Kada u Europi govorimo o socijalizmu, neminovno se nameću određene stereotipne konotacije i maglovite slike staljinističke nomenklature koja riječ "proletarijat" spominje još samo u okvirima formalne propagande.
Stoga odmah u startu te ideje moramo diferencirati od nečega što kolektivno možemo nazvati "socijalizam 21. stoljeća" - onaj tko ne pristaje na diferencijaciju je:
a) nedovoljno upućen u konkretne razlike
ili
b) smisleno odbija diferencijaciju zbog svojih političkih (nužno kontradiktornih) stavova
Dani "crvene pošasti" davno su iza nas, socijalistički modeli koji nam se nude na razmatranje više nisu bauk, već možda i jedina, konkretna, uspješna, alternativa kolapsirajućem neoliberalizmu.
Neoliberalni kapitalizam živi i preživljava još samo zahvaljujući glorifikaciji pojedinih (najvećih) medija i oportunih državnih vlasti kojima zapravo ni nije bitno kako se sistem zove, sve dok radi za njihove interese.
Tu neoliberalni kapitalizam još uvijek caruje, no, on je mrtav u očima milijuna radnika i stanovnika koji su pokradeni, obespravljeni i izrabljivani pod dominacijom istog.
Stoga, valjalo bi itekako posvetiti veliku pozornost trendovima i konkretnim primjerima "socijalizma 21. stoljeća".
Kako vrijeme bude prolazilo, postajati će sve jasnije kako je priča oko saniranja europske krize samo naivna bajka. U ovim trenucima, koji bivaju sve teži iz dana u dan, dobro je znati da se upravo odvijaju neki procesi koji direktno prkose aktualnom ekonomskom modelu koji je još uvijek na snazi u Europi.
Kako i ističe kolumnist Richard Gott u svom tekstu za britanski The Guardian, Hugo Chavez zaista ima lekcije za današnju Europu. Štoviše, imao ih je i jučer, no, tada još nitko nije bio spreman slušati.
Ipak, danas, kada proživljavamo jednu od najtežih ekonomskih kriza u novijoj povijesti starog kontinenta, možda je vrijeme da s malo većom pozornošću osluhnemo što nam Latinska Amerika poručuje.
Richard Gott: "Chavezove ekonomske lekcije za Europu"
"Prije nekoliko godina putovao sam u predsjedničkom zrakoplovu Huga Chaveza zajedno s prijateljem iz lista Le Monde Diplomatique, upitani smo što mislimo da se sada događa u Europi. Da li ima šanse da skrene u lijevo? Odgovorili smo mu u depresivnom i pesimističnom tonu kakav je i vladao za vrijeme prvih godina 21. stoljeća. Ni u Britaniji ni u Francuskoj, ni nigdje unutar EU-a nismo vidjeli nikakve naznake takvog novog političkog kretanja.
"No možda vam mi možemo pomoći oko toga", rekao je Chavez namignuvši nam. Počeo je pričati o vremenima iz 1830. kada je revolucionarni narod izašao na ulice Pariza noseći slike Simóna Bolívara, južnoameričkog osloboditelja iz Venecuele koji je umro kasnije te iste godine. Borba za slobodu, u stilu Latinske Amerike, smatralo se tada kako je baš to put kojim treba krenuti Europa.
U to vrijeme bio sam potaknut, ali ne i uvjeren, Chavezovim optimizmom. No, danas smatram kako je bio u pravu - ovdje je dobar trenutak da se prisjetimo kako je Alexis Tsipras, vođa grčke radikalne ljevice, SYRIZA-e, posjetio Caracas 2007 i raspitivao se o budućoj mogućnosti kupovanja jeftine venecuelanske nafte, baš kao što to rade Kuba i druge države Kariba i Latinske Amerike.
U jednom trenutku su Ken Livingstone i Chavez razmatrali sličan naftni plan između Caracasa i Londona, ali ga je kasnije odbio Boris Johnson.
No, ono što je daleko važnije od jeftine nafte je moć primjera. Chavez je od početka stoljeća, još i ranije, usredotočen na projekt koji odbacuje neoliberalnu ekonomiju koja upravo pogađa Europu i većinu zapadnog svijeta. On se usprotivio receptima Svjetske Banke i MMF-a i borio se snažno protiv politike privatizacije koja je uzrokovala veliku štetu socijalnom i ekonomskom polju Latinske Amerike, baš kao što i sada EU prijeti da će uništiti ekonomiju Grčke. Chavez je ponovno nacionalizirao mnoge industrije, uključujući naftu i plin, koje su bili privatizirane za vrijeme 90-ih.
Riječi i inspiracije Chaveza imale su efekt i daleko izvan Venecuele. Potaknule su Argentinu da prihvati bankrot, re-organizira vlastitu ekonomiju i nacionalizira industriju. Chavez je također pomogao Evo Moralesu iz Bolivije da pokrene naftnu i plinsku industriju za dobrobit svoje zemlje, a ne za strane dioničare. Također mu je pomogao da stane na kraj i pljački profita od strane Španjolske po pitanju proizvodnje energije.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
