"Rusi dolaze, Rusi dolaze". U posljednje tri, četiri godine ovo je usklik i poruka koju zapadni mainstream mediji svojoj publici serviraju gotovo svakodnevno. Rusija je kriva za gotovo sve probleme koji se događaju u svijetu. Pa se tako može čuti da su Rusi krivi za sukobe u Ukrajini, rušenje zrakoplova MH-17, rasplamsavanje rata u Siriji, Brexit, pobjedu Trumpa, izbjegličku krizu na Bliskom istoku, hakiranje Bundestaga, miješanje u njemačke i druge europske izbore, navodni pokušaj puča u Crnoj Gori, pokušaj trovanja Sergeja i Julije Skripal, potporu Assadu prilikom napada kemijskim oružjem. Sve su to navodne i nikad dokazane optužbe koje se stavljaju na teret ruskoj državnoj politici. Štoviše, ove nepotvrđene slutnje se već uzimaju kao konačne činjenice.
Zapadni mediji svaki dan mašu i stavljaju navodnu rusku prijetnju u prvi plan. Demonizacija i krajnje negativni stavovi prema Rusiji koje iskazuju mediji i politički dužnosnici u državama NATO saveza su posljednjih godina prevršili svaku mjeru dobrog ukusa. Naime, radi se o dubokom antiruskom sentimentu odnosno rusofobiji koju čini široka paleta negativnih asocijacija, osjećaja, strahova, stavova i mišljenja prema ruskoj vladi, ruskoj državi i ruskom narodu. Takvi oblici rusofobije postoje već desetljećima i duže, ali posljednjih godina antiruska propaganda je dosegla takav intenzitet i ustrajnost da se može reći da se radi o pravom informativnom ratu nalik na moderni antisemitizam.
Za sve probleme, prije ili kasnije, zaključit će se da iza njih na neki način stoje Rusi. Slično kao što su antisemiti u Europi i šire stoljećima okrivljavali za svoje probleme Židove, tako su danas Rusi oni koje treba kriviti. Štoviše, mediji svojom hajkom pozivaju i čak potiču ljude da usmjere svoju srdžbu i bijes za svakodnevne probleme prema Rusiji jer po nekoj čudnoj logici naposljetku za sve je kriv neki Rus, a najčešće je to Vladimir Putin. Mediji poručuju da ako netko želi biti "in" treba kriviti Ruse za svoje probleme na poslu, u školi, kod kuće. Doslovce antiruska propaganda danas je došla na takvu ultra djetinjastu razinu.
Zašto se Rusiju i ruski narod sotonizira? Ne treba zaboraviti da je npr. američki politički znanstvenik i diplomat Paul Wolfowitz 1992. kazao da Amerika traži dominaciju u potpunom spektru, tj. potpunu vojnu i političku dominaciju u svijetu. Drugim riječima, u međunarodnim odnosima može biti samo jedna supersila, SAD, a sve ostale se moraju njoj prilagoditi i podrediti. Amerika je država koja zbog vlastite "izuzetnosti" ima pravo na povlašteni status, što bi zapravo označavalo globalnu hegemoniju. To misle svaki na svoj način i Bill Clinton, George W. Bush, Barack Obama i Donald Trump, kao i velika većina američke političke i društvene elite. Tko blokira da se to realizira u praksi? Rusija iznad svih, naravno. U novije vrijeme je Rusija počela mijenjati geopolitički balans sebi u korist što je važan razlog zašto je antiruska histerija snažno prisutna u javnosti na Zapadu. Od ukrajinske revolucije i nakon posljedične ruske aneksije Krima 2014. i sljedeće godine nakon što je Rusija intervenirala u Siriji, Rusija se otvoreno nakon mnogo godina počela suprotstavljati američkom intervencionizmu i globalnoj hegemoniji. Detaljnije kazano, Rusija je počela otvoreno pobjeđivati Ameriku i njene partnere u geopolitičkoj utakmici najvećih uloga i to mnogi ne mogu prihvatiti. Slično je i s Kinom koja prijeti interesima američkih sokolova, ali je trenutno Moskva veća prijetnja američkim interesima pa ju se zato i daleko više demonizira.
Postoje i drugi razlozi zašto se igra na kartu rusofobije. Ruska prijetnja je svjesno stvorena u Americi kako bi služila svrsi odnosno prikrila manjkavosti američke vanjske politike, ali i da služi za obračunavanje u unutarnjoj politici. Vanjska politika SAD-a doživljava neuspjeh za neuspjehom što je posebice vidljivo u Siriji gdje američke saveznike Kurde napadaju američki saveznici Turci i Slobodna sirijska vojska. Slično je i s bombardiranjem Sirije koje služi dijelom kako bi Trump pokazao da je tvrd prema ruskom savezniku Assadu i da je spreman prijetiti Rusiji projektilima. Upravo Demokrati krive Trumpa da se u kampanji spetljao s Rusima kako bi pobijedio Hillary Clinton. Trumpa njegovi protivnici doslovce žele prikazati kao ruskog čovjeka kojeg je Putin instalirao u Ovalni ured. Suludo, ali priču su prihvatili mnogi u Americi. U svakom slučaju. Rusija je uvijek dobra "babaroga" koju je najlakše optužiti za sve tekuće probleme i "vreća za nabijanje" kada je to potrebno kako bi se olakšale frustracije domaćim i vanjskopolitičkim neuspjesima (slične izraze su počeli koristiti dužnosnici Vijeća za američku nacionalnu sigurnost, ali i u Pentagonu).
Slično je stanje i u Britaniji što se posebno može vidjeti na slučaju Skripal. Britanski političari imaju posebnu potrebu u kontekstu pregovora o Brexitu zagovarati antiruske stavove. Premijera Theresa May je otkad je postala premijerka jasno kazala da želi potpuni sporazum o slobodnoj trgovini s Europskom unijom što ju je dovelo u neugodnu poziciju u odnosu na Bruxelles. Kako bi to dobila, mora dati nešto zauzvrat. Što Britanija može dati zauzvrat? Lako je zaključiti. Svoju vojnu moć i tajne službe. Drugim riječima, Britanci jasno žele pokazati Europljanima da su im potrebni, tj. da Europa treba britansku pomoć, sigurnosne i vojne usluge. To se može jasno vidjeti u slučaju Skripal, ali i u drugim područjima. Npr. britansko predstavništvo u Bruxellesu sastoji se većinom od službenika iz područja sigurnosti. Britanci žele nakon Brexita nastaviti biti uključeni u europsku sigurnost odnosno žele špijunirati za Europljane.
Uz političke strukture i mediji imaju svoje razloge zašto igraju na "rusku kartu". Zbog globalizacije i razvoja interneta, računala, mobitela i drugih tehnoloških čuda današnjice, kontrola i monopol medija nad informacijama se uvelike smanjila. Radi toga su medijske kuće itekako zabrinute. Iz toga razloga, u dogovoru s političkim vlastima, mediji nastoje što više zastrašiti ljude "ruskim vragom" kako bi podignuli čitanost i stvorili atmosferu strepnje. Moglo bi se slikovito reći da danas gledamo incident u zaljevu Tonkin u realnom vremenu. Taj incident je bio opravdanje za ulazak SAD-a u Vijetnamski rat ali tek kasnije se pokazalo da su dokazi o incidentu bili fabricirani. Slično je kada se u sadašnjosti Rusiju krivi za hakerske napade, trovanje špijuna i miješanje u američke izbore. Stvar je da danas ljudi u Americi i drugdje na Zapadu većinom ne padaju na priču o zloj Rusiji koju se maksimalno svakodnevno demonizira. Barem 30% ljudi će reći da uopće ne prihvaća antirusku retoriku i predstavljanje Rusije u najcrnijim tonovima. Uzalud medijima lupanje u antiruske bubnjeve 24/7 kad je tu internet i mogućnost vlastitog istraživanja. Činjenica je da većina ljudi sama danas istražuje i dolazi do istine zahvaljujući velikim dijelom i medijima kao što su RT, Sputnik, ali i potpuno neovisni izvori informiranja kojih ipak ima u svakoj državi.
Možemo se zapitati gdje sve ovo vodi? Koji je konačni cilj antiruske propagandne hajke? Da se Rusija u potpunosti vojno preda, razmontira i raspadne? Da prihvati zapadnjačke društvene vrijednosti? Da liberalizam zavlada ruskom ekonomijom? Da se svrgne Putin? Interesantno je da antiruska propaganda nema jasno postavljeni cilj već se valja iz dana u dan i tu treba priznati konzistentnost. Neki zapadnjaci spominju da bi se Rusi trebali prestati ponašati loše i da bi onda valjda uslijedila deeskalacija odnosa. Ali može se postaviti pitanje što je uopće "loše ponašanje" pošto se Zapad stalno ponaša loše i uzrokuje ratove i sukobe diljem planeta, a u tome ih nitko ne sprečava? Tko će kazniti npr. Ameriku za ilegalno bombardiranje Sirije mimo svih standarda međunarodnog prava? Tko će odgovarati za ubojstva civila tijekom američkih napada dronovima u Pakistanu i Afganistanu? Tko će biti kažnjen za dugoročno razvaljivanje Ukrajine, Jemena i Libije? Tko će dobiti sankcije i odgovarati za takvu politiku lošeg ponašanja?
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
