Ruski predsjednik Vladimir Putin tijekom zadnjih 24 sata snažnije se angažirao oko rješavanja sukoba u Siriji - naime, o toj temi prvo je telefonski jučer razgovarao s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom, a danas i osobno s turskim predsjednikom Erdoganom koji je stigao u posjet Sočiju. Nadalje, kako ističe sam Putin, konzultacije se u isto vrijeme vode s Teheranom i Damaskom.
Je li riječ o novom trenutku? Može li se Sirija napokon nadati trajnijem prekidu vatre? Izgledno je da se na tome radi, no, nakon nebrojeno propalih pokušaja, prostora za optimizam i nema baš previše.
Za vrijeme današnje konferencije s Erdoganom ruski predsjednik je poručio: 'Za razvoj političkog procesa u Siriji, primirje mora biti uspostavljeno... Rusija, Turska i Iran sve ovo vrijeme razmatraju kako to primirje provesti u praksi. Jedan od načina je stvaranje sigurnih zona ili zona de-eskalacije'.
Da, to svakako jest jedan od načina - jedan od načina na kojem sirijski neprijatelji na čelu s Turskom, zaljevskim monarhijama i SAD-om, inzistiraju već godinama. Priča je stara, no da ponovimo glavni problem - tko bi kontrolirao te sigurne zone, tko bi ih učinio zaista sigurnima?
UN? Nekakva miješana koalicija sirijskih prijatelja i neprijatelja? To bi čak i moglo biti pozitivno, ali o takvim scenarijima zapravo nitko ne govori - svaki dosadašnji spomen 'sigurnih zona' dolazio je isključivo od strane sirijskih neprijatelja koji predlažu da oni, i samo oni, budu osiguravatelji sigurnosti u spomenutim zonama.
Takva implementacija ne bi bila ništa drugo doli dodatna okupacija sirijskog teritorija - a kada se sirijski teritorij jednom okupira, teško se pušta, što možemo vidjeti na primjeru Golanske Visoravni.
No, ovo bi bilo i nešto više od toga - sigurne zone vjerojatno bi postale i utočišta za militante koji rat polako, ali sigurno, gube. Spomenuti Golan na neki način i jest jedno takvo utočište - prostor gdje Izrael pomaže islamističkim militantima koji se bore protiv Damaska (takvi Islamisti im naime, očigledno, ne smetaju niti najmanje). Nadalje, takve prostore već imamo na sjeveru Sirije gdje je pojedine teritorije okupirala turska vojska, no, taj prostor ipak nije toliko velik koliko se Ankara nadala da će biti - naime, zakazala je turska vojska koja se nije baš proslavila u borbi protiv terorista i 'terorista', odnosno ISIL-a i kurdskih YPG boraca.
No, sigurne zone koje spominju ranije spomenuti državnici nešto su sasvim drugo - bili bi to veći dijelovi Sirije gdje bi se sprječavao sukob trenutačno sukobljenih strana. Naravno, takva zona morala bi biti i zona zabrane leta - na koga bi se pak to odnosilo? Na sve vojne zrakoplove? Nemoguće - jedna sila ipak mora biti prisutna u zraku, kako bi rušila druge.
SAD će na to reći 'pa mi već i jesmo koalicija, taj posao ćemo preuzeti mi' - naime, postoji tzv. američka anti-ISIL koalicija, a to je pak samo paravan za američko vojno djelovanje na prostoru Iraka i Sirije. U spomenutoj 'koaliciji' sudjeluju deseci država, no njihov doprinos je minimalan. U suštini govorimo o američkom projektu koji u ovakvim situacijama povlači manje podobne države da svojim formalnim priključenjem osiguraju legitimitet (isto smo imali ranije i u Afganistanu, Libiji...).
Putin ističe kako su određene konzultacije s Damaskom i Teheranom već obavljene te kako mu izgleda da američki predsjednik Trump, s kojim je sinoć razgovarao, podupire ideju sigurnih zona.
'Svi polazimo od pozicije da moraju biti stvoreni mehanizmi za okončanje krvoprolića i početak političkog dijaloga', rekao je.
Za vrijeme konferencije pitanje sigurnih zona je komentirao i Erdogan ističući kako podupire tu ideju, naročito glede stvaranja sigurne zone iznad Idliba.
Kojeg li iznenađenja da Erdogan podupire stvaranje sigurne zone, naročito iznad Idliba - naime, riječ je o sjeverozapadnoj sirijskoj provinciji koja graniči s Turskom, provinciji koja se gotovo u potpunosti nalazi u rukama islamističkih militanata. Nadalje, poraženi militanti iz Aleppa i Homsa sklonili su se upravo u Idlib.
Idlib je stoga na neki način zadnji veliki sirijski front, ili bi barem trebao biti, ako se ovaj rat nastavi koliko-toliko konvencionalno. Ukoliko se uzme u obzir da je istok Sirije postao arena borbe s ISIL-om, a protiv tog neprijatelja su u načelu svi, upravo je Idlib prostor gdje sirijska vojska mora preuzeti kontrolu da bi dobila ovaj rat.
Dakle, sigurna zona iznad Idliba bio bi najgori mogući scenarij za Damask. Turska ionako tamo otvoreno podupire militante, a i dovodi nove preko granice. Ukoliko se uspostavi sigurna zona imali bi sve vrijeme da tamo jačaju i pripremaju se za uzvraćanje udarca. Nemojmo zaboraviti da je gubitak Aleppa po njih bio ogroman udarac, ali ne samo po militante, već i po turski vrh koji je taj grad želio pod svaku cijenu imati pod svojom kontrolom.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
