Intervju: Europski izbori i sve izraženije dvije Europe koje se udaljavaju
"Jugoslavenski" intelektualac – kako sam sebe voli definirati – Predrag Matvejević - gledajući na rezultate europskih izbora upire pogled na Istok. Niz godina je Matvejević, autor 'Mediteranskog brevijara' i između ostalih knjiga 'Kruh naš svagdašnji', živio u Francuskoj i u Italiji, a odnedavno se vratio u Zagreb.
Kako komentirate uspjeh ksenofobnih i antieuropskih desnica na ovim izborima?
Čini mi se da izbori potvrđuju postojanje dviju zbilja: postojanje Europe i osim toga i druge Europe, koje se stvarno ne uspijevaju približiti jedna drugoj, a još manje ujediniti. To dokazuje koliko neizlazak na izbore, toliko i afirmacija antieuropskih snaga. Europa, Amerika i veliki dio ostatka svijeta zatečeni su ovim događanjima, koje nitko nije mogao predvidjeti. U istočnoeuropskim zemljama suočeni smo sa velikom cikličkom krizom, jednom od najvećih u posljednjih stotinu godina, koja se proširuje i nastavlja se manifestirati kako na Istoku tako i na Zapadu, napadajući na politiku i na kulturu i stvarajući stanja, koja su bila nezamisliva. Samo prije deset godina teško je bilo zamisliti da će tako zvani financijski kapitalizam dovesti u opasnost postojanje kapitalizma. Isto vrijedi i za bankarski sistem, koji koči funkcioniranje samih banaka u velikom dijelu Europe: izvjesna vrsta divljeg kapitalizma danas osvaja zemlje, koje su se do jučer smatrale antikapitalističkim. Kriza navodi one najsiromašnije, da podržavaju vlasnike bogatstava, kako bi zadržali posao, koji im je u opasnosti, ili u nadi da će ga steći – kako bi održali normalni životni standard ili bar prihvatljiv način života. Desnica je pobijedila i u Hrvatskoj, štoviše ona doživljava vlastiti trijumf. S obzirom na situaciju, nadali smo se da će pobijediti koalicija, koja je na vlasti, a koja predstavlja građansku ljevicu, lišenu dovoljno razrađenog programa. No naše su se nade izjalovile.
Što se promijenilo u društvima na Istoku u odnosu na 25 godina ranije, kada je pao Berlinski zid?
Nalazimo se pred inverzijom vrijednosti u koje su mnogi vjerovali i za koje su se žrtvovali. Već dugo vremena politika je izgubila sve važne kulturne reference, na koje se pozivala. Štoviše, ona izbjegava čak i svaku pozitivnu kulturnu politiku. Intelektualci su raspršeni, djeluju raštrkano, svaki u svojoj sredini i bave se samo vlastitim ekskluzivnim poljem rada. Intelektualci nastupaju pojedinačno i ne uspijevaju se ujediniti i da zajedno djeluju; vlastodršci i moćnici u najvećem broju slučajeva se ili ne obaziru na njih ili ih prisiljavaju da se bave sami sobom. Osim nužnih izuzetaka, glas se intelektualaca slabo čuje u društvu, kad se donose važne odluke; a on se još manje uvažava i kad ga se čuje.
"Disidentstvo" koje je nekoć postojalo i koje se znalo odvažiti na smjele rizike u staljinističkim i post-staljinističkim društvima, danas više ne postoji. Kritički intelektualac osuđen je na usamljenost. Druga Europa bila je zamišljena drugačije, ona je naišla pred sobom na zid konzervativne Europe, koja joj nije dala mjesto, što ga ova druga Europa zaslužuje.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
