Kazahstan obilježava 25. godišnjicu svog postojanja otkako je postao nezavisna zemlja nakon raspada Sovjetskog saveza. Danas se nalazi na gospodarskoj, ali i političkoj prekretnici. Ova golema zemlja imala je velik rast zbog visokih cijena nafte između 2000. i 2015., ali nije uspjela istovremeno diverzificirati svoju ekonomiju. Volatilnost cijena fosilnog goriva na tržištu, te ovisnost o izvozu sirovog materijala, uzrokovalo je da se poglavari države pripreme bolje za dugoročni razvoj Kazahstana. A taj razvoj neminovno mora sagledavati vrijeme koje će doći nakon vladavine predsjednika Nursultana Nazarbajeva.
Od 2014. kazahstansko gospodarstvo doživljava silaznu putanju, jer su ekonomske poteškoće zahvatile tri najvažnija trgovačka i ulagačka partnera - Kinu, Rusiju i Europsku uniju. Zajedno s niskim cijenama nafte, ova godina će biti teška, te se predviđa po prvi puta pad BDP-a zemlje koji je bio u porastu još od 1998. Ova gospodarska nesigurnost navela je vlastodršce da raspišu rane izbore. Predsjednički izbori su bili održani u travnju 2015., na kojima je Nazarbajev dobio uobičajenih 97 posto glasova, te time još jednom odgodio promjenu čelništva. U ožujku 2016. održavaju se parlamentarni izbori, za koje nitko nema sumnje koji će ishod imati.
Izbori u Kazahstanu su dio Nazarbajevljevih pokušaja da prikaže Kazahstan kao državu koja drži do demokratskih pravila, ali koja odbacuje liberalnu demokraciju. Radi se o tzv. "upravnoj demokraciji". Izbori se održavaju gotovo na sredini mandata parlamenta. U siječnju ove godine Madžlis, donji dom Senata, je odlučio raspustiti se. Madžlisom dominira stranka Nur-Otan, stožerna politička sila Kahazstana. Osim parlamentaraca, nove izbore su podržali rudari i metalurški radnici jer smatraju da bi novi izbori mogli osigurati nastavak implementacije reformi pod programom Plan nacije ili Sto koraka. Time bi radnici razumjeli kako djelovati na novi način, te koji se zakoni moraju prihvatiti kako bi se ostvarilo tržišno gospodarstvo, stoji u priopćenjima radnika.
Karta: Kavkaz i Srednja Azija
Čelnik Skupštine naroda Kazahstana kaže da će izbori biti dobri za zemlju politički i ekonomski. I Kazahstanska narodna demokratska domoljubna stranka, znana kao stranka Aul, također podupire izbore. Ova potpora daje dojam da izbori i odluka o njima nije jednostranačka. Prema ispitivanjima javnog mnijenja, 92 posto građana vjeruje da će prijevremeni izbori ojačati povjerenje građana u reforme. A to je povjerenje važno, jer od predsjedničkih izbora 2015. Kazahstan je doživio nekoliko velikih radničkih prosvjeda, prvo prosvjedi Zhana Ozen oko radnih uvjeta, potom u Temirtau u svibnju prošle godine, a ove godine je u Astani održan prosvjed protiv Kazačke banke, posebice nakon što se počela rušiti vrijednost tengea, kazahstanske valute.
U odgovoru na ekonomske strahove, kazahstanska vlada sada nastoji brzinski diverzificirati kazahstansko gospodarstvo, te planira svjetskom tržištu ponuditi kobilje mlijeko u prahu u vrijednosti od milijardu dolara godišnje. Nakon što je Berik Otemurat, upravitelj Fonda suverenog bogatstva ustvrdio da će Kazahstanski nacionalni naftni fond za šest do sedam godina izgubiti sav novac, dobio je otkaz. Nacionalni naftni fond služi kao državni rezervni fond, ali je doista pao za 17 posto, od 77 milijardi dolara u kolovozu 2014. Serihan Mambetalin i Ermek Narjambajev, dvojica aktivista, osuđeni su na zatvorsku kaznu zbog objava na Facebooku, koje su potaknule nacionalni nemir. Sve to pokazuje da je vlast odlučila igrati na sigurno.
Međunarodna zajednica opetovano kritizira Kazahstan za neuspjeh u izvršavanju demokratskih reformi, poboljšanju ljudskih prava i nedostatka političkih sloboda i višestranačja. Međutim, malo je diplomatskih i međunarodnih posljedica takvih poziva. Nazarbajev na izborima redovito dobiva strahovito velik broj glasova, što mu služi kao legitimna odskočna daska da kaže svijetu kako ga narod voli i poštuje. U usporedbi s Azerbajdžanom, Turkmenistanom ili Uzbekistanom, Kazahstan ima više slobode za građane. Uostalom, Kazahstan je mekan autoritaran režim, koji obeshrabruje oporbu više nego što ju ušutkuje, te koji podržava provladine snage. Uz to, vlast je u posljednjih dvije godine zabranila izdavanje kritičnih medija. Ljudi su slobodni iskazivati svoje mišljenje, ali ipak ne o osjetljivim temama poput devaluacije valute, korupcije među višim dužnosnicima i sigurnosnim sustavom, te etnički diskriminatornim zakonima.
Nije samo to posljedica Nazarbajevljeve samovlasti. Kazahstanski politički sustav je tako posložen da spriječi pojavu bilo kojeg ozbiljnog političkog rivala Nazarbajevu, bilo iz oporbe, bilo iz njegove vlastite stranke. Godinama se smatralo da je nedostatak takve alternative pozitivna stvar, jer vodi zemlju k stabilnosti, što se posebice tako tumačilo nakon političke nestabilnosti drugih bivših sovjetskih republika kao što su Ukrajina i Kirgistan. Uostalom, Kazahstan je, u odnosu prema svom okruženju, otok stabilnosti i prosperiteta u sve nestabilnijoj euroazijskoj kopnenoj masi. Samovlašće Nazarbajeva je gotovo igra u odnosu prema ultra-autoritarnom Uzbekistanu, gotovo hermetički zatvorenom Turkmenistanu, sve nestabilnijim Kirgistanu i Tadžikistanu, da se ne govori dalje o Afganistanu.
U takvom okruženju, Kazahstanu je jedini pravi oslonac Rusija, posebice u gospodarskom pogledu. No, politički, Astana želi postati što je više nezavisnija. Već se pokazalo da Nazarbajev bira riječi i stavove u odnosu prema ruskim akcijama u Ukrajini i Siriji. Ukrajinska kriza je pokazala Kazahstanu da Moskva brine o Rusima u drugim državama, što je navelo Astanu da razmotri svoj stav prema 23 posto stanovništva Kazahstana koji su etnički Rusi. Oni već neko vrijeme iskazuju potencijalne secesionističke težnje, te Kazahstan nastoji primiriti svoje najsjevernije dijelove zemlje. Još 1999. kazahstanska je vlada otkrila "urotu" preko dvadeset Rusa, među kojima i 12 ruskih državljana, koji su promicali separatizam sjevernih pokrajina. Strah od ruskog separatizma glavni je razlog zašto je Nazarbajev napravio goleme promjene u konstrukciji zemlje. On je 1997. premjestio glavni grad iz Alma Ate na sjeveru, u Astanu na jugu. Istovremeno je potaknuo preseljenje etničkih Kazaha na sjever.
S druge strane, Kazahstan nije siguran kako se postaviti u multipolarnom svijetu. Za vrijeme rata u Afganistanu, Srednja Azija je bila odskočna daska europskim i američkim snagama, ali sada su se gotovo u potpunosti povukli i svoj fokus preusmjerili drugdje. Povlačenje zapadnih snaga događa se istovremeno s gospodarskim poteškoćama u Rusiji, povećanom islamističkom ekstremizmu u regiji, te političkom nestabilnošću većine kazahstanskih susjeda. Te bojazni navode na jačanje sigurnosnog sustava koji nadzire građane, religijske ustanove i medije. Ekstremizam se koristi kao pojam za bilo koje političke i društvene pokrete zasnovane na islamskoj vjeri, pa čak i na redovitim vjerskim tekstovima.
Kina i dalje ima rastući gospodarski utjecaj u regiji, a Peking želi koristiti vezu s Kazahstanom za ostvarenje ambicija novih trgovačkih i transportnih puteva u regiji Srednje Azije i dalje prema zapadu. Kazahstan se nada pokrenuti bolje gospodarstvo kroz infrastrukturne projekte i stvaranjem radnih mjesta, te se smatra ključnom tranzitnom zemljom za kinesku inicijativu Jedan pojas, jedna cesta, koja povezuje trgovačke puteve na liniji istok-zapad i sjever-jug. Iako i sama ima gospodarskih poteškoća, Kina je daleko najveći trgovački partner Kazahstana te i dalje ima namjeru, mogućnost i institucionalnu infrastrukturu da krene dalje sa svojim projektima. Nasuprot tome, Novi put svile, američka inicijativa za promicanjem poveznica između Srednje i Južne Azije je gotovo napušten projekt, jer ne postoje dostatna sredstva, smanjuje se interes regionalnih aktera, a nestabilnost u Afganistanu i Pakistanu samo pojačava podozrivost te američke ideje.
U odnosu prema jugu, Kazahstan najviše vidi ekonomsku suradnju s Iranom, ali s dozom opreza zbog straha od političke propagande Islamske republike. Ali, to je potencijalna nova transportna ruta za kazahstanski plin i naftu, koridor prema Perzijskom zaljevu koji bi Astani dao jedinstveno dobar izlaz na topla mora i izvoz u rastuće zemlje Azije, pa i Afrike. Zemljopisna poveznica Srednje Azije i Perzijskog zaljeva vodi jačanju transportne, trgovačke i komunikacijske infrastrukture, posebice izgradnje pruge iz Kazahstana preko Turkmenistana do Irana.
Kazahstanska politička elita vidi svoju zemlju kao potencijalni most istoka i zapada, pa je Nazarbajev sebe proglasio medijatorom za međunarodne sukobe, od Sirije do Ukrajine. Međutim, njegovi napori nisu uspješni, i pitanje je da li se doživljavaju ozbiljno kod velikih sila. Nazarbajev se smatra starim državnikom koji je vodio svoju zemlju kroz transformaciju iz sovjetskog doba, koji je bio partner SAD-u u uništavaju sovjetskih nuklearnih postrojenja i biooružja u Kazahstanu, te zemlja koja je s Rusijom ostvarila možda ponajbolji odnos od svih zemalja bivšeg Sovjetskog saveza, zbog čega je još 1994. dobila sigurnosna jamstva iz Moskve.
Svi ti pokazatelji, međutim, govore da se Kazahstan probudio iz uljuljanosti sigurne prodaje nafte po visokim cijenama, te se suočio s geopolitičkom nesigurnošću na svojim granicama, gospodarskim nezadovoljstvom unutar granica, kao i pitanjima Nazarbajevljeve središnje uloge u kazahstanskoj transformaciji. Nakon što je ponovno izabran, Nazarbajev je dao obećanje da će poduzeti političke reforme, uključujući kretanje zemlje od snažnog predsjedničkog sustava prema političkom uređenju koje daje više moći parlamentu i državnoj birokraciji. U svibnju 2015. predstavio je nacionalni plan koji uključuje stotinu konkretnih koraka za implementaciju pet institucionalnih reformi, od razvoja i profesionalizacije državne birokracije, do reforme sudskog sustava, osiguravanja veće vladavine prava, stvaranja odgovorne države, i privlačenja međunarodnih ulagača u nove sektore. Ovi ambiciozni programi trebali bi biti temelj za vrijeme nakon Nazarbajeva.
Naravno, ovo nije prvi puta da kazahstanske vlasti govore o političkim i ekonomskim reformama, pa su skeptici i dalje na oprezu. Ako se vlast pokrene onkraj retorike, pitanje je koliko se ovaj ambiciozan plan može implementirati prije odlaska Nazarbajeva te da li će idući predsjednik biti sposoban uravnotežiti unutarpolitičke i vanjskopolitičke interese. Kazahstan se suočava s višestrukim geopolitičkim i ekonomskim problemima koji su ponajviše izvan kontrole Astane, te će odgovor na to biti pokazatelj puta u budućnosti.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
