog širenja ekstremističke interpretacije Islama - osim ako možda u isto vrijeme ne širi i ideje da bi trebalo svrgnuti kralja i njegovu obitelj, tada će biti uklonjeni, a i vrlo vjerojatno će im biti odrubljena glava.
Dakle, ako saudijska vlast neće zaustaviti ekstremističke glasnogovornike i - što je podjednako važno - i sve one ultra bogate pojedince koji financiraju terorizam, jer novca i ekstremizma u Saudijskoj Arabiji ne nedostaje, tko onda može zaustaviti saudijsku vlast? Izgleda nitko jer Saudijska Arabija uspjela je na svoju stranu staviti sve relevantne globalne aktere, od SAD-a, Europe, Rusije, pa čak i Izrael.
Glavni trn u oku, vjerojatno i jedini, ostao im je Iran. Tko je snažniji? Teško je reći. Iran širi svoj utjecaj oko Saudijske Arabije dok ona ima iznimno moćne saveznike na čelu sa SAD-om.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
