Prvoga dana prosinca u malenoj afričkoj zemlji Gambiji održani su predsjednički izbori. Prema izbornim rezultatima, oporbeni čelnik Adama Barrow osvojio je 222,708 glasova odnosno 43,3 posto, dok je trenutačni predsjednik Yahya Jammeh dobio 208,487 glasova odnosno 39,6 posto glasova. Treći kandidat, Mama Kandeh, dobio je povjerenje 89,768 osoba odnosno 17,1 posto glasova. Nakon objave rezultata, Jammeh, koji vlada Gambijom već 22 godine, čestitao je pobjedniku te se činilo da će doći do mirne tranzicije vlasti u ovoj autoritarnoj državi. Ali, deset dana nakon izbora, predsjednik je u televizijskom prijenosu izjavio da odbija ishode izbora zbog ozbiljnih i neprihvatljivih abnormalnosti tijekom izbornog procesa. Potom je pozvao na ponavljanje izbora pred bogobojaznom i nezavisnom izbornom komisijom.
Gambija je jedna od najstabilnijih afričkih zemalja otkako je dobila nezavisnost od britanske kolonijalne uprave. Godine 1994. 29-godišnji Jammeh je izvršio miran državni udar i vladao zemljom 22 godine. Ali ta stabilnost nije prerasla u blagostanje. Unatoč zemljopisnoj blagodati i rijeci Gambiji koja teče sredinom zemlje, samo jedna šestina površine je obradivo, a slaba zemlja je usmjerena samo jednoj kulturi - kikirikiju. Turizam je dugo vremena bio glavni izvor deviza, uz novac koji šalju Gambijci u inozemstvu. Uz obalu Atlantskog oceana nalaze se turistička mjesta koja rado posjećuju Europljani. Ali Gambija je u posljednjih 22 godine najpoznatija po svom predsjedniku, poznatom kao najekscentričnijem i najokrutnijim vladarom.
Jammeh je pobožan musliman, koji nikamo ne ide bez vjerske brojanice i afričkog obrednog štapa, a sebi je pridjenuo sposobnost čudesnih moći, kao što je liječenje Aidsa i neplodnosti. Do sada je premoćno pobijedio na četiri izbora, a posljednji, 2011., nije priznala Ekonomska zajednica zapadnoafričkih zemalja (Ecowas) smatrajući da su glasači i oporba bili pod represijom i prijetnjama. Dvije godine potom Jammeh se odlučio napustiti Commonwealth unutar kojega se pritiskalo na reforme u Gambiji. Time je zemlja postala još izoliranijom. U razgovoru za BBC 2011. odgovorio je da se ne boji sudbine kakvu je doživio Muamer Gadafi ili Hosni Mubarak, jer ima povjerenje u Boga, 'čak i ako treba vladati milijun godina'.
Kritičarima koji ga prozivaju za brutalno kršenje ljudskih prava poručio je da mogu slobodno ići kvragu. Poznat je i po ideji da homoseksualce treba kažnjavati odrubljivanjem glave. Novinari su u njegovoj državi zatvarani i ubijani, te nema niti zrnca tolerancije prema kritikama. Nepopustljiv prema političkim zatvorenicima, za bajram 2013. Jammeh je pogubio devetero ljudi, ali je zaustavio izvršenje smrtne kazne nad ostalima nakon golemog pritiska Afričke unije i Europske unije. S obzirom na sve te pokazatelje, začudan je poraz na izborima, a još veće iznenađenje izazvalo je njegovo prihvaćanje izbornog rezultata.
Godinama u zatvoru čami Usainaou Darboe, predsjednik glavne oporbene Ujedinjene demokratske stranke. Godinama je Darboe bio najveća prijetnja gambijskom predsjedniku, ali je ujedno bio neuspješan u stvaranju ujedinjenog fronta protiv njega. Posebno se nije mogao dogovoriti s Halifom Sallahom, još jednim kritičarem Jammeha, oko toga tko će voditi moguću koaliciju njihovih stranaka. Kada je Barrow dobio izbore, Darboe je odmah pušten iz zatvora uz jamčevinu.
Jammeh je također uspio u oporbu istisnuti Mandikane, najveću etničku skupinu u Gambiji. Sam predsjednik dolazi iz manjinske etničke skupine, ali je tijekom kampanje izrekao neke šovinističke tvrdnje o Mandikanama, zbog čega je etnička gambijska većina glasovala protiv predsjednika. Među oporbenim glasačima našli su se i mladi, koji većinom ne znaju za drugog predsjednika države osim Jammeha. Gambija je vrlo mlada država i prosječna godišnja dob je 19,9 godina. Većinom pate od nezaposlenosti, zbog čega mnogi Gambijci putuju opasnim migrantskim putevima prema Europi. Studenti i mladež su često na oporbenim političkim skupovima i tvore jasan jaz između generacija.
Osim što se Gambijci sjećaju golemih izbornih prijevara 2011., u Jammehovom porazu su pripomogle i žene. Razni razvojni programi UN-a pomogli su ženama u organiziranju i stvaranju kapaciteta, te su na ovim izborima žene izašle u golemim brojevima i uglavnom protiv predsjednika koji predstavlja status quo u ženskim pitanjima. Ali, najviše se njegov poraz može pripisati vojsci. Jammeh je došao na vlast putem vojske, ostao je na vlasti putem vojske i oslanja se na vojsku za sve. Još je uvijek pitanje gdje vojska vidi svoju i budućnost svoje zemlje, ali svakako postoje jasne naznake da vojska nije jedinstvena po pitanju održavanja predsjednika na vlasti ili davanja veće slobode u odlučivanju tko će biti predsjednik.
U preokretu nakon što je Adama Barrow, nekadašnji zaštitar u Velikoj Britaniji koji je postao trgovac nekretninama u Gambiji, dobio izbore, pa je sada u strahu da ih izgubi, Jammeh je ipak upao u vlastitu stupicu. Kao i svi drugi klasični diktatori Trećeg svijeta, Jammeh ne vjeruje nikome, čak ni svojim najbližim suradnicima. Njegova je praksa bila često mijenjanje članova vlade, diplomata i vojnih časnika, a neki su na svojim položajima ostali tek nekoliko tjedana prije nego su smijenjeni. Dva tjedna nakon što je priznao poraz, Jammeh je najavio sudsku tužbu protiv navodne izborne prijevare, ali u tome ima poteškoću jer bi predsjednik prvo morao imenovati četiri nova suca Vrhovnog suda, pošto je prethodne prijevremeno smijenio. Kao predsjednik na odlasku, koji je prihvatio poraz, nema pravnog načina da imenuje te nove suce koji bi potom glasovali u skladu s predsjednikovim željama. Naravno, ako predsjednik želi ostaviti i dalje lažan dojam svoje demokratičnosti. Najveći protivnici njegovih želja su upravo Gambijsko odvjetničko društvo, koje se pridružilo glasovima oporbe, ali i UN-ovog Vijeća sigurnosti i Ecowasa, koji svi žele da Jammeh ode.
U tu svrhu su u Banjul odmah po povećanju napetosti stigli liberijska predsjednica Ellen Johnson Sirleaf, nigerijski predsjednik Muhammadu Buhari i ganijski predsjednik na odlasku John Mahama koji je izgubio izbore ove godine i koji bi time pokazao Jammehu kako se stvari rade u pravim afričkim demokracijama. Ako predsjednička trojka ne uspije u diplomatskim naporima u Državnoj kući, gdje Jammeh i njegovi najbliži suradnici promišljaju svoje buduće korake, mogućnost korištenja sile u Gambiji je velika. Barrow za sada mirno i diplomatski moli predsjednika da se drži svojih riječi nakon izbora, a narod se ne usudi izaći na ulice i prosvjedovati. Ako to ipak učini, Barrow bi mogao završiti u zatvoru ili biti ubijen (sam novoizabrani predsjednik nema koga da ga brani), a prosvjednici bi mogli poginuti u sukobima s policijom i vojskom.
I ovdje je ključna uloga vojske. Navodno je Jammeh bio u potpunosti uvjeren da će Gambijci mahom glasovati za njega, te je dopustio relativno slobodne izbore i bio je iznenađen što je izgubio. Prema nekim izvješćima, čelnik državne garde general Saul Badjie, jedan od rijetkih časnika koji imaju istinski utjecaj nad Jammehom, savjetovao je predsjednika da prihvati izborni poraz, pa je čak u tri sata ujutro nakon izbora skinuo nacionalnu zastavu s predsjedničkog auta. Isti Badjie je odbio pucati u prosvjednike ovog proljeća, ali je i dalje ostao na svojoj poziciji što govori mnogo o njegovom položaju u gambijskoj vlasti.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
