Američki general John Nicholson, koji zapovijeda američkim vojnim snagama u Afganistanu, izjavio je da Talibani primaju oružje i drugu opremu od Rusije. Izjava je to koja dodatno komplicira 15-godišnji rat u toj zemlji kao i odnose Kremlja s Washingtonom. U izjavi medijima, američki ministar obrane Jim Mattis je također potvrdio da američka vlada dobiva izvještaje o toj pomoći, te je rekao da Amerika podupire svakoga tko želi pomoći u procesu pomirenja, ali svi koji naoružavaju pobunjenike pomažu napadima kao onaj koji se nedavno dogodio u Mazar-e-Šarifu, najvećem gradu afganistanskog sjevera.
Ti anonimni izvještaji obavještajaca govore da su Rusi povećali opskrbu opremom i manjim naoružanjem Talibanima u posljednjih 18 mjeseci. Tako je Rusija navodno slala naoružanje kao što su strojnice pod idejom da se taj materijal koristi za borbu protiv Daeša (ISIL) u istočnom Afganistanu. Umjesto toga, oružje se pojavilo u afganistanskim južnim provincijama Helmand i Kandahar, gdje Daešovaca ima iznimno malo, ali gdje je i najveći otpor afganistanskih Talibana. Naravno, ovakve izravne optužbe govore da ne može biti obnove dobrih odnosa Moskve i Washingtona u bližoj budućnosti, no to se i očekivalo. U Rusiji se ne negira odnos prema Talibanima, jer upozoravaju da se upravo Talibani bore protiv Daeša.
Dio je to cjelokupne nove ruske politike prema Afganistanu koja je otpočela ove godine. Poseban izaslanik ruskog predsjednika Vladimira Putina u Afganistanu Zamir Kabulov ima važnu ulogu oblikovanja i provođenja ruske politike prema Afganistanu i Pakistanu; zajednički pristup odražava odličnu logiku da se stanje u Afganistanu ne može popraviti bez istovremenog konstruktivnog odnosa Pakistana prema svojem zapadnom susjedu. Kabulov je sam vrlo osebujna osoba s obzirom da je bio prisutan u sovjetskoj okupaciji Afganistana u osamdesetima kada je bio niže rangirani diplomat u sovjetskom veleposlanstvu, ali ujedno i najviši KGB-ov agent u zemlji. U svom nastupu Kabulov pokazuje to bogato iskustvo te ukazuje na rusku zainteresiranost obrane afganistanskih granica i nastojanja da se nestabilnost ne prelijeva u tzv. rusko blisko susjedstvo odnosno u srednjoazijske zemlje Turkmenistan, Uzbekistan i Kirgistan. Istodobno, Kabulov sagledava situaciju iz geopolitičke prizme koja danas možda i nije toliko aktualna kao u vrijeme Hladnog rata, ali svakako skreće pozornost na problematiku stacioniranja američkih trupa tako blizu ruske interesne sfere.
Od 2016. Rusija se počela približavati svom nekadašnjem neprijatelju Talibanima. Još krajem 2015. Moskva je počela skupljati izvještaje o oružanom otporu Talibana protiv Daeša, koji se počeo naglo širiti Afganistanom. Dubljim promatranjem se vidi da je u afganistanski Daeš ušlo mnogo radikalnih Talibana koji nisu zadovoljni smanjivanjem vjerskog žara u pokretu i određenom spremnošću talibanskih snaga za kompromis i razgovor sa središnjom vladom u Kabulu. S takvim Talibanima je Rusija počela razmjenjivati neke obavještajne podatke, što je potvrdio i sam Kabulov; međutim, pitanje je koliko je moguće tehnički razlikovati 'umjerene' Talibane od onih radikalnih unutar mreže Hakani koja se doduše bori protiv Daeša, ali ne gubi ambicije izbacivanja 'križara' iz Afganistana. U toj suradnji postoji i snažnog interesa Rusije u zaustavljanju kretanja opijuma prema ruskim granicama.
Kabulov je nekoliko puta ukazao da je Amerika kum proizvodnje droge u Afganistanu jer se kultiviranje opijuma pod američkom i NATO prisutnošću zapravo povećalo. Afganistan proizvodi 90 posto svjetskog nezakonitog opijuma, a on se kultivira najviše na teritorijima koje nadziru Talibani. Proizvođači opijuma ciljaju na Rusiju kao jednu od najvećih tržišta svijeta. Svake godine korištenje ilegalne droge vodi smrti čak 70 tisuća ljudi u Rusiji! U Moskvi vjeruju da se borba protiv narkokriminala može voditi bolje ako će Talibani biti bolji partneri nego afganistanska vlada. Više od jednog desetljeća Kabul nije napravio dobre korake za eliminaciju proizvodnje droge koja sve više dolazi i u Europu. Smatra se da Talibani zarade oko 400 milijuna dolara od proizvodnje opijuma.
U zaleđu takvog pristupa stoji i promjena odnosa Rusije i Pakistana. Poznata je činjenica da je Pakistan dugogodišnji američki prijatelj koji je i tijekom osamdesetih bio baza napada na sovjetske položaje u susjedstvu. U Islamabadu je Kremlj odavno vidio izvor potpore Talibanima i ostalim skupinama koje nastoje zbaciti vladu u Kabulu. Prije nekoliko godina hladan odnos dviju zemalja se počeo mijenjati, započevši ruskim micanjem unilateralnog embarga na oružje 2014. Od tada se širi rusko-pakistanska suradnja. Krajem 2016. godine dvije su zemlje održale svoju prvu vojnu vježbu, što je izazvalo veliku zabrinutost ruskog dugogodišnjeg saveznika Indije. Kabulov je napravio tu putanju, te je čak stao na pakistansku stranu nakon što su afganistanski predsjednik Ašraf Gani i indijski premijer Narendra Modi izravno optužili Pakistan za pružanje utočišta naoružanim ekstremističkim skupinama. U tome Kabulov doista zatvara jedno oko jer je Islamabad notorni zaštitnik terorista, ali pragmatično je bolje imati Pakistan u razvojnom bilateralnom odnosu putem kojega se može utjecati na određene korake pakistanske vlade. Napokon, Rusija neće odstupiti od dogovora s Kinom i Indijom u trilateralnoj političkoj, gospodarskoj i infrastrukturnoj pomoći Afganistanu. Ovu skupinu podupire i Afganistanu zapadni susjed Iran, a cjelokupna skupina je sklona opreznom pristupu Talibanima u nadi da će se pokret konsolidirati u jednu konzervativnu političku stranku bez pretenzija na nasilno rušenje vlasti.
Uzevši u obzir da je ruska suradnja s Talibanima prisutna zbog udara na Daeš, smanjivanja američkog utjecaja u regiji, te zaustavljanja proizvodnje opijuma, ipak ostaje pitanje s kime će Rusija još surađivati. Sami Talibani ne mogu eliminirati Daeš, a osobito je važno razlučiti koje talibanske frakcije doista žele razbiti ovu terorističku organizaciju. Najveći broj afganistanskih Daešovaca su bili prije Talibani, a ako se krene u razvijenu akciju protiv Daeša, možda će i drugi Talibani prijeći u taj tabor. Taj oprez preporučaju i ruski partneri Indija, Kina i Iran, koji žele nastaviti suradnju s Vladom nacionalnog jedinstva u Kabulu, koju podupire i međunarodna zajednica. Vlada doista ima nekog učinka u istjerivanju Daeša iz pokrajina Farah i Helmand (tamo gdje je Daeš i začeo svoj put u Afganistanu), a kasnije i u provincijama Zabul i Gazni. U tim akcijama ubijen je Daešov vođa Hafez Sajid i stotine terorista. Zato je potrebna fokusirana ruska potpora Talibanima koja neće oslabiti središnju vlast u Kabulu ili još gore stvoriti polje sukoba multipolarnih sila.
Rusko ministarstvo vanjskih poslova je već prije naglasilo da održava ograničen kontakt s talibanskim pokretom kako bi se održavala sigurnost ruskih građana u Afganistanu i s ciljem poticanja Talibana na pristupanje procesu nacionalnog pomirenja pod političkim vodstvom u Kabulu. Taj proces se temelji na tri poznata načela: priznavanje ustava Islamske republike Afganistan; razoružavanje Talibana; i prestanak bilo kakvih veza s Daešom, al-Kaidom ili drugim terorističkim organizacijama. To svakako ne znači da Rusija legitimizira današnji talibanski pokret, jer on nije prihvatio ta načela. Osim toga, licemjerno je da SAD optužuju Rusiju za čvrstu suradnju i naoružavanje talibanskog pokreta kada se s predstavnicima Talibana pregovara već godinama putem UN-ove misije u Kabulu. Ako se želi ostvariti nacionalno pomirenje, nema drugog puta osim pregovora s Talibanima i nastojanjima da se stvore preduvjeti za prihvaćanje sva tri načela.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
