Posjet ruskog MVP-a Sergeja Lavrova Beogradu prošlog tjedna izazvao je priličnu nervozu u Srbiji i regiji. Gost iz Moskve ukazao je na mrlje ispod fasade bratskih odnosa Srbije i Rusije. Na status ruskog Humanitarnog centra u Nišu, prije svega. Prema riječima Lavrova, EU uvjetuje Srbiju da Rusima otkaže gostoprimstvo u Nišu, ukoliko želi da bude njena članica. S druge strane, Rusija još od prije od Srbije očekuje diplomatski status za svoje osoblje u Centru. Premijer Srbije Aleksandar Vučić našao se u ovom procjepu između tuđih želja i vlastitih mogućnosti i pred krupnom je odlukom.
Vučić je nakon sastanka s Lavrovim, odmah otputovao u Bruxelles gdje se sastao sa šeficom europske diplomacije Federicom Mogherini, te da bi prisustvovao otvaranju tri poglavlja u pregovorima o članstvu u EU. Iz Bruxellesa se iste večeri vratio, navodno ljut na Hrvatsku što je blokirala otvaranje jednog od tih poglavlja. Vučić je izjavio da mu je dosta hrvatskog iživljavanja. Zbog toga, kako je naveo, nije ostao na Međuvladinoj konferenciji koja je održana idućeg dana kada su otvorena dva poglavlja.
Premijeri nisu u obavezi da idu na međuvladine konferencije na kojima se otvaraju poglavlja i to čine iznimno. Zbog toga Vučićev demonstrativni odlazak iz Bruxellesa nije značio prekid pregovora. Značajnije je reći da se vratio u Beograd, gdje je i dalje bio Lavrov, koji je ostao dva dana. Dan nakon što je Lavrov otišao, u Beograd je došao Milo Đukanović, lider partije DPS, koji je u prethodnih 25 godina uglavnom bio premijer ili predsjednik Crne Gore. 'Integracije u EU i u NATO su drugo ime za stabilnost', izjavio je Đukanović u Beogradu.
Lavrov je rekao za Sputnik da se od Srbije traži da se ponaša kao što se ponaša 'rukovoditelj Crne Gore' koji je naprosto prekršio sve svoje obaveze, svoja obećanja i izdao Rusiju, iako mu Rusija nije učinila ništa loše. Bila je to jasna poruka Vučiću da se ne ponaša kao Đukanović. On je guranjem Crne Gore u NATO očigledno prekršio nekakav dogovor s Moskvom, te je pridruživanjem zapadnim antiruskim sankcijama izdao Ruse. Makar Lavrov to vidi tako. Ako bi Vučić pod pritiskom EU (i NATO) iznevjerio ruska očekivanja onda bi valjda i za njega važilo isto što i za Đukanovića.
Vučić je navodno još ranije obećao Rusima diplomatski status za njihovo osoblje, ali je prije dvije godine obećanje povukao, nakon što je, kako se vjeruje, razgovarao o tome s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel. Ona je bila izričito protiv, tvrdio je 'Der Spiegel'. Diplomatski imunitet u Srbiji imaju pripadnici NATO-a prema IPAP sporazumu. (Vojna neutralnost Srbije: Što ako NATO pokuša obaviti inspekciju ruske baze u Nišu?)
Nije samo ruska baza u Nišu problematična točka u odnosima Vučića s Moskvom. Ruse je naljutilo kada je Vučić krajem listopada stao na Đukanovićevu stranu i potvrdio njegovo otkriće o planiranju izvođenja državnog udara u Crnoj Gori. Đukanović je javio o dolasku zavjereničke grupe iz Srbije u Podgoricu na dan parlamentarnih izbora u Crnoj Gori. Špijuni (državljani Srbije) su, kako tvrdi Đukanović, bili tamo s namjerom da izazovu državni udar. Zbog toga su uhićeni. Vučić je izjavio tim povodom da su u Srbiji vođene nezakonite obavještajne aktivnosti protiv Crne Gore i njenog tadašnjeg premijera Đukanovića.
Nakon toga u Beograd je došao Nikolaj Petrušev, generalni sekretar Saveza sigurnosti Rusije. On je navodno u Beogradu preuzeo dvojicu ruskih špijuna koji su otkriveni da su koordinirali zavjeru protiv Đukanovića. Nije bilo službene potvrde da su Rusi otkriveni i da ih je Petrušev vratio, ali javnost je brujala o tome. Onda je nedugo nakon toga policija javila da je otkrila neko oružje na periferiji Beograda koje su nepoznata lica ostavila u blizini kuće Vučićevih roditelja. Tim oružjem je navodno planirano da se izvrši atentat na premijera, ili na njegovog rođenog brata.
Ova priča o atentatu bila je udarna tema medija u Srbiji, otvoreno je više teorija, od toga da je Vučiću radila o glavi CIA do toga da su ga na nišan uzeli Rusi. Onda je nakon izbora Donalda Trumpa za predsjednika Amerike priča o atentatu naprasno utihnula. Vučić se pokušao opravdati u domaćoj javnosti da on nije podržao kandidaturu Hillary Clinton, nego da je bio neutralan. Međutim, fotografije iz rujna, na kojima je Vučić s Billom Clintonom u New Yorku govorio na panelu o Balkanu u organizaciji Clinton fondacije dovode u sumnju tu neutralnost. Nije pomoglo ni što se pohvalio da će njegov prijatelj Rudy Giuliani biti novi državni tajnik SAD-a.
Nije Vučić jedini koji je pogrešno kalkulirao po pitanju američkih izbora, niti bi se morao zbog toga osjećati iznimno krivim. Veći mu je problem vjerojatno što je duboko zagazio na tlo koje se počelo izmicati. Zajedno s Đukanovićem, koji je išao za korak ispred. Đukanović se nadao se da će Vanjskopolitički odbor američkog Senata ratificirati Protokol o pristupanju Crne Gore NATO-u prošlog tjedna i da to pitanje neće sačekati Trumpovu administraciju. Suprotno njegovoj želji Senat je odgodio raspravu o ratifikaciji za siječanj kada će zasjedati novi saziv. Bilo je to tri dana prije nego je Lavrov došao u Beograd.
Pojedini demokrati u Senatu ukazali su da 'osovina Putin – Trump' stoji iza odlaganja ratifikacije, a magazin 'Forbes' je uoči zasjedanja Senata objavio tekst o 'korumpiranom vojnom patuljku'. Za Đukanovića su napisali da ima dugu povijest kriminalnih aktivnosti, te da mu je nadimak 'deset posto'. Sumnje da zastoj u Senatu nije samo proceduralne, nego političke prirode, te da to zbilja može imati veze s tajnim dogovorom Putina i Trumpa, podgrijava i prijašnja izjava Lavrova. On je rekao da je jedan od posljednjih ciljeva odlazećeg američkog predsjednika Baracka Obame da uvede Crnu Goru u NATO, što nije po volji Rusije.
Ne treba biti sporno da je Obama želio ulazak Crne Gore u NATO, niti da se istom nadao Đukanović. Nije sporno niti da je Đukanović vodio oštru antirusku kampanju, tvrdeći da Rusi potiču 'slom europskog sustava vrijednosti'. 'Žele zaustaviti naše pristupanje u NATO i EU', tvrdio je Đukanović prije izbora, navodeći da su novac za njegovo rušenje Rusi usmjerili tajnim kanalima preko Srbije i Republike Srpske. Nakon izbora i pokušaja navodnog državnog udara, Vučić je na određen način potvrdio Đukanovićevu priču, rekavši da su službe sigurnosti Srbije došle do nepobitnih dokaza da je postojala kriminalna grupa 's elementima inozemnosti' koja je pripremala Đukanovićevu likvidaciju.
Kada je odmah nakon toga, u jeku ove špijunske afere u Beograd došao Petrušev, mediji su špekulirali da će on sa sobom u Moskvu odvesti te inozemne elemente. Na pitanje da prokomentira vijesti da su ruski državljani protjerani iz Srbije zbog učešća u pripremi terorističkih akcija u Crnoj Gori, Vučić je odgovorio: 'Nije sve u vašem pitanju netočno, jedan dio je netočan'. Čim je Petrušev napustio Beograd otvorena je nova afera – o pripremi atentata na Vučića. A onda je pobijedio Trump, pa se onda zakomplicirao prijem Crne Gore u NATO, te je na kraju stigao Lavrov.
Tijekom boravka ruskog MVP-a u Beogradu u njegovoj se blizini našao i čovjek s potjernice Interpola koju je raspisala Crna Gora, izvjesni Nemanja Ristić, kojeg se sumnjiči da je jedan od organizatora neuspjelog terorističkog napada na dan izbora u Crnoj Gori. To su ispred groblja crvenoarmejcima – osloboditeljima Beograda zabilježile televizije i tisak, ali Ristić nije izazvao reakciju srbijanske policije.
Logično je da je u trenutku dok je Lavrov bio u Beogradu Vučiću bila važna podrška EU, ali je Hrvatska blokirala otvaranje jednog poglavlja. Iako su u Bruxellesu otvorena druga dva, Vučić je hrvatsku blokadu shvatio kao negativan signal iz EU. Zbog toga je bio vrlo uznemiren, što nije niti pokušao sakriti od javnosti. Lako je povjerovati u sumnje da iza hrvatske blokade stoji Angela Merkel. Izjava Lavrova da EU uvjetuje Srbiju da izbaci Ruse iz Niša, koji EU smatra špijunskim centrom, na izvjestan način se uklapala u to. Navodno, Vučiću nije pomoglo ni što je potpredsjednik SAD-a Joe Biden zvao Zagreb da traži da se ukloni pregovaračka blokada. Nije teško povjerovati da je Zagreb poslušao Berlin, a ne već 'bivši' Washington.
Lavrov je za 'Sputnik' prokomentirao izjavu hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović da 'Moskva preko Beograda želi isprovocirati nove konflikte u regiji', rekavši da s predsjednicom Hrvatske ima normalne odnose i da je poznaje od prije kada je bila MPV. 'Čudno mi je da čujem takve riječi lidera države s kojom Rusija želi imati prijateljske odnose. Ako predsjednica ima neke konkretne činjenice koje potvrđuju te izjave, spremni smo ih razmotriti', rekao je Lavrov dodajući da se srbijanske 'kolege' pitaju protiv koga je okrenuto novo ofenzivno oružje Hrvatske.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
