Kosovarska vlada i predsjednik Hashim Thaci pokrenuli su inicijativu za izgradnju kosovske nacionalne vojske i transformaciju malih sigurnosnih snaga koje Kosovo trenutno ima. Ova inicijativa nailazi na dodatne strahove kosovskih Srba kao i napetosti prema susjednim državama. Odnos kosovskih Albanaca i Srba na sjeveru Kosova sve je gori. Prošlog prosinca je u Mitrovici niknuo betonski zid koji razdvaja dvije etničke zajednice. S obzirom da su međunarodne snage otvorile most preko Ibra za slobodan promet, Srbi su se pobojali prelaska mnogobrojnih Albanaca koji bi mogli prouzročiti namjernu štetu ili izazvati sukobe, pa su počeli graditi zid. On je danas srušen, ali tek nakon što je uskočila Europska unija i zatražila micanje takve jasne barijere, pa Mitrovicu i dalje uglavnom dijeli rijeka Ibar. Sjeverno Kosovo tako ostaje rascijepljeno u male općine i bez značajnijeg oblika dijaloga s Prištinom. U posljednjih pet godina EU i druge međunarodne organizacije nisu uspjele dobiti jače proboje u razgovorima Beograda i Prištine, što je dovelo do još većeg raskoraka između Albanaca i Srba na Kosovu u gotovo svim pitanjima. Srećom, EULEX je uspio spriječiti sukobe s nasilnim posljedicama.
Još otkako je Kosovo proglasilo nezavisnost razmišljalo se o transformaciji sigurnosnih snaga u nacionalnu kosovsku vojsku, a s vremena na vrijeme se u Prištini ponovno kreće u razmatranje ove mogućnosti. Na Kosovu se nalazi jedina aktivna NATO operacija KFOR zbog čega nema izravne potrebe za održavanjem sigurnosti barem u trenutačnom vremenskom razdoblju. Prema ispitivanjima Gallupa 92 posto stanovnika Kosova vjeruje NATO-u i prijateljski se odnose prema tim snagama, ali istovremeno mnogi podsjećaju na devedesete kada je na Kosovu vladao rat i nesigurnost. Nije nikako slučajno da se o vojsci razmišlja baš u vrijeme srbijanskih predsjedničkih izbora, kada neke stranke u Srbiji upotrebljavaju snažne nacionalističke misli te izvode pomalo smiješne, ali u kampanji dobrodošle akcije. Tako je iz Srbije nedavno krenuo vlak obojan u srbijanske nacionalne boje s porukom 'Kosovo je Srbija' na više od dvadeset jezika. Vlak je htio doći do Mitrovice, ali je zaustavljen na granici. Kao strastveni odgovor iz Prištine stiže prijedlog o vojsci.
Ta vojna snaga ne bi bila velika. Radi se o tri do četiri tisuće lako naoružanih vojnika, s obrambenim planom i multietničkim sastavom, temeljeno na dogovoru s NATO-om još prije tri godine. Stoga u Prištini odgovaraju da taj potez nije došao nenadano, već da je dio višegodišnjeg plana, no svejedno se teško oteti dojmu da su Albanci namjerno izvadili taj plan baš usred užarene predizborne atmosfere u Srbiji. Ukoliko je jedna od najvažnijih koraka za održavanje jedinstvenog i integriranog Kosova suradnja kosovskih Albanaca i Srba, onda izgradnja kosovske nacionalne vojske ne vodi tome ni u jednom obliku. Uz to, nezaposlenost i korupcija su endemski ukorijenjeni na Kosovu, pa se rasprava o vojsci gotovo čini nerelevantnom, posebice zbog prisustva NATO snaga. Mogućnost da bi Srbija ili bilo koja druga zemlja napala Kosovo dok je NATO tamo je gotovo nikakva. Čini se da izgradnja vojske odvlači i albansku i srpsku zajednicu na Kosovu od puno važnijih pitanja za kosovsku budućnost.
Sada Kosovo ima Kosovske sigurnosne snage koje su nastale reformacijom Kosovskih zaštitnih snaga 2008. Prema Ahtisaarijevom planu, sigurnosne snage smiju nositi lagano oružje, a Vlada Kosova ima zadatak brinuti o NATO standardima tih snaga. Te snage se formiraju kroz osnivanje, regrutaciju i obučavanje uz pomoć KFOR-a, a osnovane su i organizacije koje vode civili i koje nadziru sigurnosne snage. Jedna od glavnih preduvjeta stvaranja ovih snaga bilo je poticanje svih etničkih zajednica da se pridruže, a regrutiranje i obučavanje se izvodi na albanskom i srpskom jeziku. Očekivani rezultat jest stvaranje profesionalne, multietničke i dobrovoljne snage koja može biti izvor sigurnosti u zemlji. Tadašnji premijer Hashim Thaci je 5. ožujka 2014. obznanio da je kosovska vlada odlučila osnovati Ministarstvo obrane te da će se do 2019. Kosovske sigurnosne snage pretvoriti u vojsku koja prati sve standarde NATO zemalja i s ciljem da se Kosovo pridruži u budućnosti tom Savezu. Planirano je da vojska ima 98 milijuna eura godišnjeg proračuna, s pet tisuća pripadnika te dodatnih tri tisuće rezervista koji će biti zasnovani na temelju teritorijalne obrane, nacionalne garde, logistike i obučavanja. Agim Ceku, ministar Kosovskih sigurnosnih snaga, rekao je da će vojska imati zadaću zaštite suverenosti i teritorijalnog integriteta Kosova, njegovog naroda i vlasništva, te interesa Kosovske republike, a dodatno je kosovski veleposlanik u Turskoj Avni Spahiu potvrdio da se vojska stvara u suradnji s NATO-om.
Priština sagledava tu situaciju pesimistično. S obzirom da pet članica Europske unije ne želi priznati kosovsku nezavisnost, nema ni mogućnosti da se Kosovo priključi pregovorima za članstvo u Europsku uniju. U Srbiji su ti pregovori zastali, ne toliko zbog samog Beograda već zbog daleko većih problema koje Bruxelles ima sam sa sobom, a i uslijed teškog zamora od retorike proširenja. U tom slučaju, političari u Prištini smatraju da moraju imati minimum zaštite ako susjedstvo postane opasno, prateći prodaju ruskog oružja Srbiji i situaciju u Makedoniji. Dakako, u nevjerojatnom slučaju da će NATO otići s Kosova (zapravo, vjerojatno će i povećati svoje snage), Kosovo se neće moći obraniti od hipotetskog napada sa samo pet tisuća naoružanih vojnika. U Beogradu je održan i hitan sigurnosni sastanak koji je sazvao predsjednik na odlasku Tomislav Nikolić na kojem je predstavljen nacrt zakona o formiranju vojske Kosova. Taj nacrt prolazi sada kroz nekoliko faza u kosovskom parlamentu. Prvo, dolazi do zakonskih i ustavnih promjena, reorganizacije Kosovskih sigurnosnih snaga, izrade strategije obrane, obrambene taktike i vojne doktrina, pripremanje infrastrukture za nastanak vojske i početak obučavanja. Potom će se uspostaviti zapovjedništvo, kontrolu i naoružavanje vojske, a uz lako naoružanje koje je dio Ahtisaarijevog plana, Hashim Thaci ujedno želi nabavku tenkova i zrakoplova. Kosovska vojska bi trebala biti spremna do 2019. kako je već predviđeno 2014., te će se snage obučavati djelomično i kroz iskustvo međunarodnih misija NATO-a. Zapravo, Kosovari su već bili u Turskoj na helikopterskoj obuci.
Malena vojska nije želja Prištine, već nužnost s obzirom da srpska etnička zajednica (kao i vlada u Srbiji, iako ona nema legalno pravo činiti išta po tom pitanju) ima stav da nikada neće podržati stvaranje nacionalne kosovske vojske. S obzirom da je bez srpskih glasova nemoguće mijenjati ustavna pravila oko obrambenih pitanja na Kosovu, kosovska vlada je pronašla rješenje u transformaciji postojećih sigurnosnih snaga i traži određeno povećanje broja vojnika i njihovo naoružavanje. Zbog toga je ideja iz 2014. pomaknuta. Za usvajanje zakona o novim vojnim snagama potrebne su ustavne promjene kao i dvotrećinska podrška parlamenta, a srpski zastupnici su već unaprijed izjavili da neće podržati prijedlog. Plan Hashima Thacija nije dobro prihvaćen ni u veleposlanstvu SAD-a u Prištini niti u KFOR-u. Amerikanci naslućuju da bi Priština mogla zaobići ustavne amandmane te zakonski odrediti preinaku Kosovskih sigurnosnih snaga u vojsku, zbog čega je iz veleposlanstva stiglo upozorenje da će SAD preispitati bilateralnu suradnju ako se nastavi s planom. Glavni tajnik NATO Saveza Jens Stoltenberg također je komentirao da je uznemiren prijedlogom da se stvore oružane snage Kosova. Thaci na sve odmahuje rukom, naglašavajući da kosovska vojska ne predstavlja rizik po Balkan, već da poluotoku prijeti opasnost od 'ruskih vojnih baza' u Srbiji.
Uz to, kosovsko gospodarstvo ne može izdržati financiranje rješenja svih pitanja u isto vrijeme i mnogi na Kosovu se pitaju bi li vojska morala biti prioritet. Gospodarski oporavak je nemoguć prije svega zbog sustavne korupcije vlasti. U 2016. Freedom House je nazvao Kosovo polukonsolidiranim autoritarnim režimom što dovoljno govori koliko je slaba demokratska konsolidacija najmlađe europske države. Kosovo ima snažno protukoruptivno zakonodavstvo, ali vlasti nisu uspješne u istraživanju, suđenju i zatvaranju korumpiranih pojedinaca jer je korupcija ukorijenjena unutar samog političkog i upravnog sustava. Međunarodna zajednica tolerira snažnu korupciju iako je EU nedavno opisala kosovsku političku elitu kao mafiju koja je zauzela državu i sada nudi izgradnju vojske, riskirajući dodatne sukobe sa srpskom zajednicom, što sve vodi u začarani krug.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
