I.Plješa: "Koga skandalizirati, milijardere ili sustav čiji su oni čeda"

Sa prizvukom skandala naši su kapitalistički mediji pohitali priopćiti javnosti da imamo 260 milijardera ne bi li sablaznili narod i podstakli ga na kupovanje njihovih novina.
Pitamo se zašto prizvuk skandala, zašto sablazan naroda?
Pa to je tekovina domovinske kontrarevolucije (tranzicije), projekt od 200 bogatih obitelji i "stoci sitnog zuba" premilog nam oca domovine Franje Tuđmana kome je narod, na izboru za Predsjednika, dao kvalificiranu većinu i time projekt praktički odobravao i nakon što je on taj isti narod, doduše, sa barabama iz drugih naroda bivše Jugoslavije, uveo u građanski rat sa svim već tada viđenim krvavim posljedicama i bez kojega se taj pakleni projekt i nije mogao ostvariti.
Ne može tu dakle biti skandala.
Neće tu biti previše ni sablažnjavanja, jer milijarderi su meduzino lice tog projekta podržanog glasovima većine.
Prema tome što je stabilniji kapitalizam to jači milijarderi, a što jači milijarderi to veće siromaštvo masa, jer akumulirano bogatstvo tajkuna nije ništa drugo nego neisplaćeni višak rada radnika.

Upravo je to taj mehanizam koga većina birača ne razumije.
To osobito vrijedi na kapitalističkoj periferiji gdje spada i Hrvatska, jer zakoni kapitalističkog načina proizvodnje nemaju isti učinak na periferiji i razvijenom centru u koga naš glasač naivno gleda.
Na periferiji je kapitalizam nemilosrdniji i pogubniji, kako za radnika, tako i za ukupni razvoj.
Treba li onda u to čedo naše borbe (kontrarevolucije) bacati kamenje? Pa oni su samo koristili tekovine te borbe, a to je kapitalističko vlasništvo nasuprot društvenom, ukinutom, kasarnski rad radnika u kapitalističkom poduzeću, nasuprot udruženog rada i samoupravljanja.

Milijarderi dakle nisu bogatstvo stekli samo zato što nisu poštivali zakone nego naprotiv, prije svega zato, što su se držali zakona, ali to su zakoni(poredak) koji ne priznaju da je nova vrijednost samo rezultat živog rada, a to znači svih koji rade, a ne samo vlasnika, odnosno da vlasnik po tim zakonima, nakon što je radnicima isplatio samo dio njihove novostvorene vrijednosti ( plaća), ostatak prisvaja i što cilj kapitalističke proizvodnje nije stvaranje novostvorene vrijednosti (dohotka), zapošljavanje radnika i zadovoljenje društvenih potreba, nego stvaranje viška vrijednosti (profita) i njegovo prisvajanje od kapitalističkih vlasnika, a to znači eksploatacija radnika.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.