Fausto Sorini i Cesare Procacaccini: Perspektive ljevice u Italiji i iskustva iz Belgije
Fausto Sorini, nacionalni sekretar PdCi (Partije Talijanskih Komunista) za vanjska pitanja
Pozivam sve drugarice i drugove da vrlo pažljivo pročitaju ovaj članak i da prouče iskustva PTB (Radničke partije Belgije).
Ta malena lenjinistička partija imala je do prije nekoliko godina samo nekoliko tisuća članova i na nacionalnim izborima dobijala je manje od 1% glasova. Zahvaljujući inteligentnom i strpljivom radu, koji se nije osvrtao na izbornu logiku, kao ni na političke i institucionalne prodore, za svega nekoliko godina uspjela je ne samo pojačati vlastitu društvenu ukorijenjenost, već postati partija koja raspolaže sa kadrovima i sa aktivistima, umnožila je članstvo (na kvantitativnoj i selektivnoj osnovi, najvećim dijelom radi se o aktivnim članovima): na kraju je postigla nevjerojatne rezulate, koje ni sama nije očekivala; prešla je izborni prag od 5% glasova i u nacionalni parlament uvela 4 komunistička zastupnika.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
