Situacija koja se dogodila tijekom vikenda u američkom gradu Charlottesville nije "uobičajeni" sukob između američkih desničara i ljevičara, bilo je to nešto više, možda čak i uvid u žive krajnosti političkog spektra današnje Amerike, "Trumpove Amerike", koje se zaoštravaju.
Za vrijeme sukoba jedna osoba se automobilom zaletjela u skup ljevičarskih prosvjednika te je pritom ubijena jedna žena, a 20-ak osoba je ranjeno, no to je vrhunac zapaljene situacije.
Navikli smo gledati desničarske prosvjede u SAD-u, znamo kako izgledaju - konzervativno, isključivo, često pozivajući se na religiju i njene ekstremne interpretacije, netrpeljivo, s tendencijom sipanja mržnje prema svemu što ne odgovara njihovom okviru "pravih Amerikanaca".
No, ovo što smo gledali u subotu bilo je nešto sasvim drugačije. Ovo nije izgledalo kao još jedan skup desničara, pa čak ni radikalnijih desničara, ovo je izgledalo kao Treći rajh!
Marširajući s bakljama po uzoru na KKK, vijoreći zastave sa svastikama, uzvikujući "Hitler je bio u pravu!" te anti-semitske pokliče mržnje, kao da su organizirano dali svima do znanja da ne postoje nikakve barijere desnog ekstremizma. Drugim riječima, kada se tom ekstremizmu ostavi prostor djelovanja on će ići sve dalje i dalje, neće "iz pristojnosti" stati "samo" na mržnji prema imigrantima, ili crncima, ići će uvijek dalje, sve do zadnje stanice, sve do kukastog križa, Hitlera i genocidne ideologije.
Neki promatrači ove žive situacije kontrirat će tvrdnjom kako do ekstremizma dolazi i s druge strane političkog spektra, pa se pritom čak spominje i tzv. "ekstremna" politička korektnost. "Borci za društvenu pravdu" (Social justice warriors - ili skraćeno SJW) postao je uvredljiv termin u SAD-u. Tvrdi se kako su ovi ljudi ekstremisti jer po svuda vide društvenu nepravdu pa čak i tamo gdje je nema ili "više nema".
U Americi da više nema društvene nepravde? To je vrlo apsurdan stav. Samo zbog činjenice da potlačene sekcije društva danas uživaju ista prava - od prava glasa do prava govora - ne znači da se protiv njih ne vrše nepravde.
SJW je svakako fenomen koje je omražen među određenim skupinama američkog društva, moglo bi se čak reći i kod velikog broja ljudi - ne nužno polovice, ali tu negdje. Zašto je tako? Zašto dolazi do tolike averzije prema političkoj korektnosti i zašto ona "gura" toliko daleko u jednu stranu dok desnica tone sve brže prema fašizmu?
Politička korektnost može uistinu biti problematična i može otići do apsurda. Primjerice, nakon što je Trump počeo pričati kako će muslimanima zabraniti ulazak u SAD, jedan od neslužbenih simbola otpora protiv njegove politike postao je hidžab, odnosno veo kojeg nose tradicionalne muslimanke. SJW-ovci kao da pritom ne shvaćaju da biranjem takvog simbola odlaze u zonu apsurda jer to jest u konačnici vjerski simbol, vjere koja u zemljama gdje se ona prakticira striktno guši mnoga prava žena. Žene koje se bore protiv vjerskog fundamentalizma i patrijarhata u zemljama Bliskog istoka, naročito oko Perzijskog zaljeva, sigurno ne gledaju blagonaklono na ovakav odabir.
No, u cijeloj toj priči moramo razumjeti da se SAD ne razvija po istoj pruzi kao Europa, pa čak ni kao ostatak svijeta. SAD je zemlja u kojoj kapitalizam ima više značenje, gotovo pa vjersko značenje. Biti dobar Amerikanac je biti pristaša kapitalizma - u dobru i u zlu. To se ne može reći za gotovo polovicu mladih ljudi, a mnogi od njih su SJW-ovci koji su glasali za Sandersa, no, politička korektnost je njihova zadnja stanica - dok je ovima s druge strane Hitler i svastika.
Zanimljivo, zar ne? Razmislimo na trenutak o tome, o tome do kuda je američko društvo omogućilo razvoj ekstremne desnice i ekstremne ljevice. Desnica uistinu ide daleko u krajnost, puno dalje od nekakvih prihvatljivih konzervativnih svjetonazora. Ne možemo se zavaravati tvrdeći kako je Charlottesville jedna radikalna iznimka, ekstremno mali postotak koji se, eto, skupio u jednom gradu. Možemo pratiti Ameriku kako diše, u komentarima ispod svakog političkog teksta, u usponu desničarskih YouTube zvijezda, u činjenici da su mnogi glasali za Trumpa jer se "usudio reći što drugi misle". I ovi u Charlottesvilleu su se usudili reći, i pokazati, što drugi misle.
Američka desnica je na rubu da se prevali u nešto što bismo mogli nazvati američki fašizam 21. stoljeća. Godinama se priprema, betonira ogromnu podlogu sa svojom retorikom koji ide dva koraka naprijed i onda jedan natrag - kada lukavo, ali i podlo, ustukne pred nekim teško izborenim društvenim pobjedama.
Ali Amerika je drugačija. Ne treba njen desničarski ekstremizam tražiti samo u neo-nacističkim paradama. Njeno koketiranje s ekstremizmom izbija i na mjestima koja bi inače bila rezervirana za neke stručnije debate - recimo u borbi spolova.
Desnica ide daleko i uskoro će pokazati da može ići još i dalje. S druge strane ljevica je ostala zakopana na stanici borbe protiv društvenih nepravdi. Nema nužno ničeg lošeg u toj borbi, ali to u vrijeme nabujale desnice može postati borba protiv vjetrenjača. Nešto koči američku ljevicu, njenu evoluciju, pa i radikalizaciju. Tko ili što? Nagađajmo - stanicu borbe protiv društvenih nepravdi financiraju i podupiru veliki igrači, od kontroverznih filantropa, do medija itd. Zašto? Je li to zapravo zavjera protiv američke ljevice na nacionalnoj razini?
U širokom pogledu - da. Primjerice, desničarske internetske zvijezde "jašu" na valu vlastitih sljedbenika, pristaša i obožavatelja. S druge strane, ljevičarski izvori bez potpore korporativnog sektora, i generalno "odozgo", ne bi uopće, većinom, mogli niti postojati.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
