Ujedinjeni narodi su međunarodna organizacija stvorena nakon Drugog svjetskog rata i katastrofalnog razaranja na globalnoj razini. Trenutno je u tijeku 16 mirovnih misija u kojima sudjeluje preko 100,000 vojnog i civilnog osoblja. Iako im je cilj osigurati mir i sigurnost u zemljama koje prolaze kroz krizu, mirovne misije se već godina nalaze na udaru kritika međunarodne zajednice i svjetske javnosti. Osim seksualnih zločina koji su uključivali silovanje djece, pedofiliju, prisilnu prostituciju, trgovinu ženama i djevojčicama, plave kacige su više puta bile optužene i za korupciju, suradnju s lokalnim kriminalcima, prodavanje oružja pobunjenicima, trgovinu drogom, mučenja i zlostavljanja, premlaćivanja civila itd.
Gotovo da nema države koja nakon dolaska mirovnih snaga nije doživjela eksploziju seksualnih i drugih zločina, često zataškavanih od strane visoko rangiranih dužnosnika te međunarodne organizacije.
Od BIH i Konga do Liberije i Mozambika, zločini mirovnih snaga prolaze nekažnjeno zbog propusta pravnog sistema i kontroverznog diplomatskog imuniteta koje UN-ovo osoblje uživa u stranim državama.
Bosna i Hercegovina
Jedan od najpoznatijih zločina počinjenih od strane mirovnih snaga je vjerojatno Bosna i Hercegovina.
Slučaj je postao poznat svijetu zahvaljujući jednoj ženi, Kathryn Bolkovac, Amerikanki koja je 1999. poslana u BIH kao zaposlenica DynCorpa, privatne vojne kompanije koja je imala ugovor s UN-om da pripremi i pošalje oko 2000 pripadnika međunarodne policije u sklopu mirovne misije. Nakon dolaska počela je istraživati slučajeve nasilja nad ženama, no nije očekivala da će ono što će otkriti uzdrmati cijelu međunarodnu zajednicu i svjetsku javnost.
Naime, Bolkovac je otkrila da se u poslijeratnoj Bosni, s raširenom korupcijom i nefunkcionalnim institucijama, razvio se jedan veliki lanac prisilne prostitucije i trgovina ženama iz Istočne Europe.
Namamljene dobrim poslovima na Zapadu (a često prodane u seksualno roblje od strane vlastite obitelji), mnoge žene i maloljetnice iz Rumunjske, Bugarske, Moldavije bi bivale otete, odvedene u BIH i prisiljene na prostituciju. Ne poznavajući jezik i u nepoznatoj sredini, te žene bi bile premlaćivanje, silovane, zatvarane i vezane sve u svrhu stvaranje atmosfere kontrole i straha od strane njihovih svodnika.
No, ono što je posebno šokiralo Bolkovac je bilo otkriće da su u cijeli proces uključeni brojni pripadnici UN-ove policije, NATO mirovnih snaga te razno i brojno osoblje međunarodnih i humanitarnih organizacija.
Osim korištenja usluga prostitutki, te plaćanja specijalnih usluga (poput fizičkog zlostavljanja prostitutki, gašenja cigareta na njima, kupovina seksualnih robinja), mirovne snage su i surađivale s lokalnim svodnicima u organiziranju trgovine žena, opstruiranju istraga te odavanju informacija.
Naime, kada bi neke od žene uspjele pobjeći, pripadnici mirovnih snaga bi u nekim slučajevima dostavljali lokalnim svodnicima informacije o sigurnim kućama UN-a gdje su se te žene nalazile te kako ih mogu ponovno oteti.
One koje bi bile uhvaćene nakon bijega bi bile kažnjavane kao upozorenje ostalima, a to je često uključivalo brutalno premlaćivanje i ubijanje, a bilo je i slučajeva živog spaljivanja djevojaka.
Nakon što je skupila dovoljno dokaza Bolkovac je dokumente poslala na preko 50 adresa visoko rangiranih UN-ovih dužnosnika. Kao rezultat, nekoliko mjeseci kasnije je otpuštena iz DynCorpa, no šokantna priča zločina mirovnih snaga je ipak stigla do javnosti te je na temelju nje i snimljen američki film 'Zviždačica'. Iako su mnogi pripadnici mirovnih snaga uslijed optužbi premješteni na druge misije ili poslani kući, nitko nikada nije odgovarao za ove zločine zbog diplomatskog imuniteta i zataškavanja na najvišim razinama, a Ujedinjeni narodi su i godinama kasnije nastavili koristiti usluge
DynCorpa.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
