NATO summit koji će danas i sutra saveznici održati u Varšavi biti će u znaku 'najvećeg jačanja kolektivne obrane od vremena Hladnog rata'. Drugim riječima NATO je izrazito fokusiran na stezanje obruča oko Kaliningradske oblasti, zbog čega najavljuje razmještanje četiri nove borbene skupine u Poljskoj, Litvi, Estoniji i Latviji, koje bi valjda trebale zastrašiti Ruse i odvratiti ih od vojne invazije na susjede. Na summitu NATO-a će prvi puta sudjelovati predsjednik Finske i premijer Švedske, dvije države koje nisu u Sjevernoatlantskom savezu, ali jačaju s njim suradnju.
Tvrdnje da je Rusija opasno pritisnula na istočne granice NATO-a, zbog čega je došlo krajnje vrijeme za akciju, trebale bi u zapadnoj javnosti stvoriti dojam da je riječ o nužnoj obrani saveznika. Prema tvrdnjama Sjevernoatlantskog stožera, jačanje obrane na Baltiku i u crnomorskoj regiji goruća su pitanja za sigurnost NATO članica s ukupno oko milijardu građana, te će ove dvije teme biti dominantnim u Varšavi.
Iz perspektive Moskve stvari stoje posve suprotno i riječ je o NATO prijetnji na njihovim granicama. Pogled na zemljopisnu kartu svijeta daje više za pravo ruskom stanovištu, a sve ostalo je igra riječi. Tko koga napada i tko se od koga brani suštinska je dilema oko koje se lomi javnost.
Obrana je dakle ključni pojam s kojim se operira u zapadnoj javnosti, a naspram njega je opasnost od ruske agresije. Širenje Rusije i njen izlazak na granice nekadašnjeg Sovjetskog Saveza je avet kojom se straši javnost NATO država. Ovaj argument je Zapadu vrlo važan, jer je na njemu utemeljena doktrina prema kojoj dolazak američkih, njemačkih, britanskih i kanadskih vojnika na ruske granice treba promatrati isključivo kao obrambenu misiju.
Grad Kalinjingrad i istoimena oblast su Staljinov ratni plijen koji je formalno oduzeo od Njemačke na Potsdamskoj konferenciji u ljeto 1945. Kalinjingrad je ruski naziv za grad koji je stoljećima bio poznat po njemačkom nazivu Königsberg ili Amsterdam u istočnoj Pruskoj. U njemu je naprimjer rođen Immanuel Kant. No, nakon Drugog svjetskog rata Sovjeti su protjerali ogromnu većinu Nijemaca iz ove oblasti, riječ je o stotinama tisuća, a danas ih ima svega oko 0,8 posto.
Prema jednoj diplomatskoj anegdoti, nekadašnji šef sovjetske diplomacije Andrej Gromiko odgovorio je na novinarsko pitanje što smatra značajnim dostignućem svoje ministarske karijere duge tri desetljeća. 'Kada sam bio mlad diplomat postojala je jedna Njemačka. Sada ih ima četiri', kazao je Gromiko imajući u vidu da je Njemačkoj nakon rata oduzeto oko 25 posto teritorija na istoku, uglavnom za račun Poljske, da je SSSR uzeo Kalinjingrad, a da je ostatak zemlje podijeljen na dvije Njemačke, Istočnu i Zapadnu,
Od Hladnog rata u Kalinjingradu je smješten stožer Baltičke flote. U vrijeme postojanja SSSR-a i Varšavskog pakta ovaj drevni grad utvrda, čija su luke jedine na Baltiku u vodama koje ne lede tijekom zime, postao je strateški važan za potporu sjevernog boka istočne Europe u slučaju sukoba s NATO-om.
Nakon raspada SSSR-a, dok se Njemačka ujedinjavala, a istočnoeuropske zemlje se na valu promjena kotrljale na Zapad, postale su popularne teorije o budućnosti Kalinjingrada. Iz susjedne Litve stizali su apeli da se ova oblast demilitarizira, jer je Hladni rat prošao, pa više nema potrebe za Baltičkom flotom. Iz EU stizale su pritužbe na veliko zagađenje mora oko Kalinjingrada. Pojedini stručnjaci međunarodnog prava sa Zapada tvrdili su da Kalinjingrad zapravo ne treba pripasti Rusiji, a teoretičari su razvijali scenarije prema kojima bi to moglo postati stvarnost, uključujući i vojnu opciju.
Vojna akcija bi prema nekim američkim autorima (Raymond A. Smith) iako nelegalna, ukratko trebala biti posljednja opcija za oduzimanje Kalinjingrada od Rusije, a ona bi se mogla provesti uz pomoć trupa sa strane dok je Moskva zaokupljena drugim problemima, naprimjer unutarnjom pobunom. To je napisano prije 25 godina, a danas izgleda kao neostvareno proročanstvo. Kalinjingrad ne samo da je ostao u Rusiji, nego i bilježi postojan demografski rast, kao rijetko koja ruska oblast.
Njemačka nikada nije potraživala natrag svoj Königsberg, te ova tema nikada nije potegnuta u službenim krugovima. Uvjerljiv razlog zašto se Oblast Kalinjingrada ne može mirnim putem odvojiti od Rusije jeste činjenica da je od oko milijun stanovnika, 860.000 etničkih Rusa. Taj fakt obeshrabrio je pokušaje od prije dvije godine da se Kalinjingrad usporedi s Krimom, te da se po istoj analogiji oduzme od Rusije. Moskva je tada diplomatskim putem obavijestila javnost da u Kalinjingradu ima balističke projektile koji do Varšave putuju manje od dvije minute.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
