Početkom listopada 2017. Austrija je izglasala zakon s kojim se u javnosti zabranjuje svaki oblik potpunog prekrivanja lica. Iako zabrana vrijedi i za nošenje šalova i motorskih kaciga, zakon je neformalno prozvan 'zabrana burki' budući da zabranjuje i tradicionalne islamske nošnje koje prekrivaju lice.
I dok su jedni pozdravili tu odluku, drugi optužuju austrijsku vladu za vjersku diskriminaciju. No Austrija nije izolirani slučaj. Prije nekoliko godina, sličan zakon su donijele Francuska, Belgija i Nizozemska, Italija ga je implementirala još sedamdesetih godina prošloga stoljeća, a u Njemačkoj koja se od 2015. suočava s izbjegličkom krizom i terorističkim napadima, prijedlozi takve zabrane su sve glasniji. Rasprava "ZA" i "PROTIV" zabrane burki koja je uslijedila je još jednom podijelila europsku javnost i ostavila neodgovorena brojna pitanja poput vjerske slobode, demokratskih prava i granica tolerancije.
Da bi se pravilno interpretirala rasprava oko zabrane burki, potrebno je razumjeti kako je ista dio veće debate na europskom nivou vezane za izazove imigracije, integracije i multikulturalizma. I jedna i druga struja iznosi svoje argumente i protuargumente no kao sto to često biva, delikatne teme su gotovo uvijek popraćene snažnim emocionalnim nabojem koji ne ostavlja puno prostora za otvoreni i racionalni dijalog.
1. Žene su prisiljene pokrivati
ZA: Prvi argument pobornika novog zakona jest da je nošenje burki anti-demokratsko budući da su ih žene prisiljene nositi, bilo direktno od strane obitelji ili indirektno kroz pritisak društva i okoline. Burka se također često asocira s konzervativnim islamskim svjetonazorom gdje je žena u podčinjenom položaju naspram muškarca što opet, u očima pobornika, predstavlja kršenje demokracije i principa ravnopravnosti spolova.
PROTIV: Protivnici zakona zastupaju poziciju da je nemoguće utvrditi da li nosi burku svojevoljno ili je na to prisiljena. Kao prilog svojoj tezi daju primjere mnogih žena koje su istupile u javnost i obrazložile razloge zbog kojih pokrivaju lice. I dok za neke veo predstavlja vrstu psihološke obrane od muškaraca koji ih percipiraju kao seksualni objekt, za druge je veo dio islamske kulture, a za treće pak simbol veće individualnosti.
Protivnici zakona argumentiraju da prisila nije kategorizirano isključena no da trenutni zakon samo kažnjava žrtve, a ne počinitelje.
2. Burka je napad na ljudsko dostojanstvo.
ZA:
Zagovornici zabrane tvrde kako je nošenje burki protivno demokraciji i zbog činjenice da predstavlja direktan napad na dostojanstvo žene. Tvrde da se ideja pokrivanja lica službeno opravdava očuvanjem čednosti, no u biti ima korijen u patrijarhatu u kojem se žena dehumanizira i postaje svojevrsno vlasništvo muškarca . Naime, po konzervativnoj interpretaciji islama, ženi je dozvoljeno pokazati svoje lice isključivo mužu i muškarcima koji su dio uže obitelji.
PROTIV:
Kritičari zakona postavljaju pitanje tko ima posljednju riječ o tome što je dostojanstvo čovjeka. Naime, i u Europi unutar odredbenih ortodoksnih konzervativnih krugova odjeća žene koja otkriva 'više od dozvoljenog' poput kratkih suknji ili dekoltea se smatra nedostojanstvenom.
Također, protivnici zakona se pitaju da li se sa zabranom zakona štiti dostojanstvo žene ili samo zapadna slika žene?
Za kraj, argumentiraju da za mnoge muslimanke zabrana burki zapravo predstavlja gubitak dostojanstva i uskraćivanje osnovnog prava na samoodređenje i afirmiranje vlastite individualnosti. Drugim riječima, argumentira se da se iste osjećaju ponižene kada su prisiljene otkriti svoje lice pred strancima. Na to protivnici burki odgovaraju kako se radi o indoktrinaciji od strane konzervativnog društva i obitelji iz kojih te žene potiču i kako je potrebno poraditi na njihovom obrazovanju i podizanju svijesti.
Sto se tiče teze da burka dehumanizira žene, komentatorica njemačkih novina "Frankfurter Allgemeine" je na sljedeći način obrazložila svoje stavove: ' U zapadnim društvima postoje različiti konteksti i oblici odijevanja koji žene čine više ili manje objektom. Od pornografije i prostitucije do erotskih časopisa i normi ljepote - naše društvo prožeto je simbolima koji od žene čine (seksualni) objekt. Izuzetno je nedosljedno zabraniti objektifikaciju žene samo ako se ista nalazi izvan naših društveno i kulturno prihvaćenih seksističkih reprezentacija. Duboko je nefeministički u ime jednakosti emancipirati žene na jedan prisilan način, u jednom kolonijalističkom stilu. Borba za zabranu burki nije altruistički pokušaj spasenja potlačenih žena, nego je borba za vodstvo kulture. Borba protiv seksizma se ne vodi zabranama već uvjerljivim argumentima'.
3.Radikalizacija Europe
ZA:
Budući da se burka često asocira s konzervativnim islamom, kritičari ističu kako burke otežavaju integraciju te kako predstavljaju simbol paralelnog društva. Također, osim otežane imigracije, pobornici zakona tvrde kako se s burkama promiče salafizam (konzervativni islam), a s tim i terorizam. Drugim riječima, iako svaki salafist nije nužno terorist (jer postoje salafističke grupe koje se zalažu za mirovni pristup), svaki terorist ima u svojem svjetonazoru dijelove salafizma. Za kraj, prikrivanje lica otežava posao policijskim dužnosnicima, a poznati su i slučajevi u kojima su teroristi u cilju kamuflaže nosili burke.
PROTIV:
Protivnici zabrane zastupaju poziciju kako nošenje burki ne dovodi do otežane integracije stranaca, već naprotiv, upravo je zabrana ta koja će još vise radikalizirati i udaljiti dijelove imigrantske populacije jer se s njom šalje jasna poruka da nisu dobrodošli od strane europskoga društva. Kao primjere navode visoko obrazovane žene u Europi (čiji je broj doduše mali) koje nose veo. Kritičari se slažu kako nošenje burke sprječava integraciju na primjer u profesionalnom životu, no ne zbog osoba koje ih nose, već zbog netolerancije europskoga društva koje je diskriminatorski nastrojeno i otežava zapošljavanje žena koje su se odlučile na takvu nošnju.
4. Otvorena komunikacija kao temelj civiliziranog društva
ZA:
Zagovornici zastupaju poziciju kako otvorena komunikacija gdje sugovornici jedan drugoga gledaju u lice predstavlja temelj civiliziranog društva. Također argumentiraju kako neprikriveno lice ulijeva veću dozu sigurnosti i povjerenja jednim dijelom i zbog mimike koja šalje brojne neverbalne signale ključne za bolju komunikaciju.
PROTIV:
Kritičari zabrane odgovaraju protupitanjem tko ima posljednju riječ o tome što je civilizirano društvo. Naime, živimo u svijetu u kojemu kulture dolaze u kontakt više no ikad i Europa je dio te multikulturalne stvarnosti te kao takva treba uvažavati tradicije koje imaju drugačije oblike komuniciranja.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
