Pobjeda Emmanuela Macrona na francuskim predsjedničkim izborima označila je za mnoge spas Europe i odmazdu nacionalističkim populistima, te očekivanje da će francusko-njemački tandem ojačati Europsku uniju. No, kada se dođe do specifičnih pitanja odnos Macrona i njemačke kancelarke Angele Merkel neće biti posve jednostavan. U sunčanom Berlinu Merkel je dočekala četvrtog francuskog predsjednika u vrijeme njezinog mandata, ujedno četvrtog političara koji najavljuje reformu Francuske i jaču suradnju s Njemačkom. Šarmantan Jacques Chirac, brzi Nicolas Sarkozy i strahovito dosadan François Hollande hodočastili su u njemačku prijestolnicu pokloniti se vrhovnoj zapovjednici eurobirokracije i eurofinancija, svi s velikim porukama, ali s malo djelovanja. Macronu ta očekivanja nisu nepoznata – ta već je 2012. kao savjetnik Hollandea došao u Berlin s obećanjima reorijentacije Europe. Ali Nijemci se samo smješkaju – očekuju ozbiljne gospodarske promjene u Francuskoj.
Po tom pitanju je Macron osoba koja je napisala mnoštvo planova i dokumenata. Tako je 2013. bio jedan od autora Francusko-njemačkog memoranduma o namjeri, koji na 11 stranica obećava više francuskih reformi kao dio većeg njemačkog javnog ulaganja u stimuliranje paneuropskog rasta i produbljivanja integracije eurozone. Taj je plan nestao u bespućima eurokrize. Godinu dana potom je Macron predložio novi plan u kojemu obećava da će Francuska uštedjeti 50 milijardi eura u javnim trošenjima ako Njemačka potroši isti iznos, čime bi Pariz smanjio visoki trgovački deficit. Njemački ministar financija Wolfgang Schäuble je samo zakolutao očima, a Merkel je vrlo hladno primila dokument k znanju.
U Njemačkoj nikad nije bilo bolje nego danas. Nakon oporavka eura, njemačko gospodarstvo je krenulo snažno naprijed, gradi se na sve strane, poslovi niču iza ugla. Nikome u Berlinu ne pada na pamet da umjetno zaustave konkurentnost njemačke privrede, već poručuju Macronu i sličnima da im se valja potruditi i slijediti putanju koju je Njemačka prošla kroz disciplinirane socijalne i ekonomske reforme. Blaženo Nijemcima! Njihova politička kultura je doista disciplinirana i dok se Nijemce pritišće, oni su poslušni. Zluradost bi rekla, dok su slobodni, postaju autoritarni.
Macron govori da postoji nerazumijevanje osovine Pariz-Berlin. On vidi dva partnera koji žele plesati, ali se ne slažu u koracima. U Berlinu odgovaraju da su koraci više nego jasni – Pariz mora voditi, sve dok ne dovede deficit u trgovačkoj bilanci ispod tri posto BDP-a. U Njemačkoj se približavaju izbori i iako postoje velike mogućnosti za četvrti mandat Angele Merkel, nitko nije spreman na prevelike ustupke. Macron se ove godine može nadati jedino potpori Berlina u Europskom monetarnom fondu i to putem koji zacrta Međunarodni monetarni fond. Ali, postoji jedna osoba koja je prijemčiva za francuske zabrinutosti. To je bivši predsjednik Europskog parlamenta i lider socijaldemokrata Martin Schulz.
Vrlo je nepristojno, da se ne spominje politički štetno, doći u Berlin s figom u džepu. Nakon pobjede Macrona, Schulz je izjavio da Nijemci moraju koristiti svoju snagu za učinkovito osnaživanje europskih partnera. Za razliku od Merkel i Schäublea, vođa SPD-a se slaže da nije održiv uspon Njemačke i izvoz u europske zemlje ako njezini trgovački partneri također ne izvoze u Njemačku. Iz tih razloga se Macron zasigurno potiho nada da će do kraja godine kancelarka Merkel napustiti čelno mjesto njemačke vlade. Nada je to bez pokrića, jer su Schulz i SPD nedavno doživjeli katastrofalan poraz na regionalnim izborima u Sjevernoj Rajni – Vestfaliji, jednoj od najbogatijih i najvećih njemačkih saveznih zemalja. To je dovoljni pokazatelj da ideje poput euroobveznica za europske partnere nikako ne leže dobro među njemačkim glasačima.
Tako je dugo očekivani susret neiskusnog političkog supertalenta 39-godišnjeg Macrona i najiskusnije europske političarke i čelnice vlade pokazao koliko su različite političke osobnosti između dvije najvažnije države Europske unije. Dok Merkel predstavlja kontinuitet, sigurnost i stabilnost, Macron je izabran na temelju svog obećanja promjena i radikalnog loma sa starom Francuskom. Iz povijesne perspektive to je njemačko-francuska osovina koja je uvijek gurala Europu naprijed i sprječavala njezin raspad, te postoji određen optimizam da bi kombinacija Merkelinog iskustva i Macronovog entuzijazma najbolje pasala današnjoj europskoj suradnji.
Ako Macron želi očuvati svoja obećanja glasačima i smiriti Francusku, onda se mora držati svojih obećanja, osobito ako mu je stalo osvojiti neke glasače Marine Le Pen. Ali to znači da Macron ne može nastaviti dosadašnjom europskom politikom jer će samo pojačati dojam da EU elita vodi cijelu igru za svoje privatne interese. Nijemci su dali novom francuskom predsjedniku par savjeta za pooštravanje ekonomske politike, pa bi Macron tom putanjom lako mogao doći u situaciju u kojoj mora birati između udovoljavanja jednom dijelu svoje nacije ili Nijemaca. Zadovoljiti i jedne i druge gotovo je nemoguće.
Na susretu u Berlinu, dvoje vođa se dogovorilo lako oko nekih kratkoročnih ciljeva, kao što je brzi napredak reciprociteta trgovine u EU, zajednički sustav azila, pravila oko mobilnosti rada i promicanja zajedničkih ulaganja. Merkel je ostavila otvorena vrata francuskim idejama, ali kad se kreće k trajnijim pitanjima proračuna eurozona i djelovanju financijskih ministara onda se njemački porezni obveznici pitaju koliko bi Macronova pobjeda mogla koštati upravo njih. Macron pokušava pokazati da ima nešto iza njegove mladenačke svježine te je izjavio medijima da će se usredotočiti na stvaranje europskih pravila koje će zaustaviti priljev istočnoeuropske radne snage, zbog čega Francuska gubi na socijalnim davanjima. To se ne tiče samo vojske Poljaka i Rumunja koji dolaze u Francusku, već i Hrvata – što bi se moglo prenijeti i u druge države Unije.
Što je sasvim sigurno već na početku jest da se neće postići stanje dubokog međusobnog razumijevanja i političke serenade koja je održavala europsko zajedništvo u tandemima Konrad Adenauer-Charles de Gaulle, Helmut Schmidt-Valery Giscard d'Estaing i Helmut Kohl-Francois Mitterrand. Macronovo obećanje da će biti izravan i konstruktivan partner Berlinu danas pada u polje euroskepticizma, razočaranosti ili apatičnosti oko europskog projekta pa čak i institucionalnog zaborava kao što je primjerice široki zaborav da se ove godine obilježava 60. obljetnica Rimskih ugovora ili da se proslavi nedavni Dan Europe, 8. svibnja. Gorka je istina za svake eurofile i ljubitelje eurointegracije da se to zajedništvo oduvijek temeljilo na financijskoj dobiti: u godinama uspona i razvoja, europski duh je bio na visini. U godinama pada i recesije, koja je permanentna u posljednjem desetljeću, europsko zajedništvo gubi na snazi, a jača euroskepticizam i ideja Europe nacija. Priča o zajedničkom europskom identitetu može postojati samo u hodnicima europskih institucija, jer samo je tamo moguće vidjeti da se politički identitet Europe vodi tekovinama konzervativizma, liberalizma i socijalizma, a društveni na temelju triju denominacija kršćanstva, te europskog islama i židovstva, uz građanstvo i otvoreno društvo.
Financijski temelj Europe je i te kako poznat u Parizu i Berlinu pa se zato i s nestrpljenjem očekuje zajednička sjednica francuske i njemačke vlade u srpnju, koja će biti prvi pravi pokazatelj francusko-njemačkog novog vala. Macron je već najavio svoju namjeru koristiti francuski veliki doprinos europskoj obrani i sigurnosti kao početnu točku pomaganja napretku eurozone. Njegov utjecaj u Berlinu će ovisiti o njegovoj sposobnosti razbijanja rigidnosti francuskog tržišta rada i zapošljavanja mladih. Za to će morati nadjačati dugoročne otpore intervencijama eurozone u nacionalnu politiku proračuna. Socijalistička vlada je tu davala otpor kao i njezini golistički prethodnici, pa je Europska Komisija stalno kritizirala francuski pretjerani deficit, visoke poreze na poslovanje i zapošljavanje, te općenito sustav socijalnog i mirovinskog davanja. Ako poništi tu tvrdokornost, Macron zna što ga čeka – dobro poznati štrajkovi koji će paralizirati zemlju.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
